Nisam zvao bivšeg predsjednika Uprave Davora Čovića da nam objasni svoje poslovne poteze. Zašto da ga zovem kad je sve što je napravio bilo štetno za Narodne novine?
Ulaganja, najblaže rečeno, Narodnih novina (NN), vrijedna 90 milijuna kuna, u proizvodnju toaletnog papira, kupnju udjela u poduzećima u Novom Sadu i Tiranu te posao sklopljen s trgovcima u Hong Kongu bila su razlog da potražimo objašnjenje od člana Uprave Nikice Pažina. Osim što je iznio niz podataka o ulaganjima zbog kojih smo se mi iz Lidera nekoliko puta slatko nasmijali, ni on sâm još nije dokućio zašto se išlo u takve investicije. Taj diplomirani ekonomist iz Opatije ima menadžerskog iskustva u privatnom sektoru, primjerice u Reynolds Tobacco, Vetropacku, Jamnici, Tisku, MGK-packu. Iako nije član Mosta nezavisnih lista, u listopadu je za člana Uprave NN-a došao na prijedlog te stranke i veli da je, za razliku od privatnih tvrtki, sustav u državnoj trom, odlučivanje i provedba strašno spori, a odgovornost manja, što možda najbolje pokazuju spomenuta NN-ova ulaganja. Pažin napominje da su sporna ulaganja uglavnom povezana s prijašnjom upravom čiji je predsjednik bio Davor Čović, a članovi Svebor Marion i Zdravko Šimunović.
-
Velič novac uložen je u tvornicu toaletnog papira Mekkoo, a da ni danas nije jasno čemu ta investicija. Znate li vi? Ne znam, nisam uspio saznati zašto se u to uložilo 70-ak milijuna kuna. To bi trebalo pitati prijašnjeg predsjednika Uprave Davora Čovića. Doduše, projekt se počeo razvijati i prije njega, još dok je predsjednik Uprave bio Petar Piskač, a Čović je to nastavio. Problem je što se nije ispitalo ni tržište toaletnog papira ni tržište radne snage, jer kad idete u proizvodne djelatnosti, struka je vrlo važna. Najprije se uredila naša hala u Rijeci koja je sa strojevima stajala 9,5 milijuna kuna, sve prema nečijoj studiji, a svi znamo da se takva hala može sagraditi za otprilike tri milijuna kuna. Onda se preko noći donijela odluka da se neće ići u halu, nego u unajmljeni prostor u Krapini za 200 tisuća kuna na mjesec, što je na godinu gotovo jednako skupo kao gradnja skladišta u Rijeci.
-
Zašto? Da nije u pitanju kriminal? – Ne mogu reći pravi razlog. Ako se to učinilo iz kriminalnih pobuda, onda neka to istražuju institucije. Zanimljivo je da je odluka o investiranju u riječku halu donesena na temelju elaborata stručne osobe kojoj je to i plaćeno, a onda je ta ista osoba poslije predložila da se proizvodnja preseli u Krapinu i da plaćamo vrlo skup mjesečni najam. Taj je ugovor potpisan na sedam godina. Raskine li se, plaćat ćemo penale. Ostalo je još pet godina.
-
Kako se zove ta osoba? – To je vlasnik tvrtke Intercessio novus koju su Narodne novine kupile za 6,5 milijuna kuna i preimenovale je u Mekkoo. Tih ljudi nema, do njih ne možemo doći.
-
Što se tu događalo? – NN je kupio riječku tvrtku, odnosno njezino iskustvo i znanje, no sve je to šuplja priča. Kupljen je, zapravo, dio starih strojeva, a nakon toga su prijašnjeg vlasnika angažirali kao konzultanta, a mi smo dovedeni u situaciju da razmišljamo što ćemo s tvrtkom. Doduše, proizvodimo, no s kapacitetom manjim od 50 posto.
-
Nemate tržište? – Ma da je samo to! Našli bismo ga kao što ćemo ga i naći… Problem je u lošim tehnološkim rješenjima. Glavni stroj koji je kupljen, onaj tvrtke Fabio Perini, usporedio bih s Ferrarijem. Međutim, u nastavku je kupljen fićo, a na njega je opet prikvačen Ferrari, a na kraju tog procesa kapacitet jednog od najvažnijih strojeva koji prikupljaju i paletiraju robu jest 30 posto Ferrarija. Dakle, to što može napraviti stotinu komada toaletnog papira ne znači ništa kad ih ovaj ne može upakirati. Nije napravljena kvalitetna tehnološka priprema, nego je to kupljeno onako, u stilu: ‘Čuli smo za Fabio Perini, idemo ga kupiti’ ili je pak netko rekao za fiću: ‘Ma, ovo ti je dobro!’ Ovo je naša tvornica glinice Obrovac.
-
Znači, morat ćete dodatno uložiti u tehnologiju? – Ova uprava dovedena je pred zid, ali ipak vidimo rješenje jer postoji zanimanje za tu robu. Nekako ćemo to sanirati, izrađujemo studiju da vidimo koliko je moguće unaprijediti proizvodnju, ispitujemo tržište, potencijalne kupce robe. Pregovaramo s Austrijancima, čak su kod nas bili mogući kupci robe iz Švicarske, Poljske i Češke. U pat-poziciji smo, ne bismo prodali Mekkoo jer bismo dobili manje nego što smo uložili u strojeve. Ili ćemo naći strateškog partnera, što je bolja i izglednija opcija, ili uložiti dodatna sredstva da bismo uspjeli povećati proizvodnju.
-
Kad ćete izbaciti fiću? – Na sreću ili na žalost, plasman proizvoda zasad je toliko da fićo s Ferrarijem dobro vozi. Ali kad bismo dignuli kapacitet, fiću bismo morali promijeniti. Da bismo to učinili, trebamo potrošiti još desetak milijuna kuna.
-
Postoji li mogućnost da se smanji najam u Krapini? – Vidjet ćemo. Ovisi o pregovorima sa strateškim partnerom koje smo započeli. Ovako više ne ide jer je lani gubitak bio sedam milijuna kuna. Prema projekciji kupaca koju smo izradili, ali koja se neće ostvariti ove godine jer je već kraj ožujka, s Mekkoom bismo ipak mogli imati milijun kuna dobiti. Dakle, nije Mekkoo bez izgleda, samo je previše novca uloženo, a da nije razvio tržište.
-
Kako se danas prodaje roba na tržištu? – Radimo s Agrokorom, za Palomu, za mnogo važnih kupaca, ali sve su to robne marke, nemamo vlastiti brand koji mora biti temelj proizvodnje, pogotovo na tako skupoj opremi. Ipak, želim reći, NN se bavi izdavaštvom, tiskanjem, maloprodajom i veleprodajom, ovo nam nije trebalo.
-
Novosadski Imiteks bavi se sličnom djelatnošću kao NN. I ondje, kako čujem, ima sumnjivih radnji. – Ta je tvrtka NN u malome kad je riječ o komercijalnoj djelatnosti; ondje je NN vlasnik 80 posto, a 20 posto dvije fizičke osobe. To čak nije loše zamišljeno jer je tržište Srbije mnogo veće od našega, no socijalno je mnogo osjetljivije, neka roba koja se prodaje u Hrvatskoj ne ide ondje. Međutim, moje je pitanje zašto smo kupili 80 posto, a ne 100 posto. Drugi je problem što je prijašnjim vlasnicima, sada s 20 posto udjela u vlasništvu, prepušteno da i dalje upravljaju tvrtkom.
-
Kako je poslovala tvrtka? – U obje godine gubitak je bio po milijun kuna. To se čini malo, ali ako idemo u akviziciju, onda moramo znati što želimo. I tu je bivša uprava išla u kupnju bez ispitivanja tržišta. Ne želim govoriti o eventualnim lošim namjerama, neka to drugi istražuju, ali NN je i u tom slučaju jako oštećen. I opet smo dovedeni u situaciju da se zapitamo što sada.
-
Što sada? – Jedna od opcija jest reorganizacija, nova uprava, smanjenje broja zaposlenika, drukčiji pristup poslovanju; druga je, izglednija, pokušaj pronalaska strateškog partnera, dakle prodaja tvrtke. Ne mora biti stečaj, no analiza koja se provodi pokazat će svoje. Svaka odluka bit će teška.
