Hrvatska je sigurno turističko odredište, čak jedno od sigurnijih u Europi, pa i svijetu. Zaključak je to naših sugovornika koji su stručnjaci za vojnu i civilnu sigurnost, no ipak upozoravaju da ne smijemo sjediti prekriženih ruku, pogotovo u vrijeme globalizacije i sve veće prijetnje od terorizma. Naši stručnjaci podijelili su savjete kako hoteli i drugi pružatelji turističkih usluga trebaju zaštititi goste i poslovanje, ne samo od prijetnje terorizma nego i zbog velikih migracija, nasilništva, čestih prirodnih katastrofa…
Vlasnik detektivske agencije Sova Njegoslav Blažek kaže da na ta pitanja nije baš jednostavno odgovoriti kad posljednjih godina raste broj turista u Hrvatskoj. To nam je potvrdio i ministar turizma Gari Cappelli koji kaže da samo za uskrsne blagdane možemo očekivati porast od deset posto gostiju u odnosu na lanjski Uskrs. Blažek ističe da njihova sigurnost počinje već na putu, a zapravo je to jedna od prednosti Hrvatske u odnosu na dio konkurentskih zemalja. Dodaje kako je stupanj sigurnosti u Europi vrlo visok, a kao primjer navodi nedavni turistički sajam u Münchenu. Pa iako Hrvatska, kaže, nije donijela nacionalnu strategiju o sigurnosti u turizmu, taj sektor prepoznao je važnost sigurnosnog aspekta pa je posljednjih godina izdvojio znatna sredstva za razvoj HGSS-a, dodatne timove medicinske pomoći i zaštitu od požara.
Hrvatska slovi kao sigurna zemlja i stalno unapređuje sigurnost, zato su naša turistička odredišta na moru i kopnu sigurna. Prirodne katastrofe koje mogu pogoditi Hrvatsku različite su, no dosadašnja iskustva pokazuju da smo fleksibilni, prilagodljivi i brzo djelujemo; iskustva koja smo ponijeli iz Domovinskog rata još su živa i primjenjiva u svim situacijama mogućih prirodnih katastrofa – kaže Blažek. Dodaje da niti je poznato da postoje bilo kakvi konkretni planovi neke terorističke organizacije za udar na Hrvatsku niti za to postoje strateški racionalni razlozi ili do sada nisu otkriveni. Kad je riječ o terorističkim napadima i prijetnjama, Hrvatsku zasad možemo smatrati sigurnom. Svakodnevno se promatraju okolina i znakovi koji bi mogli upućivati na stvarnu neposrednu opasnost i rizik od terorizma. Kad pak govorimo o nasilništvu, svi statistički pokazatelji upućuju na to da kriminal u Hrvatskoj u posljednje četiri godine nije znatno rastao – kaže Blažek.
Vezano pak uz velike migracije ljudi, uglavnom iz arapskog svijeta, Blažek tvrdi da ‘sigurnost više ne stanuje u Europi, pa tako ni u Hrvatskoj’. No napominje da su iskustva koja je Hrvatska stekla posljednjim emigrantskim valom velika i mogu se primijeniti u eventualnome novom migracijskom prodoru.
Igor Tabak, vojni analitičar, naglašava da se mjere zaštite moraju prilagoditi pojedinim prijetnjama. Spominje terorizam, kriminal i nasilništvo, a sve te situacije zahtijevaju djelovanje redovite policije i drugih snaga Ministarstva unutarnjih poslova, ali, napominje, njihov rad mora se odlikovati sveprisutnošću, i to gotovo svakodnevnom. Naši sugovornici ističu da je u vezi s tim angažman hrvatskih sigurnosnih snaga na zavidnoj razini i da je ostvarena dobra suradnja s policijskim agencijama drugih zemalja.
Vezano za šire prijetnje, poput masovnih migracija ili elementarnih nepogoda, one zahtijevaju, kaže Tabak, angažiranje znatno više državnih resursa, što nije jednostavno, pogotovo kad je riječ o ljudima koje se namjenski oprema, uvježbava i održava. Naime, kad takvih opasnosti nema neposredno na vidiku, katkad nije lako javno pravdati potrebu velikih ulaganja u takve sustave prevenicije. S druge strane, s obzirom na to da često nije moguće točno predvidjeti koja su mjesta posebno ugrožena, pogotovo ako je riječ o ugrozama poput terorizma, gdje počinitelji namjerno prilagođavaju plan napada ne bi li pogodili cilj baš u ranjive ili slabije zaštićene točke – mnogo ovisi i o kvaliteti redovitog, svakodnevnog djelovanja pojedinih društvenih sustava. Koherentna, aktivna i sređena društva znatno su otpornija na napade i nesreće od onih slabijih, razloženih ili siromašnih. U tom je smislu i osiguravanje gospodarskog napretka, vladavine prava i javnoga reda na neki način ulaganje u otpornost na prijetnje, bile one prirodne ili su ih ljudi stvorili – kaže Tabak.