BJELOVAR

Za uspješnim primjerom Ruhrskog područja povode se u Sisku u kojemu na ruševinama uništene industrije tamošnje institucije nastoje stvoriti nov identitet posrnuoga grada i pretvoriti ga u europsku prijestolnicu predstavljanja industrijske baštine. Upotrebljavaju nepovratna sredstva iz fondova EU od kojih je s 19,6 milijuna kuna sufinanciran jedinstveni projekt Infocentra industrijske baštine.

Kao krajnji rezultat u rujnu 2018. trebala bi biti otvorena potpuno obnovljena zgrada Holandske kuće s modernim sustavom predstavljanja industrijske baštine, obilježeni svi lokaliteti industrijske baštine koji omogućavaju formiranje turističkih ruta, obnovljen riječni brod Biokovo i stara parna dizalica Granik na obali Kupe. Kao posljedica ostvarenja projekta očekuje se povećanje broja posjetitelja i malih poduzetnika koji će proizvode vezati uz kulturno-povijesnu ponudu grada, posebno industrijsku baštinu – kaže Vlatko Čakširan, ravnatelj Gradskog muzeja Sisak na čiju se inicijativu i krenulo u projekt u kojem također sudjeluju Sisak projekti, gradska tvrtka koja je pripremila dokumentaciju za prijavu na natječaj EU.

Na temelju iskustva priprave tog projekta već se počelo pripremati nekoliko projektnih ideja koje bi se trebale prijaviti za novac iz fondova EU. Procjenjujemo da Sisak raspolaže potencijalom za povlačenje najmanje od 10 do 20 milijuna eura. Sudjelujemo i u projektu ‘Second Life of Past Industries – SELPI’ (‘Drugi život industrija prošlosti’) kojim se žele povezati tri grada u Hrvatskoj, BiH i Crnoj Gori koja su u prošlosti povezivale željezare. Projekt obuhvaća sanaciju, rekonstrukciju i prenamjenu objekta industrijske baštine u industrijskom naselju Capragu u multimedijjski prezentacijski centar, razvoj biciklističke i pješačke rute te pripremu strategije zajedničkog razvoja turističke pune u tri prekogranična područja. Projekt vrijedi 1,2 milijuna eura – otkriva Julije Katančević, direktor gradske razvojne agencije Sisak projekti.

U Sisku, baš kao i u Zagrebu te drugim gradovima, mnogo je zapuštenih industrijskih objekata u privatnom vlasništvu za koje vlasnici ili nisu zainteresirani ili su nalik na grandiozna skladišta Metropolis, zaštićenog i u svjetskim okvirima reprezentativnoga lučkoga kompleksa u riječkoj luci, unutar i danas aktivnih radnih zona. U nekadašnjemu industrijskom divu sjevernom Jadranu do sada su obnovili i osvijetlili dvije stare lučke dizalice, a obnova svjetskog industrijskog rariteta i neiskorištenoga turističkog potencijala, gotovo raspadnute lansirne stanice torpeda s koje je prije 150 godina lansiran prvi torpedo u svijetu, iščekuje financijere.

U pripremama za Europsku prijestolnicu kulture u Rijeci rade na do sada financijski najtežem i najkompleksnijem projektu obnove i oživljavanja industrijske baštine u Hrvatskoj i jednom od najvećih projekata kulturne infrastrukture općenito, ukupno vrijednom 35 milijuna eura. U jednom od simbola riječke industrijske povijesti, u godinama zapuštenom velebnom kompleksu bivše tvornice Rikard Benčić u širem centru grada polako niče središnja točka kulturne budućnosti grada. Kompleks koji je tijekom burne povijesti grada na Rječini služio kao rafinerija šećera, tvornica duhana i tvornica motora prenamijenit će se u Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Muzej grada Rijeke, Gradsku knjižnicu i Dječju kuću, kulturni sadržaj namijenjen edukaciji i odgoju djece. MMSU, koji se izravno financira iz gradskog proračuna, trebao bi biti useljiv do kraja godine. Pročelnik za kulturu Ivan Šarar kaže da se ostatak očekuje iz europskih fondova i da će, bude li sve teklo prema zamišljenom scenariju, sve osim knjižnice biti otvoreno do 2020., a ona pak nekoliko godina poslije.

Razvojni potencijal krije se i u labinskom podzemlju. Ljetos su ondje predstavili projekt gradnje rudarskog muzeja u napuštenom rudniku koji gradska vlast kani prijaviti za sredstva iz fondova EU. Protiv tog koncepta pobunila se umjetnička udruga Labin Art Express koja je nadzemni dio bivšeg rudnika pretvorila u nezavisni kulturni centar, dijelom i sredstvima EU, i već dvadeset godina radi na ‘Podzemnome gradu’ – projektu prvoga futurističkoga podzemnoga grada na svijetu u kojemu su osim muzeja planirani sadržaji poput hotela, restorana, trgovina i bazena.

U drugim gradovima čija bi vlast, a onda i poduzetnici, u oživljavanju industrijskog nasljeđa mogla naći konkretan gospodarski interes malo je konkretnih planova, još manje gotovih projekata, a protok vremena i nebriga učinili su svoje, pa vrijedna industrijska baština u iščekivanju obnove i stavljanja u funkciju uglavnom propada. Čak i bez novca EU, šire vizije i dugoročnog razmišljanja o isplativosti turizma utemeljenoga na industrijskoj baštini velike, otvorene i prostrane zgrade s funkcionalnim dizajnom i infrastrukturom koju imaju mogle bi se po uzoru na svjetske metropole prenijeti u atraktivne stambene, uredske ili komercijalne prostore te pridonijeti razvoju gradova. Za sada prevladava kratkoročno razmišljanje o brzoj zaradi, pa se napušteni pogoni uz rijetke iznimke smatraju smetnjom investitorima, ruglom koje više ničemo ne služi i koje je bolje srušiti kako bi se na atraktivnim lokacijama mogle sagraditi nove zgrade.