O Agrokoru se govori i piše bez dubinskih analiza i stvarne slike

Ključ dobrobiti i za sve Agrokorove dionike njihova je vjera u perspektivu biznisa koja je, vjerujem, dobra, posebno zato što se dio tvrtki može prodati, a sustav dokapitalizirati uz reduciranje investicija.

Svjetska statistika pokazuje da veliki biznisi u pravilu barem jednom u 10 godina prolaze kroz neki oblik financijskog ili operativnog restrukturiranja (ako u međuvremenu ne propadnu). U tom smislu, Agrokor nije iznimka. Doduše, u Agrokorovu slučaju pitanje je objektivnog sagledavanja stvarnog stanja u okolnostima kada se o njegovu biznisu u javnosti govori bez stvarnih i dubinskih analiza koje bi obuhvatile cjelokupnu sliku, uključujući i stvarni položaj svih dionika.

Ključna suvislost investicija Agrokor trenutačno prolazi kroz razdoblje u kojem ima tzv. cash gap, ali premošćivanje tog novčanog jaza u kojem bi participirali ključni vjerovnici nije ništa neuobičajeno u poslovnom svijetu niti specifično za Agrokor. Ključna stvar u evaluaciji razboritosti participacije vjerovnika u financijskom restrukturiranju Agrokorove bilance procjena je vjerovnika jesu li investicije i samim time očekivani slobodni novčani tok glavnih operativnih kompanija Koncerna dostatni za pokrivanje obveza u scenariju kada bi se dinamika njihova dospijeća restrukturirala, odnosno ‘presložila’. Vjerujem da je Agrokor u svom većem dijelu suvisla poslovna priča u kojoj velike investicije napravljene u zadnje tri, četiri godine tek trebaju početi generirati adekvatan novčani tok. U okolnostima sazrijevanja plodova postojećih investicija, razumnim i poželjnim smatram se usporavanje daljnjeg intenzivnog investiranja kako bi se povećao slobodni novčani tok u srednjoročnom razdoblju, što bi oslobodilo znatna sredstva na raspolaganju investitorima. Istinski bi problem jedino bio zaključak da su prethodne investicije loše i nesposobne kreirati adekvatan novčani tok u nadolazećim razdobljima.

Agrokorov rast nije se mogao dogoditi bez dobrovoljnog i pri punoj pameti donesenog pristanka svih njegovih dobavljača da surađuju s Agrokorom. Naime, nije racionalno očekivati da su dobavljači Agrokora 20-ak godina ‘trpjeli’ bez razloga. Svi se mi u poslu ponašamo oportunistički i sigurno je da se tako ponašaju i Agrokorovi dobavljači. Oni su sigurno pronalazili dovoljno ekonomskog interesa da surađuju s članicama Koncerna (naglasak je na dovoljno interesu!), a njihove pritužbe kako su uvjeti ovakvi ili onakvi legitiman su pokušaj dobivanja što bolje pozicije u tom poslovnom odnosu, ali nikako potvrda da podnose nepravdu. Nitko im ne brani da idu prodavati drugim kupcima u Hrvatskoj ili izvan nje, da prestanu raditi s Agrokorom ili da naprave što god misle da trebaju napraviti. Mnogi od njih nepoštenu prešućuju da su njihovi biznisi, upravo zahvaljujući Agrokoru, narasli iz kućnih garaža u respektabilne poslovne priče. Koliko god se želi ostaviti dojam da su ti dobavljači pomogli u rastu Koncerna, jednako toliko vrijedi i obrnuto!

Povijesni i trenutačni pokazatelji poslovanja nisu nužno dobar prediktor budućeg poslovanja. Gledajući zadnje dvije godine, stječe se dojam da je Agrokor imao relativno tešku nedavnu prošlost, međutim, gledajući zadnjih deset godina (ili više) dojam se mijenja. Neovisno o tome, ključ dobrobiti i ekonomskih koristi za sve Agrokorove dionike njihova je vjera u perspektivu biznisa od danas nadalje. Vjerujem da je ta perspektiva dobra, posebno u okolnostima u kojima se dio operativnih kompanija može prodati, cijeli sustav dokapitalizirati, reducirati daljnje intenzivno investiranje dok se novčani tok ne oporavi te imajući u vidu naznake da postojeći veliki kreditor pokazuje spremnost ubacivanja dodatnih sredstava u Koncern vjerujući da trenutačni likvidnosni problemi ne znače nužno strukturni problem Agrokorova cjelokupnog biznisa.

Ne začuđuje interes medija za priču o Agrokoru, ali ona je predimenzionirana i u pravilu se bavi dijelovima mozaika koji su zanimljivi širokim masama. Nitko od njih ne barata kompletnom slikom, koja bi uz objektivnu analizu zvučala mnogo više umirujuće. Korisnim i korektnim smatram da dio stručne javnosti pokuša objektivizirati stanje s naglaskom na pozitivne elemente i jake strane biznisa, umjesto pametovanja kako su ‘krivo napravili ovo ili ono’. Naime, kod ovolikog broja dionika od kojih velika većina nema pravi i potpuni uvid u stanje stvari, širenjem negativnih vijesti koje su i dalje samo nečije mišljenje, a ne neopovrgljiva činjenica, kompaniji se nanosi šteta jer bi ti isti dionici u strahu mogli donositi ishitrene odluke koje na kraju neće koristiti ni Agrokoru ni njima samima.