U skladu s nazivom ‘Kako snovi postaju stvarnost’ dvodnevna konferencija u Medulinu završila je s deset zaključaka kojima se otkrivaju investicijske zapreke i predlažu aktivnosti koje bi trebale iznjedriti novi ekonomski model prema kojem će se Hrvatska razvijati prema stopama od četiri i više posto na godinu.
Dvodnevnu Liderovu konferenciju ‘Greenfield investicije – kako snovi postaju stvarnost’ ugodio je prošlog tjedna Medulin. Domaćinstvo konferencije o najpoželjnijem i najzahtjevnijem obliku ulaganja nije slučajno pripalo toj općini na krajnjem jugu Istre jer Medulin planiranim projektima, uglavnom greenfield ulaganjima prema modelu javno-privatnog partnerstva, u iduću tri godine teži postati jedna od tri najrazvijenije općine u Hrvatskoj, ne ostvare li se prije ambicije općinske vlasti o dobivanju statusa grada. Konferencija koju su Lider i CIRU (Centar za razvoj i upravljanje) organizirali u partnerstvu s Općinom Medulin i uz potporu Zaklade ‘Konrad Adenauer’ donijela je u izlaganjima i panel-diskusijama pregled strateških izazova, pokazala primjere iz prakse, iskustva ulagača i jedinica lokalne samouprave u planiranju i realizaciji greenfield ulaganja.
Konferencija održana 24. i 25. ožujka u Arenaturistovu hotelu Park Plaza Belvedere iznjedrit će Medulinske preporuke, zaključke kojima se otkrivaju zapreke i predlažu aktivnosti. Za sada postoje one preliminarne, koje je pripremio glavni urednik Lidera Miodrag Šajatović.
– Stalno slušamo o tome da Hrvatskoj treba novi ekonomski model. Ovu smo konferenciju organizirali zato da pokušamo predložiti jedan od mogućih ekonomskih modela prema kojem će se Hrvatska razvijati prema stopama od četiri i više posto. Taj bi model trebao biti zasnovan na izvoznom gospodarstvu, a da…
Iako je Hrvatska jedna od sigurnijih zemalja u svijetu, ne treba se uljuljkati. Hrvatska je sigurno turističko odredište, čak jedno od sigurnijih u Europi, pa i svijetu. Zaključak je to naših sugovornika koji su stručnjaci za vojnu i civilnu sigurnost, no ipak upozoravaju da ne smijemo sjediti prekriženih ruku, pogotovo u vrijeme globalizacije i sve veće prijetnje od terorizma.
Naši stručnjaci podijelili su savjete kako hoteli i drugi pružatelji turističkih usluga trebaju zaštititi goste i poslovanje, ne samo od prijetnje terorizma nego i zbog velikih migracija, nasilništva, čestih prirodnih katastrofa…
Vlasnik detektivske agencije Sova Nje-goslav Blažek kaže da na ta pitanja nije baš jednostavno odgovoriti kad posljednjih godina raste broj turista u Hrvatskoj. To nam je potvrdio i ministar turizma Gari Cappelli koji kaže da samo za uskrsne blagdane možemo očekivati porast od deset posto gostiju u odnosu na lanjski Uskrs. Blažek ističe da njihova sigurnost počinje već na putu, a zapravo je to jedna od prednosti Hrvatske u odnosu na dio konkurentskeh zemalja. Dodaje kako je stupanj sigurnosti u Europi vrlo visok, a kao primjer navodi nedavni turistički sajam u Münchenu. Pa iako Hrvatska, kaže, nije donijela nacionalnu strategiju o sigurnosti u turizmu, taj sektor prepoznao je važnost sigurnosnog aspekta pa je posljednjih godina izdvojio znatna sredstva za razvoj HGSS-a, dodatne timove medicinske pomoći i zaštitu od požara.
– Hrvatska slovi kao sigurna zemlja i stalno unapređuje sigurnost, zato su naša turistička odredišta na moru i kopnu sigurna. Prirodne katastrofe koje mogu pogoditi Hrvatsku različite su, no dosadašnja iskustva pokazuju da smo fleksibilni, prilagodljivi i brzo djelujemo; iskustva koja smo ponijeli iz Domovinskog rata još su živa i primjenjiva u svim situacijama mogućih prirodnih katastrofa – kaže Blažek.
Dodaje da niti je poznato da postoje bilo kakvi konkretni planovi neke terorištke organizacije za udar na Hrvatsku niti za to postoje strateški racionalni razlozi ili do sada nisu otkriveni.
– Kad je riječ o terorištkim napadima i prijetnjama, Hrvatsku zasad možemo smatrati sigurnom. Svakodnevno se promatraju okolina i znakovi koji bi mogli upućivati na stvarnu neposrednu opasnost i rizik od terorizma. Kad pak govorimo o nasilništvu, svi statistički pokazatelji upućuju na to da kriminal u Hrvatskoj u posljednje četiri godine nije znatno rastao – kaže Blažek.
Vezano pak uz velike migracije ljudi, uglavnom iz arapskog svijeta, Blažek tvrdi da ‘sigurnost više ne stanuje u Europi, pa tako ni u Hrvatskoj’. No napominje da su iskustva koja je Hrvatska stekla posljednjim emigrantskim valom velika i mogu se primijeniti u eventualnome novom migracijskom prorodu.
Bono Marjanović, direktor korporativnih operacija i sigurnosti zagrebačkog hotela, naglašava da gosti danas pri odabiru destinacije itekako vode računa o sigurnosnoj situaciji, čak i u mikrosredini, a da se ne govori o nekom većem području, odnosno državi.
– Imajući na umu sigurnosnu situaciju na globalnoj razini te načine izvršenja teroričkog čina, najkraće govoreći, danas se više nego ikada treba baviti podizanjem razine svijesti menadžmenta i zaposlenika te shvatiti da sigurnost nije trošak, nego investicija. Nužno je ulagati u suvremenu tehnologiju, izradu planova i procedura, ali i paziti da se poštuju, nadziru i korigiraju. Sve nabrojeno zapravo je dio aktivnog djelovanja i poslovanja – objašnjava Marjanović.
Vojni analitičar Igor Tabak naglašava da se mjere zaštite moraju prilagoditi pojedinim prijetnjama. Spominje terorizam, kriminal i nasilničtvu, a sve te situacije zahtijevaju djelovanje redovite policije i drugih snaga Ministarstva unutarnjih poslova, ali, napominje, njihov rad mora se odlikovati sveprisutnošću, i to gotovo svakodnevnom. Naši sugovornici ističu da je u vezi s tim angažman hrvatskih sigurnosnih snaga na zavidnoj razini i da je ostvarena dobra suradnja s policijskim agencijama drugih zemalja.
Vezano za šire prijetnje, poput masovnih migracija ili elementarnih nepogoda, one zahtijevaju, kaže Tabak, angažiranje znatno više državnih resursa, što nije jednostavno, pogotovo kad je riječ o ljudima koje se namjenski oprema, uvježbava i održava.
Naime, kad takvih opasnosti nema neposredno na vidiku, katkad nije lako javno pravdati potrebu velikih ulaganja u takve sustave prevenicije. S druge strane, s obzirom na to da često nije moguće točno predvidjeti koja su mjesta posebno ugrožena, pogotovo ako je riječ o ugrozama poput terorizma, gdje počinitelji namjerno prilagođavaju plan napada ne bi li pogodili cilj baš u ranjive ili slabije zaštićene točke – mnogo ovisi i o kvaliteti redovitog, svakodnevnog djelovanja pojedinih društvenih sustava. Koherentna, aktivna i sređena društva znatno su otpornija na napade i nesreće od onih slabijih, razlomljenih ili siromašnih. U tom je smislu i osiguravanje gospodarskog napretka, vladavine prava i javnoga reda na neki način ulaganje u otpornost na prijetnje, bile one prirodne ili su ih ljudi stvorili – kaže Tabak.
Moramo se zapitati jesu li turistička odredišta u Hrvatskoj na kopnu i moru dobro zaštićena. Tabak ističe da nije jednostavno provoditi mjere zaštite koje bi bile stalne i fiksne jer su ugroze za takva mjesta dinamične. Ipak, javni red osigurava se na svim javnim prostorima, a posebice ondje gdje je pojačana turistička djelatnost, pa se čak uvode mjere koje nisu uobičajene, kao angažiranje policije iz onih država iz kojih dolazi više turista.
No to ni izbliza nije sve što se radi jer uz ove svima vidljive mjere zaštite ima i onih koje nisu na prvi pogled vidljive. Hrvatska intenzivno surađuje sa saveznicima u NATO-u i EU, pa i u osiguravanju mira i stabilnosti na svome području. Iako ne postoji apsolutna sigurnost, posebice ne na mjestima boravka i kretanja velikog broja ljudi vrlo raznolikoga podrijetla i namjera, osiguravanje takve gospodarske grane kao što je turizam, koji je na prijetnje i napade posebno osjetljiv, golem je izazov. U njegovo svladavanje uključene su ukupne nacionalne snage i resursi. Do sada je Hrvatska u tome imala uspjeha i sreće – kaže Tabak.
Osim državnih sigurnosnih agencija i turističke tvrtke moraju voditi računa o sigurnosti svojih gostiju. U Hrvatskoj se posljednjih godina ulažu stotine milijuna kuna u turizam, kažu da će se jednako toliko ulagati i u godinama koje slijede, posebice u sigurnost. Naši sugovornici navode da su neki hoteli mnogo uložili u sigurnost, imaju svoje menadžere sigurnosti, čak neki hoteli, doduše ne u jeku turističke sezone, sami organiziraju vježbe zaposlenika simulirajući kritične situacije, primjerice požar ili poplavu.
S druge pak strane, u velikom broju hotela sigurnost nije na visokoj razini, odnosno ispunjeni su minimalni uvjeti, što danas nije dovoljno. I nije tu u pitanju samo terorizam, nego i krađe po nekim objektima, loša vatrogasna oprema itd., no riječ je o objektima s manjim brojem zvjezdica, ponajprije onima koji bi se tek trebali obnoviti. Iako je Hrvatska jedna od sigurnijih zemalja u svijetu, ne treba se uljuljkati.
Ako se uspoređujemo sa svjetski poznatim turističkim odredištem vezano za sigurnosnu situaciju, u cijelini uživamo znatno više povjerenja među turistima. No zbog sveprisutnih i nepredvidivih ugroza ne smijemo prepustiti da sve teče samo po sebi, nego itekako biti aktivni upravo na osiguravanju uvjeta za miran i siguran odmor, a za to prostora uvijek ima – kaže Bono Marjanović. Dobro je, čak i zbog našeg mira, da nismo toliko ugroženi kao druge zemlje. Kao zaključak možda je najbolje parafrazirati jednoga dobro nam poznatoga starog diktatora: ‘Živimo i radimo kao da će sto godina biti mir, a spremajmo se kao da će nas sutra u hotelskoj sobi netko pokrasti ili, ne daj Bože, baciti bombu.’
