TEMA TJEDNA

Ana Teskera i Maja Šepetavec okupile su ekipu, početni ulog prikupile grupnim internetskim financiranjem, u Zadru pokrenule prvu zadružnu pivovaru Brlog i ljetos na tržište izbacile prvo pivo s oznakom ‘coop’ u ovom dijelu svijeta, ‘blonde ale’ atraktivna naziva Plavuša.

Goran Jeras upravitelj je Zadruge za etično financiranje, koja za početak ljeta najavljuje osnivanje prve etične banke u Hrvatskoj i koja je u dvije i pol godine narasla na gotovo tisuću članova: Nismo zadovoljni odnosom države prema zadružama jer ih ona gotovo uopće ne prepoznaje. To se vidi i po tragikomičnim odredbama pojedinih zakona u kojima su zadruge ili potpuno izostavljene i tako diskriminirane u uporabi instrumenata potpore koji drugim poduzetnicima stoje na raspolaganju ili su shvaćene potpuno pogrešno, zbog čega imaju dodatne teškoće u radu.

Žene vode proizvodnju, pa se stvari opet poravnaju – govori Ana Teskera i potvrđuje nam da mladi ljudi i u Hrvatskoj počinju uviđati da se udruživanjem u zadrugu može postati tržišno konkurentniji.

Među njima je i Zoran Kordić, upravitelj Zelene energetske zadruge (ZEZ) u koju su se mladi stručnjaci za obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost udružili s idejom da svoje specifično i sve traženije znanje prodaju gradovima i općinama te turističkom i poljoprivrednom sektoru. ZEZ je počeo raditi 2013., danas okuplja 17 zadružnih različitih profila, a u njegovu zagrebačkom uredu, opušteno uređenom u duhu startup-kulture, zaposleno je dvoje ljudi.

Vrijeme zadruge tek dolazi – Bavimo se konzultantskim uslugama. Upravo radimo na projektu održivih kampova u kojemu pokušavamo pronaći održiva energetska rješenja. Slično radimo s poljoprivrednicima i malim iznajmljivačima apartmana kojima nudimo rješenja na solarnu energiju i biomasu. Uspjeli smo kao zadruga, ali i dalje su to više projekti koji se financiraju novcem Europske unije, a manje tržišne usluge iako znamo da postoji tržište za to. Još nismo pronašli odgovarajući model. Okvir nije dovoljno posložen da bismo mogli opstati na tržištu – kaže nam Kordić koji dijeli mišljenje da su zadruge među mladima sve popularnije i da njihovo vrijeme u Hrvatskoj tek dolazi. Optimistično u budućnost gleda i Goran Jeras, upravitelj Zadruge za etično financiranje koja je aktivnim nastupom i predstavljanjem u mnogim gradovima i selima u dvije i pol godine narasla na gotovo tisuću članova; samo prošlog mjeseca zaprimila je 150 novih zahtjeva za članstvo.

Ljudima treba objasniti što je to zadruga i koje pogodnosti možete imati, percepcija se tada argumentima promijeni. Zadružarstvo je racionalan model poslovanja. Jednostavno, sustav u kojem više članova dijeli trošak zajedničkih resursa, koji su tako potpuno iskorišteni, djelotvorniji je od onoga u kojemu svaki poduzetnik ima puni trošak vlastitog resursa, i to djelomično iskorištenoga. Kod nas taj potencijal još nije prepoznat. Nismo zadovoljni odnosom države prema zadružama jer ih ona gotovo uopće ne prepoznaje. To se vidi i po tragikomičnim odredbama pojedinih zakona u kojima su one ili potpuno izostavljene i tako diskriminirane u uporabi instrumenata potpore koji drugim poduzetnicima stoje na raspolaganju ili su shvaćene potpuno pogrešno, zbog čega imaju dodatne teškoće u radu – rezonira upravitelj Zadruge koja za početak ljeta najavljuje i osnivanje prve etične banke u Hrvatskoj.

Zadružarstvo je kod nas najzanemareniji oblik poslovnog udruživanja, trinaesto prase naše mršave uvoznike ekonomije i zadnja rupa na svirali promašenoga koncepta ra-

Zakonski apsurd – Zadruge u Hrvatskoj jedine plaćaju porez čak i na reinvestiranu dobit. Nadalje, svaki zadružar mora drugom zadružaru izdati račun i na to obračunati porez. Ako mljekar dâ mljeko siraru ili ratar brašno pekaru, oni ne plaćaju porez samo na završni proizvod koji zajedno stavljaju na tržište nego u svakom koraku u zajedničkome poslovnom procesu. Zadruge su diskriminirane i HZZ-ovim mjerama samozapošljavanja jer nisu prepoznate kao oblik koji bi se poticao sredstvima iz fondova EU. Institucionalnog okvira gotovo nema. Nemamo ni posebne kreditne linije ni investicijske fondove za zadružnu proizvodnju, poslovne banke ne prepoznaju taj model udruživanja. Nemamo specijalizirane razvojne centre za zadružarstvo, mjesta na kojima bi se mogla dobiti besplatna stručna pomoć, poslovni prostor i pristup jeftinom kapitalu. Nemamo program obrazovanja mladih u srednjim i osnovnim školama za zadružarstvo i još mnogo toga potrebnog za njegov smisleni razvoj u zemlji. Riječ je o zanemarivoj, rubnoj gospodarskoj pojavi, takvoj da se gotovo može govoriti o statističkoj pogrešci – ogorčen je Medić. Stanje se svim silama trudi promijeniti Hrvatski centar za zadružno poduzetništvo na čijem je čelu ravnateljica Ilda Stanojević, nekadašnja zvoja, oštar je u ocjeni stanja Milan Medić iz Instituta za ekonomsku demokraciju, dobar poznavatelj toga poslovnog modela.