Za Todorića bi najmanje nepovoljna varijanta bila da mu dosadašnji financijeri daju svježe kredite, a da on pristane na njihovu kontrolu i usmjeravanje restrukturiranja preko članova Nadzornog odbora.
Najveća hrvatska, pa i regionalna korporacijska priča, ona o budućnosti Agrokora koncerna, ulazi u odlučujuću fazu. Nakon što je na web-portalu N1 televizije, podružnice američkoga CNN-a, u utorak objavljeno da je na noćnom sastanku 5. ožujka u Banskim dvorima bio Ivica Todorić, predsjednik Uprave i većinski vlasnik Agrokora, pitanje najvećega poslovnog sustava u regiji iz korporativnog i financijskog sektora preselilo se i u politički. Što dodatno, kako bi se reklo, intenzivira situaciju.
Najave iz Agrokora bile su usmjerene prema tome da će se u mjesec-dva pronaći rješenje za situaciju na stalu nakon što je agencija Moody’s snizila Agrokorov kreditni rejting. Pola je tog roka iscurilo. Očito je da se nervoza ‘stakeholdera’ kojima je Agrokor iznimno važan ne može držati pod kontrolom do sljedeće godine, kad u ožujku na naplatu stižu Agrokorove tzv. PIK obveznice.
Nervoza među vjerovnicima, pogotovo izloženijima, može eskalirati. Pa da počne prodaja potraživanja specijaliziranim agencijama za naplatu. A tu je onda stvari teško kontrolirati. Za dobrobit svih rješenje se mora naći i predstaviti što prije.
Kad je o zainteresiranim dionicima riječ, zanimljivo je uočiti da je ovotjednu seriju ekskluziva o uključenosti Plenkovićeva vlade u problematiku Agrokora pokrenula baš američka televizijska kuća. Informacije o sastancima Todorića, a poslije i predstavnika najvećeg Agrokorova kreditora – ruskog Sberbanka, očito su dobro provjerene, ali, zanimljivo, ne navodi se izvor. U trenutku kad ruska strana vodi igru, može se pretpostaviti da među investitorima sa Zapada postoji želja da budu aktivni igrači.
Agrokor je u problemima prije svega zato što se pregresivno širio s pomoću preskupih izvora financiranja. Sasvim je sigurno da je u posljednjih 20-ak godina bilo i pogrešnih odluka o akvizicijama ili ulaganjima. No onaj tko bi se eventualno domogao vlasništva nad dijelom ili većinom Koncerna, uz određeno restrukturiranje u srednjem bi roku mogao dobro zaraditi. Financijski svijet Zapada leži na brdu jeftina novca za ulaganje u financijski opterećene, a iznutra poslovno-proizvodno dobre tvrtke. Naravno, ima i igrača koji misle da bi zarada bila još veća ako bi se dijelovi sustava danas-sutra prodavali ‘komadno’. U situaciji kad je Agrokor u problemima, dodatno ga protresti potencijalnim investitorima nije ni prvi ni posljednji slučaj.
