Planiranjem rasta od ‘samo’ 6,5 posto pokušava se preduhitriti pucanje balona

Usporavanje Kine već je neko vrijeme na djelu, a prijetnja krahom u zraku, što bi ozbiljno pogodilo i zapadne ekonomije. Već i letimičan pogled na makroekonomsku statistiku otkriva mnoge sličnosti sa zapadnjačkim ‘predmjehurnim stanjem’ u kojemu sve više caruju dug i financijske špekulacije.

Veličas rasprava o smjeru kineske ekonomije, prema svemu sudeći vođena između premijera Li Keqianga i predsjednika Xi Jinpinga, ali ne javno, riješena je u korist opreznije struje koja je zagovarala usporavanje gospodarskog rasta u cilju stabiliziranja ekonomije koja se prema mnogim tumačenjima posljednjih godina previše napuhala. Za razliku od Amerike, gdje se obično pusti tržištu da probuši mjehurić tako da razvijene ekonomije ne zaborave radosti dugogodišnje recesije, Kinezi su odlučili preduhitriti takav razvoj događaja jer nisu napredna tržišna ekonomija.

Priča o pregrijavanju kineske ekonomije koja je godinama bilježila dvoznamenkasti rast nije ni malo nova, ali mnogi na Zapadu nadali su se da bi Kina mogla, idealno zauvijek, održavati visoke stope rasta kako bi poništila slabu potražnju u razvijenim ekonomijama. Prsnute kineske ekonomije na Zapadu prognozira se obično jednom na tjedan, ali sada takve prognoze imaju temelja. Kineski premijer obznanio je u nedjelju svom parlamentu da zemlja očekuje ovogodišnji rast od oko 6,5 posto, što je ponešto razvodnjeno u odnosu na 6,7 posto ostvarenih u prošloj godini. Ciljani manjak proračuna postavljen je na tri posto za ovu godinu, kao i prošle godine kada je realno iznosio 3,8 posto.

Razlog je sasvim jasan, nije da kineske vlasti ne žele robustan rast ekonomije, nego su zaključile da su neki sektori prijeteće prenapuhani, odnosno da duga u Kini ima previše. Na kraju prošle godine omjer duga prema BDP-u iznosio je 277 posto, samo po sebi jako mnogo, ali i velik skok u usporedbi s godinom prije kada je iznosio 254 posto, pri čemu zabrinjava posebno sve učestalije korištenje novim kreditima za pokrivanje starih dugova. Kineske banke plasirale su prošle godine rekordnih 1,8 bilijuna dolara kredita, a podaci pokazuju nastavak rasta u prvim mjesecima ove godine. Ishod je to snažne ekspanzivne politike, fiskalne i monetarne, kojom je Kina reagirala na krizu razvijenih ekonomija nakon 2008., ali taj model postaje izrazito kontraproduktivan u posljednje vrijeme zato što rezultira ekonomski neracionalnim investiranjem, rastom duga i prekapacitiranošću industrije.

Trenutačno su sistemski rizici pod kontrolom, ali moramo biti izrazito oprezni prema rastu rizika – rekao je premijer Li Keqiang.

U istočnjački poetkom tonu, Keqiang je predvidio tešku tranziciju od brzog rasta prema odgovornijem vođenju ekonomije manje ovisne o dugu. – Poput borbe od kukuljice do leptira, proces transformacije i poboljšanja ispunjen je obećanjem, ali i popraćen velikom boli – slikovito se izrazio premijer.

Kako podsjeća Financial Times, Kina je u posljednje vrijeme na odgovorne pozicije postavila uglavnom tehnokratski orijentirane ljudje koji upozoravaju na rastući rizik u području nekretnina, kapitala i osiguranja ili, jednostavnije, uobičajenih sumnjivaca od kojih krah redovito kreće. Kina će zato na štetu rasta pokušati zauzdati sektore ekonomije u koje već godinama mnogi upiru prstom. Prema uobičajenom obrascu, cijene nekretnina, pogotovo u visoko-urbaniziranim područjima, skaču u nebesa, gradi se i gdje treba i gdje ne treba, država velikodušno dijeli, pozajmljuje se bez previše pitanja, a sve prati rastuća količina financijskih špekulacija.

Odmičanje od prošlogodišnjeg uvjerenja da su visoke razine duga nužne za nastavak brzog razvoja podrazumijevat će stoga aktivnu fiskalnu politiku, ali i konzervativniju monetarnu, najavio je Keqiang. Treba napomenuti i da je prošlogodišnji rast, premda visok prema načelnim kriterijima, već bio najniži koji je Kina zabilježila u proteklih 26 godina, što je izazvalo i mnogo reakcija prošle godine. Posebno su nezadovoljni bili na Zapadu, gdje računaju na nezajaljiv apetit rastućega kineskog tržišta, ali teren je time pripremljen za godine sporijeg i uravnoteženijeg rasta, tako da ta odluka i nije neko iznenađenje.

Usporavanje Kine bilo je pitanje vremena, a odlučila je radije sama usporiti nego pustiti da je potpuni krah uspori. No niža brzina sa sobom nosi neke vrlo očite rizike kojih se svaka politika pribojava, ponajprije nedovoljnu količinu radnih mjesta, što je za Kini posebno delikatan problem. Veliko stanovništvo i migracije od sela prema gradovima zahtijevaju neprekidno generiranje novih radnih mjesta, pa ne iznenađuje fokus vlade na održavanje visokog tempa otvaranja novih radnih mjesta. Najavljen je zato stvaranje 11 milijuna urbanih radnih mjesta za ovu godinu, iako je predviđeni broj novih radnika na tržištu 15 milijuna, a ciljana brojka za prošlu godinu prebačena s 30 posto više otvorenih radnih mjesta. Imajući u vidu želju vlade za odmicanjem od radno intenzivne proizvodnje prema uslugama, naprednoj tehnologiji i potrošnji, stvaranje dovoljne količine novih radnih mjesta moglo bi uskoro postati pravi izazov.

Neki su analitičari na Zapadu izrazili nezadovoljstvo manjkom stvarnih reformi, nešto što se već dugo očekuje, o čemu se u Kini stalno priča, ali baš kao i u jednoj državi na jugoistoku Europe, nikada ne provodi. Naglašavanja stoga govore da je ovo možda i posljedica pripreme prije početka drugog mandata predsjednika Kine Xi, u kojem bi umjesto naglaska na rastu, trebao biti naglasak na stabilnosti i reformama. Da je načelno razmišljanje na mjestu teško je osporiti, i letimčan pogled na makroekonomsku statistiku otkriva mnoge sličnosti sa zapadnjačkim ‘predmjehurnim stanjem’ u kojem sve više caruju dug i financijske špekulacije. Kineski je bankarski sektor inače pretekao onaj u eurozoni početkom ove godine i postao najveći na svijetu prema imovini, što je uvelike posljedica oslanjanja na dug i financijski sektor u održavanju rasta. I baš kao na Zapadu, alokacija tih kredita u međuvremenu je postala upitne ekonomske racionalnosti i naplativosti, stoga se čini da Kina i nema previše vremena za reakciju.