U srcu vječno sanjanoga ljudskog pothvata da stvori nešto na svoju sliku i priliku stoje čipovi ponajprije razvijeni za posve drukčiju i trivijalniju namjenu – igranje računalnih igara. Upravo su se grafičke kartice ponudile kao idealno rješenje za razvoj umjetne inteligencije.
Da je budućnost proizvodnje cigareta u Hrvatskoj zavjedena, barem dok BAT negdje drugdje ne akvirira novu zvijezdu, govori i to što je početkom ove godine u TDR-u potpisan novi kolektivni ugovor, za koji u Sindikatu zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi (PPDIV) zadovoljno kažu da znači ‘kontinuitet i zadržavanje stečenih radničkih prava’. Za BAT pak kažu da je ‘uspješna internacionalna organizacija koja u području rada i radnih odnosa, edukacije i upravljanja karijerom zaposlenika zaista predstavlja najbolje svjetske standarde i praksu’.
Procjenjuje se da je vrijednost hrvatskog tržišta duhanskih proizvoda oko milijardu eura. Kad su cigarete u pitanju, tu domaćih igrača više nema. Prije nego što je BAT kupio TDR, rovinjski su brendovi gubili od pet do šest posto tržišnog udjela na godinu, što je, istini za volju, prilično dobra potvrda za tvrdnju iz BAT-a da ih je trebalo ugasić jer nisu bili konkurentni. Kad su pale i posljednje carinske zaprake za slobodan uvoz cigareta i njihove se cijene izjednačile s rovinjskim, lokalni brendovi više nisu imali izgleda kraj onih Philipa Morrisa, JTI-ja, Imperiala i BAT-a. U BAT-u se hvale, pozivajući se na istraživanje AC Nielesena, da se njihov tržišni udjel, otkako je TDR uspješno integriran u njihov globalni sustav, porastao na 54,8 posto. Rastu su najviše pridonijeli brendovi Rothmans, Lucky Strike i Dunhill. Još prije tri godine nijedan od tih brendova nije bio među pet najprodavanijih u Hrvatskoj.
