U jeku rasta popularnosti ulaganja u dionice i investicijske fondove u Hrvatskoj jedno je od osnovnih pitanja ulagača kako pronaći optimalni odabir dionica ili investicijskih fondova. Analize podataka o postignutim povratima investitora na razvijenim tržištima ukazuju na činjenicu da većina investitora ne uspijeva ostvariti veći povrat od tzv. pasivnog ulaganja u dioničke indekse.
Indeksni fondovi S obzirom na to da se vrlo teško snaći u gomili podataka o promjenama vrijednosti pojedinačnih dionica, a da bi se dala neka usporedna vrijednost za povrate ostvarene ulaganjima na dioničkim tržištima, konstruiraju se dionički indeksi. Najčešći su tzv. indeksi tržišne kapitalizacije, poput indeksa Zagrebačke burze CROBEX-a, u kojima su najzastupljenije najveće dionice (odnosno one s najvećom tržišnom kapitalizacijom). Oni su medijski zanimljivi jer daju pojednostavnjene odgovore na pitanja poput: Jesu li dionice jučer padale ili rasle? Kakva je bila prošla godina na dioničkom tržištu (u Hrvatskoj, naprimjer)? Iako manji broj pojedinačnih investitora može i sâm sastaviti portfelj koji odražava strukturu odabranoga dioničkog indeksa, za većinu ulagača ulaganje u indeksne fondove racionalan je odabir u pokušaju replikacije indeksa. Indeksni fondovi kao svoju investicijsku strategiju prihvaćaju tzv. pasivnu investicijsku strategiju kojom ne žele ‘pobijediti’ indeks, nego pratiti povrat koji ostvaruje indeks koji je fond izabrao kao usporednu vrijednost. Pri tome indeksni fondovi ulagačima pružaju troškovnu efikasnost u trgovanju i niske troškove upravljanja.
O popularnosti indeksnih fondova možda najbolje govori podatak da na razvijenim dioničkim tržištima indeksni fondovi čine od 10 do 20 posto ukupne imovine pod upravljanjem u dioničkim fondovima. Jedna od važnijih prednosti indeksnih fondova jest i ta što su pogodni za dugoročno investiranje jer ne ovise o onome tko upravlja imovinom.
