Opasni su uhljebi lopovi, ali štetnija je vrsta uhljeb ladičar

Afera s krađom novca na izmišljenim službenim putovanjima koja se, sad se otkriva, događala u Banskim dvorima u kontinuitetu najmanje tri zadnje vlade, sasvim očekivano, prelazi u sferu visoke politike. Sad kad Tomislav Saucha, predstojnik Milanovićeva kabineta, koji je po kratkom postupku spremljen u Remetinec, više nije glavni osumnjičenik, a tajnica Sandra Zeljko ima sve veće izgleda da se od svjedokinja pretvorila u osumnjičenicu, i kad su se krajnje neobično na presici zajedno pojavili premijer Plenković i glavni državni odvjetnik Cvitan, afera ‘Dnevnice’ još će dugo biti politička priča.

Nažalost, prema svemu sudeći, bit će propušten još jedan odličan povod da vlast iskoristi tu nevjerojatnu situaciju i upusti se u kvalitetnu reformu državnog aparata. Ako je u Vladinu ‘stožeru’ moguće godinama na najbanalniji način krasti novac poreznih obveznika, što bi se tek moglo očekivati u drugim dijelovima aparata?!

Treba priznati i da kriminala ima svugdje gdje su ljudi u doticaju s novcem. I u bankama i u drugim financijskim institucijama (najčešće daleko od očiju javnosti) otkrivaju se slučajevi posrnulih djelatnika koji su krali novac. Vjerojatno postoji i statistika koja kaže da se može očekivati da će toliko i toliko promila zaposlenika posegnuti za vulgarnim oblikom nezakonitog stjecanja osobne koristi na račun svojeg položaja.

Šteta je što će pozornost javnosti za stanje u državnom aparatu biti usredotočena samo na visoku politiku. Ovo je mogla biti dobra prilika da se krene u suzbijanje i druge, mnogo raširenije i opasnije pojave u mnogim dijelovima državnog aparata.

Svi smo čuli za riječ ‘ladičar’. Većinu će ona asocirati na uspravne škrinje za duboko zamrzavanje u koje se namirnice stavljuju u ladice. E, ali kad je riječ o državnoj administraciji, to je interni pojam koji opisuje službenika koji korist stječe – odlaganjem predmeta u ladicu stola.

Bez namjere generaliziranja (barem trećina zaposlenih u državnom aparatu pošteno i odgovorno radi svoj posao), sve češće upotrebljavani pojam ‘uhljeb’ dobro opisuje dio zaposlenika po ministarstvima, agencijama, zavodima… koji su se državne službe dokopali rodačkim ili stranačkim vezama (vrlo često u kombinaciji jedne i druge veze). I koji ne rade kako bi porezni obveznici koji ih hrane imali pravo očekivati.

Treba, međutim, i među vrstom zvanom uhljebi raspoznati podvrste. Jedno su uhljebi obični. Zasjeli su na neko nepotrebro radno mjesto, uglavnom ne rade više od sat-dva na dan i sasvim bez ambicija slažu dan za danom do mirovine.

Postoje, međutim, i poduzetniji uhljebi. To je podvrsta uhljeb ladičar. Oni su u poziciji da rješavaju zahtjeve, molbe ili žalbe. Sve predmete koji im stignu slažu u ladicu stola, pune njima police ormara, a ako i ondje pone stane mjesta, kote košuljicama s predmetima vlastite stolove (to stvara i dodatni dojam da ih šef zatrjava poslom) i maksimalno zavlače njihovo rješavanje. Dio među njima računa na klasično podmićivanje kako bi neki predmet ipak riješili. Varijanta novac za uslugu. Češći je slučaj da se umjetna potražnja za dobrom voljom uhljebu ladičara ‘mijenja’ za neke druge usluge. Ako neki ladičar u općini napravi uslugu lokalnom liječniku, medicinskoj sestri, policajcu, sudcu, keramičaru… očekuje da će mu biti uzvraćeno kad zatreba neku njihovu uslugu.

Premijera, ministara ili načelnika takvi se ladičari ne boje. Čak kad bi se netko od nadređenih i usudio nešto pokušati, zakoni koji štite zaposlene u državnom aparatu sasvim su sigurno jamstvo da neće ostati bez posla. Malo je veća muka primiriti ponekoga nadobudnog novaka koji dođe u službu pa krene normalnim umjesto usporenom tempom rješavati predmete. Tu metode znaju biti i na granicu grubih. Cilj opravdava sredstvo. Nadobudna jedinka ili se pokori zakonu ladičara ili po bjege glavom bez obzira.

Najveća je opasnost za uhljeb ladičare informatizacija, koja prijeti smanjivanjem slobodnoga ladičarskog odlučivanja. No pokret ladičarskog otpora dobro je organiziran. Što pokazuje i to da se u Banskim dvorima akontacije dnevica još isplaćuju na ruke. Na sreću ladičara, ni u ovoj vladi nitko ne pokazuje hrabrost (ludost?) da se s njima uhvati ukoštac. Snaći će se ladičari i s promjenom da se predmeti više ne slažu u ladice nego u kompjutorske fajlove. Otporna je to podvrsta uhljeba!