Joško Lokas

Odgođa definiranja jasnih pravila onemogućuje daljnji gospodarski rast, poslovanje, fleksibilne oblike zapošljavanja, ugrožava javni interes u cjelini. Regulatornu reformu treba odrediti kao Vladin prioritet.

Svjetska maloprodajna tvrtka koja najbrže raste nema fizičko prodajno mjesto. Najveći svjetski taki-prijevoznik nema u vlasništvu nijedan automobil. Najveći svjetski pružatelj smještaja ne posjeduje nijednu nekretninu. Što omogućava Amazonu, Uberu i Airbnbu vladanje moćnim gospodarskim sektorima? Nova ekonomija, kako je naziva službena kineska vlada. Ekonomija dijeljenja. Godišnji globalni rast ekonomije dijeljenja procjenjuje se na 140 posto. Europska komisija procjenjuje veličinu ekonomije dijeljenja na 350 milijardi eura do 2025.

Ekonomija dijeljenja jest društveno-ekonomski ekosustav utemeljen na dijeljenju ljudskih i materijalnih resursa i imovine putem digitalnih platformi. Znatno utječe na povećanje učinkovitosti, povoljniji pristup imovini i resursima, odnosima utemeljenima na razmjeni, upotrebi ili iznajmljivanju proizvoda i usluga na privremenoj ili povremenoj osnovi, bez potrebe za vlasništvom. Pritom vodeće tvrtke ekonomije dijeljenja nisu i pružateljice usluga. Zadržavaju ulogu povezivanja omogućujući na digitalnim platformama jeftine, sigurne i jednostavne transakcije. Preduvjet brzu širenju poslovnih modela ekonomije dijeljenja ubrzani je razvoj interneta i njegov potencijal skalabilnog širenja.

Veći rast ekonomije dijeljenja ovisi će o povjerenju korisnika i razini digitalnih vještina društva. Najvažnija zapreka većem razvoju ekonomije dijeljenja regulatorna je nesigurnost. Ekonomija kakvu smo poznawali jasno je bila određena regulativom koja se odnosila na poslovni sektor od one koja se primjenjivala na društvenu aktivnost građana. U ekonomiji dijeljenja građani postaju poslovni subjekti. Razmjenjuju i iznajmljuju svoju imovinu, vrijeme, vještine, rad, znanje. S brzim rastom digitalnog društva, ekonomije dijeljenja i robotizacije treba redefinirati ulogu regulatora, poslodavca, radnika, korisnika, odnos između strojeva i čovjeka.

Dok su pokazatelji razvoja ekonomije dijeljenja u neprestanom usponu, raste i zabrinutost kako bismo trebali regulirati i oporezivati nove poslovne modele, definirati radno zakonodavstvo u okvirima digitalne ekonomije. Svjedočimo riziku pojave nejasnih, zastarjelih područja u regulativi koja definira tržišne odnose, nerijetko štiteći postojeća tržišta i organizacije koje njima vladaju. Treba uspostaviti dijalog između kreatora javne politike, poslovnog sektora, regulatornih i poreznih stručnjaka te zainteresirane akademskih zajednica radi razvoja uravnoteženih mjera, donošenja pametne regulative te poticajna i pravedna sustava oporezivanja i osiguranja.

Odgođa definiranja unaprijed poznatih i jasnih pravila onemogućuje daljnji gospodarski rast, poslovanje, fleksibilne oblike zapošljavanja, ugrožava javni interes u cjelini. Regulatornu reformu treba odrediti kao Vladin prioritet. Treba odlučnije nastaviti analizirati, procjenjivati i mjeriti učinke propisa, što je započeto na desetak godina. Proširenje procesa koji Vlada provodi u partnerstvu s tvrtkom Sense savjetovanje kako bi se uklonile zapreke slobodnomu tržišnom pristupu i poslovanju. Građani i tvrtke koji iznajmljuju vlastitu imovinu ili rad ne mogu biti potpuno oslobođeni plaćanja poreza ili ispunjavanja razumno utvrđenih obveza jer tako postaju nelojalna konkurencija poslovnim subjektima koji uredno zakonski izvršavaju administrativne i fiskalne obveze. Građani pružatelji usluga, digitalne platforme, poslovni modeli koji se temelje na povremenim i privremenim osnovama ekonomije dijeljenja ne smiju se tretirati jednako kao hotelski lanac, velika korporacija ili državni monopolist. Primjena prilagođenih i pojednostavljenih pravila koja se trebaju odnositi na mikropoduzetnike tradicionalnih sektora trebaju se primjenjivati i u ekonomiji dijeljenja.

Nedavni događaji u Hrvatskoj u kojima se politika pod pritiskom političkih uvezanih, na koncesijski monopol naviknutih lobija obračunava s pojavom novih poslovnih modela zakonskim zabranjivanjem, administrativnim i (para)fiskalnim diskriminiranjem ugrožava otvorenost i dinamičnost tržišta, mogućnost izbora za korisnike. Globalni ekonomski trendovi nezastavljivi su kao i s njima povezana transformacija poslovanja. Prilagodi se ili nestaje, mantra je današnjeg globalnog biznisa. Osmislimo kvalitetnu javnu politiku koja omogućuje poboljšanje regulatornog i poslovnog okružja za razvoj, prihvaćanje i iskorištavanje potencijala inovativnih poslovnih modela koji danas predvode moćne gospodarske sektore. Ekonomija dijeljenja jest nova ekonomija.