Društvene igre za velike i male menadžere

Kad se popne na vrh, svaki menadžer prije ili poslije shvati da je njegov glavni zadatak uspostaviti jasnu organizacijsku strukturu. I tu počinje igra crtanja kućica i grafova pa dodjela zadataka suradnicima, vanjskim konzultantima…

I tako vrijeme prolazi, stvari se kompliciraju i više nije pitanje hoće li tvrtka propasti, nego kada…

Jerujem da će se čak i svaki prosječan diplomac, a kamoli onaj tko počinje raditi u menadžmentu, složiti s jednostavnom definicijom da je menadžer onaj tko, osim svog, organizira i drugi posao. Kako napreduje i penje se na sve više hijerarhijske razine postaje mu sve jasnije da će što bolje postavi i organizira tuđe poslove, lakše organizirati i svoj. I kad se popne na vrh, ubrzo mu kažu, ili shvati sam nakon nekog vremena, da mu je glavni zadatak uspostaviti jasnu organizaciju. Što znači ‘nacrtať organizacijsku strukturu’ (teoretičari bi rekli – organogram, organizacijska shema…). I tad, ozbiljni ljudi na ozbiljnim pozicijama s ozbiljnim primanjima, koja su im drugi (ili još gore sami) odredili, počinju se djetinjasto ponašati, igrati se različitih igara.

Prvo sami sa sobom zaigraju nešto slično ‘Monopolu’. Na listu papira ili na velikoj magnetnoj ploči crtaju kućice i osvajaju teritorije. Igraju u slobodno vrijeme, navečer, subotom popodne, nedjeljom po cijeli dan. Iako svima tu igru predstavljaju kao vrlo ozbiljnu, s pravom je možemo smatrati slobodnom aktivnosti. A to je nešto neozbiljno, nešto za što se u školi ne dobivaju ocjene. Pa tako i oni – u radno vrijeme bave se prodajom, nabavkom, proizvodnjom, marketingom, naplatom potraživanja, uređivanjem štanda na sajmu, skiciranjem etiketa… iako su im i direktor prodaje i direktor marketinga, šefovi u proizvodnji i svi njima podređeni živi, zdravi, radno i mentalno sposobni, u dobroj kondiciji i dobro plaćeni. I kad svojim kolegama pokažu što su to u slobodno vrijeme nacrtaši, shvate da su, ne prvi put, neshvaćeni. Kolege se ne žele uklopiti u kućice. A i ako žele – prekasno, jer glavni preko noći nove teritorije osvoji, kockice porazmjesti i taman kad se oni s njim slože, on se sa sobom od jučer, a njima od danas, ne slaže.

Pa prijeđe na drugu razinu, drugu igru. Odluči s kolegama zaigrati igru koju ćemo nazvati ‘Čorave babe’. Kaže im: ‘Neka svatko ode kući i dobro promisliti do jutra i nacrtati svoj prijedlog organizacije posla.’ I svaki od njegovih prvih suradnika, sa svojim povezom oko očiju, kockice slaže, kućice crta. Brine se, razmišlja kako da svoju kućicu što bliže njegovoj nacrta da to bude u zajedničkom, a nadasve vlastitom, interesu. Ujutro, nešto hitno i važno, kao što je iznenadan poziv isto tako dobro organiziranoga klijenta, odgada važan, ‘da zmiju zadavimo’ sastanak. ‘Hajde da prvo to riješimo, nećemo propasti ako se danas ne organiziramo.’ Nakon nekoliko mjeseci ponovno poziva kolege na igru. I kolege opet, prema opisanom receptu, s istim povezom, kockice slažu i kućice crtaju. Ali sutradan, kao u pjesmi, ‘jedan poziv menja sve’. Važan sastanak s važnim ljudima u gospodarskoj komori, na kojem će se, možda, pojaviti važan ministar ili neki od njegovih važnih pomoćnika s kojim će biti ‘ljudi smo, dogovorit ćemo se’. Nije literarno, ali je životno pa ću ponoviti: ‘Hajde da prvo to riješimo, nećemo propasti ako se danas ne organiziramo.’ I nakon par mjeseci opet, ali sad ozbiljno ‘daj da riješimo ovo sutra ujutro’. I već znate, kolege kućice crtaju, recept znaju, povez imaju, ali ne znaju što njegova besana noć donosi. Nova genijalna ideja o novom tržištu, proizvodu, klijentu zbog koje on jedva čeka da svane i s njima je podijeli. I ponovno ću napisati ono što se više i ne izgova jer svi znaju mantru: ‘Hajde da prvo to riješimo, nećemo propasti ako se danas ne organiziramo.’ Oni pametniji, nakon nekoliko crtanja, shvaćaju da će i ta igra proći i nova uskoro doći.

On shvaća da nema vremena i da ovi njegovi to ne znaju, a da ima stručnjaka ili za sustav ili za ljudske resurse ili džokeru iz starih vremena, pravnika. I poziva ga na ozbiljan petominutni razgovor. Objasni mu ozbiljnost situacije, napomene mu da je odlučan i da je krajnje vrijeme za novu sistematizaciju, da je pomno i nakon duga promišljanja izabrana osoba koja ima njegovo puno povjerenje i potporu, čak upotrijebi riječ ‘ovlasti’, i da očekuje, u razumnom roku od tjedan do dva, prijedlog nove organizacije. Sugovornik shvaća ozbiljnost situacije, gutajući knedlu zahvaljuje na povjerenju i povlači se u svoje odaje. Trudeći se da svoje bogato iskustvo obogati, po internetu traži rješenja brinući se kako da ta uspješna rješenja uskladi s ovlastima. Glavni mu, kad zahvaljujući važnosti dodijeljenog zadatka uspije doći do njega, proširuje zadatke i produljuje rok. Dogovore se da prava sistematizacija mora uključiti i opis poslova. I nastaju mnogi, mnogi papiri u kojima je do detalja opisano što bi trebalo svatko raditi. I nije pitanje hoće li, nego kad će prestati i ta igra. Kod nekih ona može prerasti u igru fanta. Sklapa se ugovor s ekspertnom kućom, stranom ili domaćom. Jamstvo da je to napokon prava igra jest to što se u nju uključuju iskustvo i mladost. Iskustvo u obliku etablirane osobe (jednina), bivšega visokopozicioniranog činovnika u nekoj od tranzicijskih vlada koji se ukazuje pri potpisivanju ugovora, a mladost jer eksperti (množina) koji provode ugovor zadovoljavaju uvjet da imaju manje godina od tvrtke. Elaborat koji nastane mora biti najopsežniji od svih koji su se dotad pojavili na stolu bivšega generalnog direktora koji se sada zove predsjednik i koji se jedini pravi da razumije što u njemu piše. Svi – bivši prodavači, a sada menadžeri prodaje; referenti nabave, a sada menadžeri nabave; spremačice, a sada menadžerice spremanja; uglas se ponose titulom koju su dobili sigurni da će se tako ponašati ‘kad se stvore uvjeti’.

Neki neće nikad odrasti i nastavit će se igrati. Oni koji su se sami postavili na prvo mjesto, igrat će sve te igre s jednom igračkom. Oni koje su drugi postavili, bit će s vremenom postavljeni na drugo mjesto i mijenjat će igračke s nekim sličnim sebi. Sve dok jednog dana ne zaključe da se ‘igračka sama pokvarila’ i da je igra gotova. Jer, kraj igre nije zbijen je i nije pitanje hoće li propasti, nego kada će ako na vrijeme ne shvate koliko je organizacija važna i da je sa suradnicima moraju i osmisli i provesti. Da ne mogu drugi za njih crta kockice, već ih mogu naučiti upravljačkom zanatu, dakle i kako se postavlja organizacijska struktura. I da će znak da su odrasli biti to što će nadležnost, ovlasti i odgovornosti preispitivati, prilagoditi i katkad mijenjati umjesto da vode operativne poslove onih kojima ovlasti i odgovornosti nisu jasne. Da će se uvjeti stvoriti kad ih oni stvore.

Europsko tržište platnog prometa digitalnim kanalima porast će za 40 posto i iznositi 111 milijardi eura 2025., ali banke neće profitirati na tome. Specijaliziranim pružateljima platnih usluga i alternativnim metodama plaćanja pak predviđa se golem rast.

Ova studija međunarodne konzultantske kuće A. T. Kearney ‘Kako izvući korist od bezgotovinske trgovine’ predviđa da će europsko tržište platnog prometa digitalnim kanalima porasti za 40 posto u sljedećih deset godina, na razinu od 111 milijardi eura, što će biti popraćeno rastom upotrebe sredstava plaćanja koja zamjenjuju gotovinu. Platne transakcije bit će jedan od rijetkih segmenata financijskih usluga koji će bilježiti rast. Segment platnog prometa u kojem sudjeluju banke i specijalizirani pružatelji usluga omogućava snažnu digitalnu transformaciju ekonomije od koje i profitira. No ako banke ne uspiju unaprijediti svoju ponudu platnih usluga, većina rasta ću će specijaliziranim pružateljima, pogotovo u na strani trgovaca i alternativnih metoda plaćanja. U prosjeku, Hrvati platnu karticu upotrijebe manje od 78 puta na godinu, znatno manje od Francuske i Skandinavaca, koji je upotrijebe više od 150 puta, odnosno Norvežana – više od 400 puta na godinu.

Prema odgovorima gotovo 60 anketiranih stručnjaka za platni promet iz raznih europskih banaka, specijaliziranih pružatelja usluga platnog prometa i trgovaca jasno je da se ubrzava zamjena upotrebe gotovine drugim bezgotovinskim sredstvima plaćanja. Bezgotovinski platni promet raste šest posto na godinu počevši od 2010., što je znatno brže od rasta bruto domaćeg proizvoda. Stručnjaci očekuju porast ukupnog iznosa platnog prometa od 80 milijardi eura u 2015. do 111 milijardi eura u 2025. godini. Dok Euroljani i dalje plaćaju gotovinom u 75 posto slučajeva, taj omjer smanjiti će se na 50 posto do 2025. U 2015. godini bilo je 128 milijardi bezgotovinskih transakcija u Europi (EU, države EFTA-e, Švicarska, Turska i Rusija). Taj će se broj transakcija gotovo udvostručiti i iznosit će 238 milijardi u 2025. Nekoliko čimbenika utječe na takav razvoj: osim smanjenja naknada za debitne i kreditne kartice u Europskoj uniji, inovacije poboljšavaju dostupnost i korisničko iskustvo bezgotovinskog plaćanja.

Primjeri inovacija koje su pojednostavile čin plaćanja su beskontaktno plaćanje i plaćanje pomoću mobilnog telefona. To je popraćeno kontinuiranim prelaskom iz tradicionalne trgovine (licem u lice), koja diljem Europe raste dva do tri posto na godinu, u digitalnu trgovinu (e-trgovinu, m-trgovinu), koja raste deset posto na godinu. Stručnjaci procjenjuju da e-trgovina ima ključnu ulogu u digitalnoj transformaciji platnog prometa i čak njih 33 posto rangiralo je e-trgovinu kao najviši interni prioritet u segmentu plaćanja. Nadalje, ponašanje kupaca također se mijenja. Razvijena tržišta poput onih u Skandinaviji, ali i u Ujedinjenom Kraljevstvu ili Nizozemskoj, ukazuju na to kako se zamjena gotovine bezgotovinskim sredstvima plaćanja ubrzava čim bezgotovinsko plaćanje kupcima postane norma. Cjelokupan prihod od platnih transakcija u budućnosti će rasti, ali rast neće biti jednako raspoređen duž svih usluga povezanih s platnim prometom. Stoga, tradicionalni prihodi banaka, poput onih od izdavanja kartica, domaćeg i međunarodnog platnog prometa i prihoda od bankomata, prema predviđanjima rast će s 53 milijarde na 59 milijardi eura.

Najveći rast predviđen je za akviziciju trgovca (eng. merchant acquiring), područje koje je trenutačno u rukama specijaliziranih pružatelja platnih usluga, kao i za alternativne metode plaćanja, područje koje je za globalne igrače, divove digitalne industrije te velike globalne elektroničke trgovce. Ta dva područja udvostručit će se, s 27 milijardi u 2015. na 52 milijardi eura u 2025. godini. Udio banaka u prihodima od platnih transakcija s vremenom će se smanjiti sa 66 na 50 posto do 2025.

Stručnjaci koji su sudjelovali u anketi za najvećeg uzročnika velikih promjena smatraju takozvani pristup računima. Ta regulativa, dio druge Direktive o uslugama platnog prometa, koja će stupiti na snagu u 2018. godini, omogućit će trećim nezavisnim stranama pristup informacijama o bankovnom računu te plaćanje u ime vlasnika računa. Prije svih banaka tu regulativu smatraju najvećim uzročnikom velikih promjena u njihovom načinu poslovanja, što potvrdilo i 32 posto stručnjaka. Sljedeći su veliki uzročnici velikih promjena koje su stručnjaci istaknuli mobilni novčanici (26%) i brzo plaćanje (21%).

Svi igrači na tržištu morat će se repozicionirati kako bi mogli pratiti tempo koji donose inovacije. Umreženi uređaji promijenit će način na koji plaćamo, i to brže nego što većina očekuje. U 2020. godini očekuje se da će na globalnoj razini biti 3,5 umreženih uređaja po osobi, pri čemu će ta brojka biti znatno viša u razvijenim tržištima. Trenutačno te usluge nude i plasiraju divovi digitalne industrije i e-trgovci, a tradicionalni pružatelji platnih usluga zaostaju. Glavni je izazov osigurati daljnji razvoj takvih načina plaćanja bez usporavanja, a da korisnici pritom zadrže transparentnost i kontrolu nad svojom potrošnjom. Banke mogu biti dobitnici tog razvoja događaja, uspju li se postaviti kao ‘kontrolni centar’ za svoje korisnike tako što bi integrisale sve te različite tokove plaćanja i omogućile korisnicima praćenje i kontroliranje svojih troškova.

Da bi se osiguralo da plaćanje teče glatko i bez zastoja svi sudionici tržišta morat će pokrenuti novu lepezu inovacije. Iako je hrvatsko tržište poznato po gotovinskom plaćanju, u posljednjim godinama događa se pomak prema bezgotovinskom poslovanju. U razdoblju od 2008. do 2015. godine broj transakcija na bankomatima ostao je nepromijenjen te iznosi 23 transakcije po osobi na godinu, a broj transakcija platnim karticama povećao se s 59 na 78 po osobi na godinu. S druge strane, razvijena zapadna tržišta koja su već prestigla prag od 100 POS transakcija po osobi na godinu najčešće prati pad u broju transakcija na bankomatima. S razvojem infrastrukture i boljim prihvaćenosti kod korisnika, očekuje se da će Hrvatska pratiti trend bezgotovinskog plaćanja.