Termoplastom u Svetoj Nedelji počeo je upravljati kao gimnazijalac, danas vodi i kafić i restoran te priprema otvorenje restorana ulične hrane i dviju slastičarnica. I razmišlja o novoj tvrtki za poslovno savjetovanje koja bi povezivala hrvatske proizvođače i inovatore s domaćim i stranim ulagačima.
U životu se okušao u raznim projektima kao što su vođenje marketinga za očevu televizijsku emisiju ‘Ekspertiza’, upravljanje diskoklubom Ritz i prodaja softvera za bankovne i kurirske sustave, ali zahvaljujući djedu, kojega je od malih nogu slijedio po tvorničkoj hali, pod kožu mu se uvukla ljubav prema proizvodnji. Stoga je u trenutku kad je njegov osamdesetogodišnji djed Mato Baričević počeo intenzivno razmišljati o odlasku u mirovinu, a obitelj se nećkala treba li obrt Termoplast u Svetoj Nedelji zatvoriti ili prodati, osamnaestogodišnji Matej izrazio želju da nastavi voditi djedov biznis. Riječ je o maloj tvornici koja proizvodi plastične dijelove poput mlaznica za aparate, crijeva za vatrogasni alat, udarnu dugmad, dijelove za automobilsku industriju te medicinski materijal.
– Svaki sam dan gledao što se događa u tvornici, sve vezano uz nju činilo mi se vrlo bliskim i nisam vidio ništa čudno u tome da je vodim. Unatoč riziku koji je značio taj zalogaj, roditelji su imali povjerenja u mene i pristali na soluciju da ja vodim tvornicu. Preuzeo sam posao misleći da znam sve, ali nisam znao ništa. Bio sam dobro upoznat s industrijskom materijom, mehanikom i osnovama proizvodnje, ali nisam imao iskustva u poslovnom svijetu, sa sastancima i pregovorima. To gore što me čekao zahtjevan zadatak uvjeravanja poslovnih partnera da je mlad čovjek od 18 godina kompetentan voditi posao i održati kvalitetu proizvoda na istoj razini na kojoj je bila dotad – prisjeća se mladi zagrebački biznismen kojem se posebno u sjećanje urezao prvi sastanak s tadašnjim čelnim ljudima tvrtke Pastor Danielom Šternom i Domagojem Miloševićem kojima je u ured, kako kaže, ušetalo dijete u prevelikom odjelu s velikom poslovnim torbom. Taj sastanak bio je ključan trenutak njegove početničke karijere jer se nakon tri-deset godina mogla prekinuti suradnja s tom…
Mladost – mudrost. Premještaj iz školskih klupa Privatne umjetničke gimnazije u direktorsku fotelju dogodio se 2007., dok se na tržištu zahukatava kriza. – Kao mladi poduzetnik mnogo sam slušao i čitao o krizama, ali nijednu nisam doživio na svojoj koži, pa sam bio dvostruko oprezniji od onih koji su mislili da znaju što je kriza. Maksimalno sam racionalizirao sve troškove i počeo raditi na tome da se naši proizvodi plasiraju na inozemno tržište. Poslije se pokazalo da je to bila odlična odluka jer je kriza u nekim zemljama prolazila mnogo brže nego kod nas i odande su počele veće narudžbe. Budući da je izvoz financirao moju proizvodnju, mogao sam hrvatskim partnerima dati dulje odgode plaćanja te očuvati dobre partnerske odnose, ali i opstati – govori direktor Termoplasta koji je uz mnoge poslovne aktivnosti pronašao vremena i za studiranje na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu.
