‘Lider invest’ u Bjelovaru

Samoupravljujući automobili (SUA) više nisu samo futuristička ideja i uskoro će biti komercijalizirani. Prema posljednjim predviđanjima, potpuno autonomni automobili bit će dostupni na tržištu do 2025. Uvođenjem autonomnih ili samoupravljujućih automobila društvo u cijelini, a posebno pravila o odgovornosti u prometu, doživjet će još jednu transformaciju. Današnja tehnologija već je djelomično preuzela neke od vozačevih zadataka u upravljanju automobilom. Primjere toga nalazimo u tehnologijama prilagodljive regulacije brzine (adaptive cruise control, ACC) ili pomoći držanja trake (lane keeping assistance, LKA). Te tehnologije naposljetku će biti razvijene toliko da će vozila moći prevoziti osobe i njihovu robu s jednog mjesta na drugo bez upletanja čovjeka.

Upotreba samoupravljujućih automobila ima više prednosti: prijevoz će postati vremenski učinkovitiji; osobe u automobilu moći će obavljati druge stvari, od radnih obveza do uživanja u slobodnom vremenu, umjesto da budu usredotočene na vožnju, što će pozitivno utjecati na ravnotežu između posla i privatnog života, kao i na predviđeno smanjenje prometnih gužvi. Drugo, SUA donosi mnogo prednosti za okoliš zbog ekološkog načina vožnje i smanjenja prometnih gužvi. Treće, omogućit će osobama koje prije nisu mogle voziti (npr. osobe s invalidnošću kojima su potrebna kolica, osobe starije životne dobi ili maloljetnici) da samostalno sudjeluju u prometu. Četvrto, promet postaje sve sigurniji jer samoupravljujući automobili drastično smanjuju broj prometnih nesreća na cestama. Iako takvi automobili imaju mnoge prednosti, preostaje nekoliko zapreka koje treba riješiti. Nedavne nesreće u koje su bili uključeni samoupravljujući Teslini i Googleovi automobili upozoravaju na nesavršenosti tehnologije i njezine nedostatke. Još je neizvjesno jesu li vozači spremni prepustiti kontrolu nad svojim automobilima (te tako i nad svojom sigurnošću) softverskim sustavima kojima ne mogu upravljati. Zatim, temeljna tehnologija koja se upotrebljava za SUA još je vrlo skupa, zbog čega komercijalizacija autonomnih automobila nije zanimljiva industriji. Napokon, preostaje nekoliko pravnih i praktičnih izazova. Belgijsko pravo, naprimjer, zasad nije prilagođeno razvoju i uvođenju samoupravljujućih automobila. Belgijsko zakonodavstvo zahtijeva da svaki automobil ima vozača i taj bi zahtjev mogao postati problematičan nakon što se uvedu SUA.

Premda promet zbog automatizacije automobila postaje znatno sigurniji, nezgode na cesti neće odjednom nestati. Softver koji se rabi u autonomnim automobilima može, primjerice, biti hakiran. To pak nameće nova pitanja sigurnosti i privatnosti. Još važnije, autonomni automobili morat će dijeliti cestu s ‘normalnim’, neautonomnim automobilima. Tako će se dogoditi interakcija između ljudskih vozača i softvera na cesti, što će neizbježno izazivati nesreće. Nedavne nesreće sa samoupravljujućim automobilima pokazuju da se nesreća može dogoditi i s takvim automobilima. Konkretno, može se postaviti pitanje odgovornosti u slučajevima kad samoupravljujući automobil prouzroči štetu. Izlaganje o ovoj temi na 2. međunarodnoj konferenciji transportnog prava i prava osiguranja ‘INTRANS LAW Zagreb 2017’ (‘Transportno pravo ususret budućnosti’) koja će se održati u Zagrebu 12. i 13. listopada 2017. pod naslovom ‘Softver upravlja – odgovornost i samoupravljujući automobili’ ponajprije daje pregled prednosti, izazova i problema koji dolaze uz uvođenje SUA. Izlaganje će uključiti i prijedloge u kontekstu odgovornosti i SUA koji bi mogli biti prihvaćeni na razini Europske unije. Iako analiza polazi od belgijskog primjera, njezin glavni zaključak primjenjiv je i u drugim državama jer će biti suočene s istim pitanjima.

U prva tri mjeseca od uvođenja sustava pametnih spremnika za otpad BigBelly i SmartBelly dubrovačka Čistoća operativno je mnogo uštedjela i prikupila se čak 50 posto korisnog otpada koji se do sada nije odvajao. Spremnici sami javljaju kad su puni, smanjuju količinu otpada, a za napajanje se koriste Sunčevom energijom.

• U turističkoj sezoni košarice za sitni otpad praznile su se i do devet puta na dan, a u njima je često završavao i korisni ambalažni otpad. Rješenje smo pronašli u vodećem sustavu za pametno upravljanje otpadom na solarno napajanje BigBelly i SmartBelly koji smo potkraj prošle godine uveli na osam najprometnijih gradskih lokacija – pokraj Luke Gruž, zatim na ulazima u staru gradsku jezgru, ali i na prekrasnu šetnicu u blizini gradskih plaža u uvali Lapad. Rezultati su bili vidljivi već u prvim mjesecima upotrebe – poručili su iz Čistoće grada Dubrovnika.

Čak 50 posto korisnog otpada koji se do sada nikad nije odvajao prikupljeno je zahvaljujući tom sustavu, a broj pražnjenja znatno je smanjen, što je još važnije u turističkoj sezoni kad je mnogo posjetitelja u gradu.

Uvođenje sustava BigBelly i SmartBelly nastavak je razvijanja Dubrovnika u pametnom smjeru u partnerstvu s Hrvatskim Telekomom koji strateški i operativno nudi jedinstveni tehnološki okvir Smart City. Njime je obuhvaćen ekosustav partnera s razvijenim vertikalnim ICT rješenjima koje vlastitim infrastrukturnim resursima (pristupna mreža i podatkovni centri) HT povezuje u jedinstvenu cjelinu, čime se gradovima nude cjelovita rješenja upravljanja gradom i gradskom komunalnom infrastrukturom prema principu ključa u ruke. Partnerstvo s Dubrovnikom počelo je prije godinu dana, kad je u gradu otvorena prva pametna ulica u kojoj su rješenja za kontrolu kvalitete zraka, pametno parkiralište i rasvjeta, a građanima je omogućen i pristup besplatnom Wi-Fiju.

Unaprijedjenje komunalnih usluga otpada bio je logičan korak nastavka suradnje, a posebno je važno jer se smanjuju operativni troškovi koji se plaćaju novcem poreznih obveznika. BigBelly odabran je za partnera jer je riječ o najnaprednijem i najprodavanijem svjetskom sustavu za odlaganje javnog otpada na javnim površinama. Dva su tipa spremnika: BigBelly rabi se za miješani sitni otpad, a SmartBelly za selektivni otpad – ambalažu od plastike ili metala. Dubrovački građani i turisti do sada uopće nisu mogli reciklirati otpad na javnim površinama, a sada ga se 50 posto reciklira.

Kapacitet je jednoga pametnog kontejnera između 600 do 800 litara, što je od pet do sedam puta više od uobičajenih spremnika. Zahvaljujući GPS odasiljaču i softveru u stvarnom vremenu šalju signal o svojoj popunjenosti koji u obliku SMS-a ili e-poruke stiže na pametne telefone radnika Čistoće koji ih zatim prazne. Imaju i videosnimac s integriranim senzorima za temperaturu, vlažnost i tlak zraka, mjere CO i NO2 te razinu svjetla i buke. Pone se solarnim panelima koji u samo jedan sat prikupe energije dovoljno za mjesec dana rada. Sustav posluje u oblaku pod nadzorom Hrvatskog Telekoma koji upravlja tokom i sigurnošću svih podataka. Njima je moguće pristupiti u svakom trenutku u stvarnom vremenu, a Čistoća dobiva i jasan pregled poslovanja u duljem razdoblju.

Zbog odličnih rezultata već u prvim mjesecima od uvođenja i uštede Dubrovnik će sigurno biti samo prvi u nizu gradova u Hrvatskoj koji će uvesti BigBelly, HT-ovo pametno rješenje za otpad.