Čini se da Hrvatska ulazi u svoje vrijeme oprosta, samo nekoliko mjeseci nakon što je završilo vrijeme velikog oprosta koje je proglasio papa Franjo. Najprije su Zagrepčani dobili gradonačelnikov oprost od prvih kazni za švercanje u tramvaju i neplaćanje parkiranja. A sad Večernji najavljuje još veću operaciju oprosta u režiji ministra financija Zdravka Marića, koji priprema zakon po kojemu će država oprostiti dugove blokiranih manje od prosječne plaće. Za prošlu godinu prosjek bio 5685 kuna, a oprost bi se odnosio na dugove prema središnjoj državi, gradovima, općinama te državnim i komunalnim poduzećima. Dugove manje od prosječne plaće ima 91 tisuća blokiranih građana i oni prema svim vjerovnicima iznose 235,4 milijuna kuna. Marić očekuje da će primjer države slijediti privatni vjerovnici, među kojima dominiraju banke i telekomunikacijski operatori. Lako za privatnike, nego Marićev oprost posebno će razveseliti gradonačelnike i općinske načelnike. Njima nijedan ministar financija nikad nije oprostio ni lipu.
Trogica Zagoraca požalila su se nedavno policiji da su iz Irske naručili traktore za 200.000 kuna, ali nikad im nisu isporučeni, a novac ne uspijevaju utjerati. Shvatili su da su ih ‘izradili’ jer nakon uplate do svojih ‘trgovaca’ više nisu mogli doći ni telefonski ni e-mailom. Mobitel putem kojih je posao dogovoren ugašeni su, a nedostupna je postala i internetska stranica koja je oglasila sporne strojeve. Zagorski traktoristi navukli su se na vrlo povoljnu cijenu pa su uplatili avans. Ostalo je povijest… prijevara. A meni sve to ne djeluje baš ‘irski’. Sve mi se čini da bi ti dosjetljivci zapravo mogli biti – imigranti koji su u Irsku stigli iz Hrvatske.
Dok se iz Irske kokošari nasitno, s druge strane dolazi priča o mnogo većoj prijevari. U operaciji nazvanoj ‘Globalna pronica’ iz Rusije je u pet godina izneseno najmanje 20 milijardi dolara (ako ne i četiri puta više), a glavnu ulogu odigrale su tvrtke sa sjedištem u Velikoj Britaniji s nepoznatim vlasnicima. Recept je bio sljedeći: dvije tvrtke izmisliše bi dug i pravile se da si posuđuju novac; zatim bi jedna otišla u stečaj, sud bi potvrdio autentičnost duga, što je omogućavalo da se novac pošalje na račun u Moldaviji, a onda se preselio u Latviju, dakle u EU, odakle je mogao ići kamo god vlasnik poželi. Na popisu tvrtki kojima se doznačavao ruski novac našlo se i pet hrvatskih koje posluju u Rusiji. Pa makar je riječ o kikirikiju od pola milijuna dolara, međunarodni novinski istražitelji ograđuju se: ‘Mi ne impliciramo da su tvrtke s popisa učinile nešto krivo, već su u bankarskim izvodima navedene kao primatelji novca od kompanija koje su sudjelovale u velikom pranju novca.’ Dakle, prozvane su makar nisu prale…
Ministar Oleg Butković pokušao je Mislavu Bagi objasniti restrukturiranje autocesta i poskupljenje cestara. Vladinu odluku o prihvaćanju Poslovnog i financijskog restrukturiranja cestovnog sektora Agrokorova drama izbacila je s naslovnicu iako se iza pitajskog naziva skrivalo poskupljenje cestara. Riječ je o pet posto višim cijenama za HAC-ove dionice od travnja i dodatnih deset posto za HAC i ARZ od srpnja do kraja rujna. Iz ljetnog poskupljenja isključeni su teretnjaci i autobusi. Dakle, Banski dvori dosljedno nastavljaju politiku nedosljednosti. Najprije je Plenkovićeva ekipa odradila nasljeđe prijašnjih garnitura i liberalizirala plinsko tržište, i to zbog pritiska putem EU koji je forsirala Molova suvlasnica – Mađarska – koja vlastito plinsko tržište nije liberalizirala. No dok cijenu plina (zasad) s pomoću državnih tvrtki držimo pod kontrolom, cestarine dižemo zato da ne bismo morali monetizirati autoceste jer bi ih onda povisio netko drugi. Tako će se namaknuti dodatnih 160 milijuna kuna. Pa, makar je to kap u oceanu od 7,8 milijardi kuna duga koji dolazi na naplatu samo ove godine, resorni ministar tvrdi da Hrvatska tako Svjetskoj banci pokazuje – dobru volju. Govorio je i o drugim mjerama u sklopu restrukturiranja: uštedama, otpremninama, ali i o outsourcingu. Sjetio sam se najveće sindikalne obmane u kojoj je prikupljeno pola milijuna potpisa protiv davanja autocesta u koncesiju pod geslom ‘Ne damo naše autoceste’. Nekako u to doba propala je i još jedna ideja Milanovićeve družine – ona o izdvajanju sporednih djelatnosti iz javnog sektora. Tadašnja oporba žestoko se suprotstavljala outsourcingu, a kad je došla na vlast, i sama ga uvodi. Doduše, ne vjerujem brojkama ministra Butkovića. Na Novoj TV ovako je odgovorio na pitanje koliko će ljudi morati postaviti u ‘svojih’ pedesetak tvrtki u resoru: ‘Pa, 56 puta tri. To je 180 ljudi’, brzo je izračunao. Na ponos svih profesora koji su poučavali matematiku tog inženjera pomorskog prometa, štoviše – doktoranda!
