Kad imate imovinu od 85,2 milijarde kuna, kad vam svakoga mjeseca dolazi ‘svježih’ 440 milijuna kuna, nameće se logičan zaključak da možete ulagati i kupovati što hoćete i gdje hoćete. Takva bi logika možda i funkcionirala kod investicijskih fondova ili neke druge vrste investitora, ali kod mirovinskih fondova ne. Oni itekako moraju paziti kamo će staviti svaku kunu koju dobiju od svojih članova. Prema posljednjim javnim podacima Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga za siječanj, četiri obvezna mirovinska fonda upravljaju sa spomenutih 85,2 milijarde kuna.
Mnogi zazivaju njihovu aktivniju ulogu na domaćem tržištu kapitala, da kupuju više dionica domaćih kompanija, ali upravitelji fondova itekako su oprezni sa svojim ulaganjima.
– Raiffeisen društvo za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima d.d. ulaže i ulagat će tamo gdje će biti najbolji omjer očekivanih prinosa i rizika. Nema nikakvih caka, društvo se ne kocka imovinom koja mu je povjerena, već investira sukladno najvišim profesionalnim standardima – kaže Damir Grbavac, predsjednik Uprave tog društva.
S obzirom na veličinu mirovinskih fondova i nelikvidnost domaćeg tržišta kapitala, jedini način da dođu do većih udjela u tvrtkama projekti su privatizacije i dokapitalizacije kako u tvrtkama u državnom vlasništvu, tako i privatnom sektoru.
– Za projekte privatizacije i dokapitalizacije zainteresirani smo i radi bolje zaštite ulaganja i interesa svojih članova, što se može učiniti mehanizmima dobre prakse korporativnog upravljanja. Pri odlučivanju o ulaganju pratimo sektor u kojem tvrtka radi tj. poslovni model i njegovu dugoročnu održivost. Posebnu pozornost pridajemo i razini transparentnosti i spremnosti pružanja informacija o poslovanju, pri čemu kod privatnih društava dodatno razmatramo područja potencijalnih sukoba interesa – ističu iz AZ mirovinskih fondova.
A kakvo okružje, globalno i lokalno, očekuje mirovince ove godine? Na globalnom makroekonomskom planu moguće je postizanje pune zaposlenosti u SAD-u kao i daljnje smanjenje nezaposlenosti u drugim razvijenim zemljama, što uz rast cijena nafte koji se dogodio u drugoj polovici 2016. stvara preduvjete za rast očekivane stope inflacije. To će utjecati na postupnu normalizaciju režima kamatnih stopa centralnih banaka, što bi prvo trebala pokrenuti američka centralna banka, tzv. FED, a zatim vjerojatno i centralne banke drugih razvijenih zemalja.
Na tržištima u 2017. očekujemo veću volatilnost zbog navedenog, ali i zbog političkih promjena u SAD-u i djelovanja novog predsjednika te procesa izlaska Velike Britanije iz EU, kao i očekivanih parlamentarnih izbora u glavnim članicama EU. U Hrvatskoj očekujemo da će gospodarstvo dalje jačati potaknuto domaćom kreditnom ekspanzijom, ali i rastom gospodarstava glavnih hrvatskih trgovinskih partnera. Na hrvatskim tržištima očekujemo daljnje jačanje kune, kao i nastavak započetoga uzlaznog trenda na tržištu kapitala, koji je posljedica i znatnog pada kamatnih stopa u Hrvatskoj. S obzirom na to da ti trendovi djeluju već neko vrijeme, portfelji fondova prilagođeni su, a realokacija će se dogoditi kad uočimo veće promjene na makroekonomskoj razini – objašnjavaju iz Erste Plavih mirovinskih fondova.
A u što mirovinski fondovi žele ulagati? Imaju cijeli niz mogućnosti, ali da bi se one ostvarile, država mora napraviti svoj dio. Naime, obvezni mirovinski fondovi žele kupovati udjele u Hrvatskim autocestama, ulagati u luke i željeznice, Hrvatsku elektroprivredu, projekte koje država priprema. S obzirom na to da se već neko vrijeme priča o prodaji 25 posto minus jedna dionica HEP-a da bi se kupila polovica Ine, mirovinski fondovi mogli bi biti itekako dobri partneri. No iako podržavaju listanje dionica HEP-a na burzi, mirovinci misle da bi možda bilo bolje da se prodaje 25 posto plus jedna dionica HEP-a, a ne dvije dionice manje, odnosno 25 posto minus jedna, a očito je da takvo stajalište imaju jer onaj tko bi i kupio cijeli paket od 25 posto dionica umanjeno za jednu ne bi imao nikakva upravljačka prava.
Mirovinski su fondovi lani, kao i prethodnih godina, najviše ulagali u državne obveznice, što je posljedica i nemogućnosti ulaganja negdje drugdje. Naime, s imovinom od 85 milijardi kuna, Zagrebačka burza s dnevnim ulaganjima od oko osam milijuna kuna ne može biti dovoljna za ta ulaganja. A uz akumuliranu štednju u drugom stupu, mirovincima očito, i to pod hitno, trebaju novi projekti za ulaganje jer im svake godine dolazi dodatnih pet milijardi kuna na ime pet posto doprinosa koje plaćaju zaposleni u Hrvatskoj.
Iznadprosječna 2016. Iako su državne obveznice i dalje na prvom mjestu ulaganja mirovinskih fondova, lani su povećali svoje udjele u tvrtkama poput Arenaturista, Adris grupe, Atlantica, Končara, Podravke i HT-a, a sudjelovali su i u privatizaciji rapskog Imperiala te u dokapitalizaciji HTP-a Korčula, Ilirije i Zagrebačke burze. Dakle, radi se, ali oni žele još. Ova je godina, inače, petnaesta godina rada četiriju obveznih mirovinskih fondova. Od 2002. prosječan godišnji prinos od osnivanja pa zaključno s krajem 2016. svih obveznih mirovinskih fondova kategorije B iznosio je 5,95 posto, a prosječni godišnji prinos fondova kategorije A i C koji su počeli raditi u 2014. iznosio 10,86 posto za kategoriju A i 7,29 posto za kategoriju C. Takvim investicijskim rezultatima imovina na osobnim računima članova obveznih mirovinskih fondova svih kategorija uvećana je za više od 30 milijardi kuna. Prosječno stanje na osobnom računu člana fonda koji je u njemu od 2002. godine iznosi više od 130 tisuća kuna. Prošla je godina, kažu mirovinci, bila još jedna u nizu uspješnih godina za obvezne mirovinske fondove, s vrlo visokim prinosima od 6,94 posto u fondovima kategorije B, 7,43 posto u kategoriji C pa do dvoznamenkatog prinosa od 11,80 posto u fondovima kategorije A. Svi mirovinci naglašavaju da je za njima još jedna godina s prinosima znatno većima od dugoročnih očekivanja i projekcija, osobito uzimajući u obzir da smo u okružju niske inflacije i kamatnih stopa.
Građanima koji se žele upustiti u bilo kakvu aktivnost na tržištu kapitala savjetuju da budu dovoljno informirani i razboriti prilikom donošenja investicijskih odluka.
Kada govorimo o samostalnom ulaganju građana, preporuka bi bila da se koriste uslugama profesionalaca, da se prethodno educiraju i informiraju te da usklade ulaganja sa svojom ekonomskom snagom i prihvatljivim stupnjem rizičnosti – zaključuje Grbavac.
