Ulaganja u energetiku na globalnoj razini u 2015. bila su manja za osam posto nego godinu dana prije, a pad ulaganja u istraživanje i proizvodnju naftne bio je veći nego rast ulaganja u obnovljive izvore energije i energetsku efikasnost. Polovina ukupnog smanjenja ulaganja zbog niskih cijena naftne otpada na naftni sektor u Sjedinjenim Američkim Državama, a niske cijene naftne negativno su utjecale na rezultate poslovanja svih naftnih kompanija.
Rezultat toga je gubitak više od 250 tisuća radnih mjesta. Cijene naftne u godinama koje dolaze ipak bi trebale rasti. Šuška se kako Saudijska Arabija želi da do kraja godine cijena srove naftne poraste na približno 60 dolara po barelu. Istodobno, Rusija je od 1. siječnja ove godine najavila proizvodnju oko 1,8 milijuna barela na dan, a sve kako bi se povećala cijena naftne te riješili viškovi zaliha. Troškovi proizvodnje ugljikovodika znatno variraju među državama proizvođačicama. Tako, primjerice, u Kuvajtu i Saudijskoj Arabiji cijena naftne iznosi oko deset dolara po barelu, u Rusiji 17 dolara, SAD-u 37, a Velikoj Britaniji čak 52 dolara. Niske cijene naftne nisu isto utjecale na sve zemlje proizvođačice kao ni na njihove investicije.
Jedan od ciljeva OPEC-a, udruge zemalja izvoznica nafte, objašnjava Umčević, jest da niskim cijenama nafte dovede u tešku situaciju američke proizvođače nafte koja se dobiva iz škriljevca, a čiji su troškovi proizvodnje visoki i u prosjeku veći od 50 dolara po barelu. Tako žele utjecati na smanjene ukupne proizvodnje nafte u SAD-u. S druge strane, bliskoistočne zemlje i Rusija, koje imaju relativno male troškove proizvodnje nafte, mogu i u uvjetima relativno niskih cijena ulagati u istraživanje i proizvodnju. Posljednjih godina upravo su te zemlje bile glavni nositelji ulaganja u istraživanje i proizvodnju nafte s udjelom od 44 posto od ukupnih globalnih ulaganja. Međutim, brojne kompanije u uvjetima niskih cijena odustaju i napuštaju istražne koncesije jer im je na tim razinama cijena ulaganje neisplativo.
Ipak, neki stručnjaci za naftu optimističnije gledaju na situaciju. Docent dr. sc. Vladislav Brkić, profesor sa Zavoda za naftno inženjerstvo Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu, tvrdi kako brojni izvještaji iz svijeta naftne industrije pokazuju da najteži dio krize izazvan niskom cijenom nafte prolazi te da se aktivnosti i nova ulaganja u istraživanje i proizvodnju nafte i plina povećavaju. Najveća povećanja odnose se na Sjedinjene Američke Države gdje se intenziviraju aktivnosti vezane uz dobivanje ugljikovodika iz slabo propusnih ležišta.
Velike kompanije poput Shell-a, BP-a, Totala i Exxona osnivaju nove odjele za alternativnu energiju (vodik, biogoriva i proizvodnju el. energije iz sunca i vjetra). Ali ipak, prema procjenama Međunarodne energetske agencije (IEA), do 2040. fosilna goriva (nafta, plin, ugljen) činit će malo manje od tri četvrtine udjela u ukupnoj energiji, s tim da plin zauzima vodeće mjesto. To znači da će nafta, plin i ugljen još dugo dominirati u tzv. energetskom miksu. Ne zaboravimo ni sve veće potrebe za energijom mnogoljudnih Kine i Indije.
A kako Hrvatska u ovome trenutku stoji s istraživanjem vezanim uz naftu? Javnosti dostupni podaci potvrđuju da je Ina na području Hrvatske od 2010. do sada otkrila tri kopnena naftna polja, kao i jedno manje plinsko polje na moru. Potvrđeno je i plinsko-kondenzatno polje na granici Hrvatske i Mađarske. U 2016. Ina je u Međimurju počela iskorištavati dva plinska polja, a treće planira početkom 2017. Na temelju trenutačnih procjena zaliha može se ustvrditi da Hrvatska ima potencijal za povećanje energetske sigurnosti te da uz odgovarajuća ulaganja može povećati proizvodnju nafte i plina i time smanjiti ovisnost o uvozu. No ako cijene nafte i plina ostanu niske dulje, to će sigurno rezultirati smanjenjem proizvodnje zbog nedovoljnog ulaganja u nove tehnologije za povećanje iscrpka nafte i postupnog zatvaranja proizvodnih polja.
