G L AV N I A K T E R I

U Zagrebu je koncentrirana gotovo sva financijska industrija, banke i osiguranja, zatim gotovo sve naftne tvrtke na čelu s Inom te telekom i IT tvrtke. No i oni čije je sjedište izvan Zagreba imaju ured u glavnom gradu i u njemu im je u pravilu najviše zaposlenih.

Premda Zagreb okružuju za poduzetnike primamljive poslovne zone, poput one u Svetoj Nedelji, gdje su prirezi znatno manji, a prometna infrastruktura i više nego zadovoljavajuća, posljednjih godina poslovne zone spontano se razvijaju na rubnim dijelovima Zagreba, na lokacijama na kojima postoje slobodne, još neizgrađene veće zemljišne površine. Tako su nastale poslovne zone Buzin, Jankomir i Lučko. Odgovorni ljudi napominju kako Grad Zagreb nije ulagao u gradnju niti na bilo koji način subvencionirao infrastrukturno opremanje tih zemljišta osim prometne infrastrukture, već je sudjelovao samo u donošenju prostornih planova. Gradnja poslovne zone Buzin počela je još sredinom 90-ih, a ubrzo nakon gradnje zgrade veleposlanstva SAD-a 2003., u Buzinu se na mjestu nekadašnjih oranica i privatnih parcela znatnije ubrzao razvoj poslovne zone. U Buzinu se danas nalaze brojni maloprodajni i veleprodajni saloni, skladišta i poslovne zgrade, a od tvrtki važnih za Zagreb ondje sjedišta imaju i Uprava M SAN Grupe te izdavačka kuća Styria.

Jankomir se pak već sredinom 20. stoljeća profilirao kao jedna od najpoznatijih zagrebačkih industrijskih zona te su ondje pogone imala poduzeća poput Končara, Jedinstva, Jugorapida, Šavrića… Industrijska zona postala je poslovna, a velike državne gospodarske objekte zamijenile su male privatne tvrtke koje se uglavnom bave uslužnim djelatnostima te trgovački centri Bauhaus, King Cross i City Center one. Umjesto rano ujutro na posao, danas se u Jankomir ide ponajviše radi kupnje. Na drugoj strani grada nalazi se stara industrijska zona Žitnjak. Ondje su pak smještene hale tvornice za proizvodnju akumulatora i baterija Munja, Končarovi pogoni… Gradonačelnik Milan Bandić uvjeren je kako gradu Zagreb nedostaju adekvatna zemljišta i prostori za gradnju te da će se s njima vratiti broj obrtnika u gradu na predrecesijsku brojku. Tako je svojedobno najavio da je svaki slobodni prostor u gradu spreman pretvoriti u svojevrsnu poslovnu zonu, a cijenu najamnine svesti na simboličnih nekoliko kuna. Istodobno, u gradu nailazimo na niz industrijskih pogona iz nekih drugih vremena koji propadaju, kao što je kompleks Arco u blizini Kvaternikova trga, nekadašnja tvornica svi- le Bubara na Trešnjevci, Cementara u Podsusedu…

Trgovina je uvjerljivo najjači sektor prema broju poduzetnika, zaposlenih i ostvarenog prihoda, slijede pre- rađivačka industrija, građevinarstvo i ICT. No trend vidljiv u zadnjih desetak godina je tercijarizacija zagrebačkoga gospodarstva nauštrb industrijalizacije. Doduše, ništa mnogo drugačije nije ni na razini države. Pad udjela Zagreba u vrijednosti domaćih industrije kontinuiran je, a trgovina, prijevoz i turističke usluge rastu. Osobito je porastao udjel financijskih usluga i Zagreb ima apsolutno dominantnu ulogu u toj djelatnosti pa se s pravom može nazvati financijskim središtem Hrvatske. Industrija raste najsporije, ali jedna od njih, ICT, ipak se izdvaja i bilježi optimistične stope rasta pa bi Zagreb svoj budući razvoj mogao temeljiti baš na toj propulzivnoj djelatnosti.

U Zagrebu je koncentrirana gotovo sva financijska industrija, banke i osiguranja, zatim gotovo sve naftne kompanije na čelu s Inom te telekom (osim H1, čije je sjedište u Splitu) i IT tvrtke (iznimka među većima je Infobip sa sjedištem u Vodnjanu). No i oni koji čije je sjedište izvan Zagreba imaju urede u glavnom gradu i u njemu im je u pravilu najviše zaposlenih. Da je u Zagrebu poduzetniku važno biti prisutan, pokazuje i činjenica da je Viro tvornica šećera 2015. preselila sjedište iz Virovitice u Zagreb. Istina, tvornica je ostala u Virovitici, ali s ‘prebivalištem’ u Zagrebu Viro je dobio lakši pristup burzovnim i bankarskim uslugama.

Na kraju 2016. banke u Hrvatskoj iskazale su bruto dobit poslovanja od 6,37 milijardi kuna, što je njihov najbolji rezultat još od 2008. godine. Najveću bruto dobit, malo više od 2,1 milijardu kuna, prošle godine ostvarila je Zagrebačka banka, koja je 2015. završila s gubitkom od 662,3 milijuna kuna. No nekako istodobno kada je Zagrebačka banka napokon dočekala bolje dane, talijanska grupacija UniCredit, kojoj Zagrebačka banka pripada, zapala je u probleme. Naime, iz Milana prošloga su mjeseca javili kako preliminarni rezultati pokazuju da je prošla godina zaključena s neto gubitkom na razini grupe od 11,8 milijardi eura. Zbog lošeg poslovanja i velikog zaduženja UniCredita, i u Saboru se raspravljalo o mogućnosti prodaje Zagrebačke banke. Za sada od toga ništa. Privredna Banka Zagreb, čiji je predsjednik Uprave već 20 godina Božo Prka, s gotovo dvije milijarde kuna bruto dobiti na drugom je mjestu ljestvice najuspješnijih banaka u Zagrebu. PBZ je u vlasništvu još jednih Talijana, Intesa Sanpaolo grupe.

Ericsson Nikola Tesla Grupa trenutačno zapošljava gotovo 3000 ljudi, samo lani zaposleno je 318 novih, visokoobrazovanih mladih ljudi, a zahvaljujući aktivnostima Centra za istraživanje i razvoj već duži niz godina čvrsto drži poziciju najvećeg izvoznika znanja. U našem razvojno-istraživačkom centru, najvećem takve vrste u Hrvatskoj, već sada radi više od 1200 stručnjaka na globalnim poslovima razvoja najsloženijih informacijsko-komunikacijskih proizvoda, rješenja i usluga, a cilj nam je širiti posao i zapošljavati mlade ICT stručnjake – kaže predsjednica Ericssona Nikola Tesle Gordana Kovačević, premda ističe dva velika problema, izostanak podrške države R&D-u i kroničan nedostatak ICT stručnjaka na tržištu rada.

Od drugih IT tvrtki valja izdvojiti jednu od najvećih, M SAN Grupu u vlasništvu Stipe Matića, koja se proširila od osnovne djelatnosti distribucije i prodaje hardvera i softvera za sistemsku integraciju, preko proizvodnje potrošačke elektronike pod vlastitim brendom Vivax do jednog od većih web-trgovaca putem eKupi. U Zagrebu je smještena i najveća hrvatska softverska kompanija IN2 grupa, zatim najveći sistemski integrator Combis i brojne druge tvrtke sve do brojnih potencijalnih startupova. Broju zaposlenih u IT-u, profitabilnom izvozno orijentiranom sektoru s visokim plaćama, i dominantnoj poziciji Zagreba u tom kontekstu pridonosi i otvaranje novog IBM-ova centra koji će zaposliti 500 ljudi.

U Zagrebu je kocentri- rana gotovo sva financijska industrija, banke i osigura- ranja, zatim gotovo sve naftne kompanije na čelu s Inom te telekom (osim H1, čije je sjedište u Splitu) i IT tvrtke (iznimka među većima je Infobip sa sjedištem u Vodnjanu). No i oni koji čije je sjedište izvan Zagreba imaju urede u glavnom gradu i u njemu im je u pravilu najviše zaposlenih. Da je u Zagrebu poduzetniku važno biti prisutan, pokazuje i činjenica da je Viro tvornica šećera 2015. preselila sjedište iz Virovitice u Zagreb. Istina, tvornica je ostala u Virovitici, ali s ‘prebivalištem’ u Zagrebu Viro je dobio lakši pristup burzovnim i bankarskim uslugama.

Markov trg obilježje je državne vlasti, s jedne strane je Sabor, s druge Vlada, a na krovu crkve sv. Marka hrvatski i gradski grb prikladno svjedoče o moći. Međutim, druga vrsta moći koja se proteže kroz politiku čini Markov trg toliko bitnim za Hrvatsku. Samo najvažnije državne tvrtke koje se bave djelatnostima u državnom monopolu ili djelomično dereguliranima 2015. ostvarile su čak 30 milijardi kuna prihoda i zasigurno su jedan od razloga zašto je Zagreb ne samo politički nego i ekonomski najvažniji grad za Hrvatsku. Jer na Markovu trgu i u Dežmanovu prolazu, gdje stoluje DUUDI, postavlja se menadžment svih državnih tvrtki.

Hrvatska elektroprivreda najveći je državni div u cijelovitom državnom vlasništvu. Samo 2015. HEP je zabilježio 14,5 milijardi poslovnih prihoda, uz EBITDA-u od 4,8 milijardi i neto dobit od 1,9 milijardi kuna, što ga uza sve odavno poznate probleme u djelatnosti i upravljanju čini najuspješnijim državnim poduzećem. Ostale važnije tvrtke u državnom vlasništvu imale su ukupno 15,25 milijardi kuna prihoda iste godine i dobit od 1,6 milijardi kuna. Poslovni rezultati zato od HEP-a čine istodobno logično i opasno sredstvo putem kojeg država namjerava steći puno vlasništvo nad Inom. Logično jer je riječ o uspješnom poduzeću s velikim potencijalom, osobito u svjetlu usmjerenja Europe prema ‘zelenoj energiji’, a opasno jer zamišljeni model IPO-a HEP-u neće osigurati ni kvalitetniji menadžment ni jačanje ulagačkog potencijala.

Nakon HEP-a najvažnije državno poduzeće su Hrvatske vode, koje su preklani ostvarile 2,7 milijardi kuna prihoda i 608 milijuna kuna dobiti. Hrvatske šume su iste godine poslovale s prihodom od 2,1 milijardu kuna i dobiti od 235 milijuna. Prihode veće od milijardu i kakvu-takvu dobit ostvaruju još Hrvatske pošte (1,87 milijardi), Hrvatske autoceste (1,58 milijardi), Croatia Airlines (1,55 milijardi), HŽ Infrastruktura (1,34 milijarde) i Hrvatska radiotelevizija (1,4 milijarde). Ima i drugih poduzeća izvan ovih grupacija sa znatnijim prihodima, ali konsolidirana su izvješćima matica. Energetski sektor najzanimljiviji je bio u posljednje vrijeme, ali je interesantan i strateški. Ulaganja su ključna riječ energetskog sektora za budućnost jer bez njih se neće stvoriti uvjeti za ostvarenje punog potencijala tržišta energijom, od plinskog, preko električnog do naftnog. Janaf je 2015., primjerice, ostvario 744 milijuna kuna prihoda i 292 milijuna dobiti, a Plinacro 525 milijuna s dobiti od 123 milijuna. Pred Plinacrom su ulaganja u transportni sustav koja će do 2020. omogućiti puno korištenje LNG terminalom na Krku. A Plinacro i HEP suvlasnici su tvrtke LNG Hrvatska koja razvija projekt plutajućeg terminala.

Prema podacima Fine, 2015. javni sektor bio je efikasniji od privatnog – ostvarivao je veću dobit po zapošlenom. Lako bi bilo reći da je riječ o statistički iskrivljenom prikazu koji posebno lijepo ‘glanca’ HEP, ali zapravo je riječ o ključnoj istini – domaća državna poduzeća doista su uspjela unaprijediti poslovanje, premda još ne do razine privatnog sektora, čiji profiti, pak, odlaze inozemnim vlasnicima. Ne začuđuje stoga što mirovinski fondovi Vladi ponavljaju poruku da su ‘puni ko brod’, a da nemaju gdje ulagati. Okvir domaće burze su im nedovoljni jer raspolažu imovinom od 84 milijarde kuna, pa je razumljivo da pritišću Vladi. Istina je i da su u pravilu donosili novu kvalitetu u upravljanju državnim tvrtkama u koje su ulazili, pa bi možda takva vrsta privatizacije ili prodaje dijela državnog portfelja bila najbolji model.

U trgovini, najjačem zagrebačkom sektoru, dominira najveći domaći maloprodajni lanac Konzum, a slijedi ga Kaufland pa ponovno Agrokorov Tisak. U tom sektoru je i dosta brzorastućih igrača poput Ikei ili Müllera, koji je preuzeo Kozmo od Agrokora i veliki je konkurent dm-u. U građevini glavnu riječ drže Dalekovod, Kamgrad, Viadukt, Tehnika i VMD. Nakon godina krize u kojima je građevinska industrija dobro stradala, čini se da stvari idu u boljem smjeru. Zagrebački Dalekovod s 1,1 milijardu kuna prihoda u 2015., što je rast od 10 posto, stari je i apsolutni građevinski lider, kojem je uspjelo zadržati i primat na tržištu, što potvrđuje uspješno provođenje restrukturiranja nakon predstečajne nagodbe. U vrh građevinske industrije popela se još jedna zagrebačka tvrtka, Kamgrad, ostavivši konkurenciju poput Tehnike i Viadukta iza sebe. Kamgrad je u 2015. imao iznimno velik rast, a za 2016. kažu da nije bila loša.

U redizajniranom formatu ujedinjena su četiri kompatibilna sajamska projekta predvođena 9. sajmom zaštite okoliša i komunalne opreme – EMAT-om. Uz taj sajam izlagat će se na Interklimi, Graditeljstvu i Interprotexu od sloganom ‘Obnovimo hrvatsko gospodarstvo’ od 4. do 7. travnja 2017. pripremaju se Proljetni sajmovi Zagrebačkog velesajma. Sajmovi obuhvaćaju vrlo snažan stručni konferencijski program radi profesionalnog i stručnog susreta gospodarstva i poduzetnika tih struka s domaćim i stranim tržištem te predstavnicima znanstvene zajednice i institucija. Bit će to prigoda da se posjetiteljima Proljetnih sajmova, stručnoj i široj javnosti predstave uvid u nacionalnu strategiju i kre- tanja u zaštiti okoliša, graditeljstvu i energetskoj učinkovitosti do 2030., novosti povezane s komunalnom opremom i zaštitom osoba, imovine i podataka te inovativna rješenja za razvoj gradova. Sajmove podupiru Grad Zagreb, Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, MUP, Ministarstvo obrane, Obrtnička komora Zagreb, Hrvatski ceh zaštitara, HUP, HGK, Hrvatska vatrogasna zajednica, Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, Hrvatski savjet za zelenu gradnju te poslovni tjednik Lider.

U sklopu Proljetnih sajmova 2017. održat će se važne konferencije, panel-rasprave i B2B susreti: Panel-rasprava ‘Hrvatsko graditeljstvo do 2030.’, Green Talks za građanstvo i upravitelje zgrada: Kako brzo, jednostavno i učinkovito obnoviti zgradu ili obiteljsku kuću?, Put u kružno gospodarstvo, Smart Cities – pametnim rješenjima do održivoga grada, Zelena gradnja – zelena energija, 24. međunarodni simpozij o grijanju, hlađenju i klimatizaciji Interklima 2017., 13. konferencija o termografiji, Privatna zaštita 2017.: prevencija – zaštita – sigurnost, B2B susreti – austrijsko gospodarstvo u Hrvatskoj.

Rast ulaganja u infrastrukturu i edukacijske centre, sudeći prema mišljenju domaćih poslovnih andela, trebao bi već ove godine pridonijeti većim uspjesima pomalo uspavane zagrebačke startup-scene. Prošle godine završen je HAMAG-BICRO-ov Biocentar, inkubacijski centar za bioznanosti i komercijalizaciju tehnologije, Razvojna agencija (RAZA) otvorila je drugu lokaciju na Žitnjaku i pokrenula program ‘Startup Factory’, a HUB 385, lociran na zagrebačkoj Trešnjevci, etablirao se kao najveći i najbolji ‘co-working’ prostor u državi. Osnivači toga projekta redom su bivše ključne osobe telekomunikacijskog sektora: Ante Magzan, Ivana Šoljan i Ivica Mudrinić.

Ove godine trebao bi se se dovršiti Regionalni centar za razvoj poduzetničkih kompetencija zemalja jugoistočne Europe (SEECEL) na Kajzerici te treća lokacija RAZA-e – Tehnološkog parka na Zagrebačkom velesajmu. Paviljon bi se, prema najavama iz gradskih uprava, trebao preuređivati za koji mjesec, vrijednost ulaganja je oko 10 milijuna kuna, a sve će financirati Grad Zagreb, jer projekt se nije stigao kandidirati za novac iz fondova EU. Tehnološki park će se razviti i opremiti u suradnji sa zagrebačkim Sveučilištem. Poduzetnici početnici imat će nekoliko oblika podrške, od kojih će najvažnija ona tehnička te mentorstvo iskusnih profesionalaca. Prve godine poduzetnici će se Tehnološkim parkom koristiti besplatno, a poslije će se vjerojatno odrediti simbolične naknade. Startup-scenu dodatno bi trebale potaknuti i snažne privatne inicijative kao što su Zagrebački inkubator poduzetništva (ZIP) i Udruga poslovnih andela Crane.

Među top 5 najboljih startupova koje smo u ovom tjedniku izdvojili prije nekoliko mjeseci njih troje su iz Zagreba. Bellabeat je najambiciozniji hrvatski startup, potencijalno vrijedan nekoliko milijuna eura. Nanobit je ovogodišnji dobitnik nagrade za najboljega malog izvoznika, a proteklo godinu završio je s rastom prihoda od 20 posto i s 50 milijuna preuzimanja mobilnih igara. Od 2008. i dva zaposlenika narastao je na sto zaposlenika u Zagrebu, Budimpešti i Bukureštu. Najveće tržište za plasman videogara i dalje su mu engleska govorna područja, a sve brže raste i u Aziji. PhotoMathu, aplikaciji Damira Sabola za rješavanje matematičkih zadataka s pomoću kamere pametnog telefona, stalno raste popularnost i danas ima oko 6,5 milijuna mjesecnih korisnika. Sabol je osigurao investiciju koja će mu omogućiti daljnji rast i strateške iskore. Treba spomenuti i Pet Minuta, odnosno Five, koji je iz malog startupa izrastao u moćnu tvrtku, relevantnu i na globalnom tržištu. Luka Abrus i njegov tim vodeći su domaći izvoznici mobilnih aplikacija, imaju više od 100 zaposlenih, s uredima u Zagrebu, Osijeku i New Yorku. Od zanimljivih startupova tu je još jedan Sabolov projekt Microlink, koji je 2016. proglašen najboljim domaćim ‘fintech startupom’, te Locodels Stevice Kuharskog, jedan od najbrže rastućih hrvatskih startupova, ‘Uber za dostavu hrane’, a posluje i u Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Bratislavi i Beču.

I snažna regionalna kompanija Atlantic Grupa (distribucija i prehrambena industrija) smještena je u Zagrebu pa su gotovo svi najveći domaći privatni poduzetnici u glavnom gradu – Todorić, Tedeschi, Roglić, samo im nedostaje Ante Vlahović, prvi čovjek Adris grupe, koja doduše nakon akvizicije Croatia osigurana ima znatan dio biznisa smješten u Zagrebu. Od veletrgovaca, u Zagrebu je i najveće veledrogerija Medika. Kako kaže njezin direktor Jasminko Herceg, strateške odrednice tvrtke u srednjem roku uključuju zadržavanje liderške pozicije na tržištu veleprodaje lijekova i medicinskih proizvoda, usporedo s razvijanjem maloprodajnog lanca Ljekarne Primapharme koji ima 70- ak ljekarnica. No nije sve u Zagrebu. Štoviše, ima sektora u kojima gotovo nema većih tvrtki sa sjedištem u Zagrebu. Primjerice, donedavno Adrisov, a sada BAT-ov duhanski biznis, smješten je u Rovinj i preko Hrvatskih duhana u Virovitici. Ured, naravno, ima i u Zagrebu. U metropoli je, zatim, slaba drvna industrija (jedini veći predstavnik je Šerif Export-import), osobito proizvodnja namještaja. Od desetak najvećih tekstilnih tvrtki ni jedna nema sjedište u Zagrebu, a isto je i u proizvodnji strojeva i uređaja. Zagreb je slab u metalnoj industriji koja je mahom smještena sjevernije, u Međimurju. I većina poljoprivrede i turizma je, očekivano, izvan Zagreba, iako Zagreb doživljava turistički procvat.

Osim etabliranih igrača, dosta je i tvrtki ‘koje dolaze’, odnosno imaju potencijal prerasti iz srednjih u velike’. Među njima je, primjerice, Tim Kabel, kojem je 2016. godina još jedna godina u nizu u kojoj je ostvario dobre rezultate – prodaja je 11 posto bolja u odnosu na prethodnu godinu, a dobit je povećao za 15 posto. U Tim Kabelu pola prihoda ostvaruju u inozemstvu, posebno ističu rast izvoza na daleka tržišta, koji bilježi stope rasta od 20 posto i čini 65 posto ukupnog izvoza. Dugo-ročni plan je, kaže direktor Ivan Topić, zadržati vodeću poziciju u Hrvatskoj, povećati prihode iz regije do 50 posto, a s dalekih tržišta nekoliko puta.

Olako, ali sigurno Zagreb je u posljednjih 10-ak godina postao turističko središte ugodno i domaćima i gostima. U središtu grada stalno se nešto zanimljivo događa, a ugostiteljska ponuda koncentrana u širem centru jedinstvena je i nenadmašna u cijeloj državi. Ukusno uređeni kafići, pristojni restorani i restorančići, burger barovi, originalna ponuda i u svemu tome uklopljeni pojedini lokali s klasičnom ponudom, ali danas kao dio osobnosti Zagreba koji se prilagođava turistima. Pritom ništa nije neobično. Metropola, razumljivo, odskače i u turizmu. Iako je riječ o ‘city break’ odredištu – za predhod i usputni posjet na odmoru – glavni grad ima potencijal svrstati se u vrh nacionalne turističke ponude. I radi na tome punom parom.

Zagreb se transformirao i danas doista ima što ponuditi. Ima još jako mnogo potencijala te namjeravamo ustrajati u tome da nastavi turistički rasti, uz fokus na produljenje boravka gostiju u našem gradu i razvoj ponude za specifične oblike turizma, poput medicinskog. Snažan vjetar u leđa turizmu grada dali su i njegovi građani aktivnim sudjelovanjem u kreiranju turističke ponude i unapređenjem usluga – rekla nam je direktorica TZ-a Zagreb Martina Bienefeld.

Od 2011. do 2015. broj dolazaka u Zagreb porastao je za 65 posto, a noćenja za 74 posto. Godina 2015. zaključena je s više od milijun gostiju (sedam posto svih dolazaka u Hrvatsku) i gotovo dva milijuna noćenja (2,5 posto svih noćenja). Prostora za rast zasigurno ima i to su poduzetnici prepoznali. Samo od 2014. do 2015. kapacitet postelja u glavnom gradu podignut je za 4500, a od 19.800 postelja, najveći je dio kvalitetan hotelski smještaj, čime je Zagreb nadmašio i neka urbana jadranska odredišta, poput Splita.

Zato nije čudno što je HUP-Zagreb Andelka Leke, kao najjači hotelijerski ‘igrač’ u gradu, jedan od jačih u Hrvatskoj. S pet važnih hotela u Zagrebu HUP-Zagreb posljednjih godina stabilno ostvaruje prihode veće od 200 milijuna kuna uza zdrav rast dobiti. Srce zagrebačke turističke ponude je Advent, koji je dvije godine zaredom gradu donio titulu najbolje europske božićne destinacije. Prvi rezultati za protekli Advent govore o 120 tisuća dolazaka i 230 tisuća noćenja, što, ako se uzme u obzir prosječna dnevna potrošnja turista u Zagrebu od 123 eura, generira više od 28 milijuna eura turističke potrošnje tijekom tog događaja. Važan je segment zagrebačke ponude i poslovni turizam, u kojem Zagreb zauzima 64. mjesto među 373 najvažnija takva svjetska odredišta. Prošle godine u Zagrebu je evidentiran 271 poslovni skup, a u prva dva mjeseca 2017. već su održana 63. Područje u kojem Zagreb ima još neiskorištenih potencijala u turizmu bez sumnje je medicinski turizam. Brojne privatne i javne klinike i poliklinike čine ga, uz konkurentne cijene i prometnu povezanost, poželjnim za goste koji ponajprije traže zdravstvenu uslugu.