BRANKO ROGLIĆ

Godina u kojoj su krenuli Facebook, Youtube i Lider bila je prekretnica i za neke od najistaknutijih domaćih poduzetnika, poput Marka Pipunića i Damira Sabola, a današnji predsjednik Uprave HT-a Davor Tomašković te 2005. prodavao je prve brojeve Lidera.

U ranu jesen 2005. Mark Zuckerberg napustio je Sveučilište Harvard i odlučio se u potpunosti posvetiti razvoju društvene mreže danas poznate kao Facebook. U proljeće iste godine pojavio se i YouTube, mrežna usluga za razmjenu videzapisa. Na jugoistoku Europe nekoliko mjeseci poslije iste godine krenuo je još jedan, iako manji poduzetničke pothvat – poslovni tjednik Lider. Jedanaest i pol godina kasnije Facebook je vodeća društvena mreža na svijetu, koju na mjesec posjećuje gotovo dvije milijarde ljudi, sadržaj na Youtubeu postao je popularniji od televizijskog programa, a Lider je preživio i izrastao u vodeći poslovni tjednik u Hrvatskoj i u jednom od glavnih opinion makera hrvatskog poslovnog svijeta.

U povodu 600. broja Lidera odlučili smo istražiti gdje su najistaknutije osobe današnjeg hrvatskog poslovnog svijeta bile i čime su se bavile te za mnoge sudbonosne 2005., prije 600 Liderovih tjedana (preciznije, prije 609 tjedana, zbog devet božićno-novogodišnjih dvobroja). Parafrazirajući pitanje iz popularne hrvatske kulture ‘Gdje si bio 91.?’ tako smo upitali nekolicinu istaknutih poduzetnika gdje su bili 2005., igrajući na kartu, da ako se tog razdoblja života ne prisjetite odmah zbog Lidera ili vlastitog poslovnog puta, možda ga se prisjetite zbog pojave ‘game changer’ Facebooka i Youtubea.

Kada je izašao prvi broj Lidera, Hrvatskom je vladao Ivo Sanader, a Agrokor Ivica Todorić preuzeo je Belje i PIK Vrbovec te snažno zakoračio na regionalna tržišta. Ujesen 2005. njihovi najzagriženi politički odnosno poslovni oponenti mogli su samo fantazirati da će Sanader 600. broj Lidera dočekati izmučen sudskim procesima, a Agrokor u velikim problemima. Emil Tedeschi, vlasnik Atlantic Grupe, iste godine kupio je njemačku tvrtku Haleko, vodećeg europskog proizvođača hrane za sportaše sa sjedištem u Hamburgu. Tako je uz ranije navedene događaje 2005. važna i zato što je prvi put jedna hrvatska privatna tvrtka otišla u veliku kupnju na Zapad. Orbico, danas jedan od najvećih europskih distributera i glavni partner P&G-a, 2005. je osim u Hrvatskoj poslovao Sloveniji, BiH, Makedoniji, Bugarskoj, Moldaviji i Albaniji. U međuvremenu je znatno narastao i akvizicijama osvojio tržište Srednje Europe, a najjaču tržišnu poziciju ima u Poljskoj. Za Orbico nema stajanja pa su sada na redu Ukrajina i Zapadna Europa. – Te godine imali smo 500-600 milijuna eura prometa. Za usporedbu, prošlo smo godinu završili s 1,8 milijardi eura prihoda, a ove očekujemo više od dvije milijarde – ispričao je Branko Roglić, vlasnik Orbico grupe. Lakonski to objašnjava riječima: ‘Što si veća riba, brže rasteš.’

Marko Pipunić, koji je odlučio slavonske pršute i ostale proizvode Žita proizvoditi u srcu Slavonije, prošli tjedan osvojio je prestižnu nagradu EY Poduzetnik godine. Relativno samozatajni osječki veleposjednik danas upravlja sa 189 milijuna eura vrijednom imovinom i zapošljava 3000 radnika. Vlasnik je gotovo cijelog bivšeg Poljoprivrednoga kombinata Osijek, PPK Valpovo, PPK Orahovica, sedam velikih silosa i mlinova, osječke šećerane i Tvrnica ulja Čepin. I za njega je 2005. godina bila prekretnica. Veli da je tada započeo maštati, na što gleda kao prvi nužni prvi korak ka ostvarenju željenih ciljeva. – U to vrijeme maštao sam o onome što danas imam. Iz tih maštarija stvorio sam uspješan biznis kakav danas vodim. Godine 2005. bio sam tek na početku poslovnog puta. Bavili smo se trgovinom, a prioritetno je bilo svinjogojstvo, naša tadašnja osnovna djelatnost – ispričao nam je Pipunić. Slavonski poduzetnik prisjeća se i da je te godine njegova tvrtka Žito postala 99-postotni vlasnik osječkog IPK Ratarstvo-stočarstvo. Nakon što je Pipunić pokušavao otkupiti vlasničke udjele od radnika u čijem je vlasništvu IPK Ratarstvo-stočarstvo, sindikalna podružnica prvotno je pozvala radnike na bojkotiranje Pipunića te je potražila pomoć od Slavonske banke, koja je dala protuprijedlog te ponudila kreditno praćenje radnika i njihove tvrtke uza stjecanje manjinskoga vla.