LOKACIJSKA INTELIGENCIJA

U poslovanju se često pitamo ‘tko, što, kada i kako’. Poslovna inteligencija ima odgovore na sva ta pitanja, ali na pitanje ‘gdje’ često se ne odgovori dokraja. Stoga treba primijeniti alate geospacijalne analize kako bismo iz geopodataka izvukli informacije potrebne za odlučivanje.

U današnjem svijetu, u kojem je informacija postala vrijednija od nafte, poduzeća su shvatila da se više ne mogu osloniti samo na podatke iz svojih izvora (baza podataka, informacijskih sustava i aplikacija). Kako bi bolje shvatila tržišne potrebe, okreću se vanjskim izvorima podataka poput društvenih mreža. Specifičnost je tih izvora u tome da sadržavaju velike količine podataka od kojih većina neće biti iskorištena u poslovnom procesu. S porastom dostupne količine podataka i razvojem geolokacijskih tehnologija stvoren je novi pojam, geopodatak, odnosno podatak koji sadržava informaciju o geografskoj lokaciji spremljen u obliku koji omogućuje upotrebu u drugim sustavima poput analitičkog softvera. Geopodacima se može pokriti cijeli spektar poslovanja: od kupaca, poslovnih partnera do odjela vašeg poduzeća ili svega ostalog u njegovoj poslovoj mreži.

Prema istraživanju ‘Poslovno odlučivanje – upotreba geospacijalnih podataka’ koje su proveli Michael Erskine i suradnici, više od 75 posto podataka koje poduzeće posjeduje može sadržavati geopodatke, a oni se upotrebljavaju u više od 80 posto poslovnih odluka. Problem je u tome što menadžeri, analitičari i zaposlenici nisu ni svjesni postojanja tih geopodataka, stoga ih ne mogu uključiti u odlučivanje. Često se u poslovanju pitamo ‘tko, što, kad i kako’. Poslovna inteligencija odgovara nam na ta pitanja, ali pitanje ‘gdje’ često ostaje neodgovoreno do kraja. Stoga je potrebno primijeniti alate geospacijalne analize kako bismo izvukli informacije potrebne za odlučivanje. Takva analiza primjenjuje se u mnogo industrija i područja života. Kad gledate vremensku prognozu, prikazuje nam rezultate geospacialne analize u kombinaciji s klimatološkim, meteorološkim i hidrografskim podacima (katkad i s pučkim poslovicama). Primjenjuje se i u poljoprivredi pri odabiru mjesta sadnje, analiziranju sastava tla i povijesti padalina; u vojsci pri planiranju vojnih manevara, operacija opskrbe i logistike; u državnoj upravi, zdravstvu – primjerice za otkrivanje žarišta nekih bolesti, pri obuzdavanju zaraznih bolesti, otkrivanja uzroka trovanja arsenom i slično. I dok se u geospacialnoj analizi ponajviše rabe različite statističke metode poput spacijske autokorelacije, stratificirane heterogenije i drugih za koje bi poslovna osoba morala imati završen smjer statistike na PMF-u kako bi se njima koristila, postoji i metoda geovizualizacije.

Geovizualizacija je analiza geodataska interaktivnom vizualizacijom, pri čemu se iskorištava prirodna sposobnost mozga za pronalaženje uzoraka. Dok su se naši preci njome koristili kako bi uočili divlju zvijer ili lovinu, mlađi naraštaji upotrebljavali su je da bi pronašli gdje se krije Jura na slici, a poslovni je korisnici rabe kako bi dobili nove spoznaje iz svojih podataka. Prepoznavanje uzoraka jedno je od najvažnijih područja razvoja umjetne inteligencije poput IBM-ova Watsona, koji u gomili podataka može pronaći poveznice između podataka koje poslovni ljudi nisu uočili. Kako bi brže došli do novih spoznaja, geovizualizacija projicira poslovne podatke na različite vrste karata. Najpopularnije su vrste karta mreže (prikaz mrežne opreme u mrežnom sustavu poduzeća, karta tramvajskih linija), karta toka (prikaz trgovinske razmjene između zemalja, poslovnica…), karta sa simbolima (vremenska prognoza) i kartogram (engl. choropleth, prikaz područja na karti različitim bojama). U praksi se najčešće upotrebljavaju kombinacije različitih prikaza na jednoj karti. To ima velike prednosti nad standardnim metodama vizualizacije i pogotovo nad pivoticama i listama jer je našemu mozgu lakše pronaći uzorke prikazane na karti negoli zakopane u tisućama redaka pivotica.

I dok se Napoleon Bonaparte koristio geovizualizacijom za predočavanje terena, odnosno položaja svojih i neprijateljskih trupa za pripremanje osvajanja Europe, u poslovnom svijetu ona se može iskoristiti za pokravanje tržišta. Postojeći sustavi poslovne inteligencije i podaci u njima već sadržavaju neke oblike geospacialnih podataka (npr. adrese klijenata, poštanske brojeve, općine, županije, čak i koordinate poslovnica) koji s podacima o prodaji, proizvodima, stanju skladišta, marketingu i drugim financijskim podacima mogu dati novu sliku poslovanja. Marketing je jedno od poslovnih područja na kojima se najuspješnije može iskoristiti moć geovizualizacije. S pomoću karata i podataka dobivenih iz kartica vjernosti mogu se vizualizirati tržište i odnos prodajnih mjesta i kupaca na pojedinome geografskom području te dobivene spoznaje iskoristiti u osmišljavanju uspješnijih promidžbenih kampanja. Ako s time još uparimo prediktivnu analitiku, možemo dobiti moćan alat za predviđanje tržišnih kretanja i tako (p)ostati korak ispred konkurencije. Katkad nije dovoljno dobiti odgovor na postavljeno pitanje, nego treba analizom smisliti nova pitanja čiji će odgovori biti ključni u poslovnom odlučivanju.

Upravljanje imovinom poduzeća još je jedno od područja na kojima se uspješno primjenjuje geospacialna analiza kako bi se dobio pregled mreže (bilo distribucije, skladišta, poslovnica bilo računalne opreme, instalacija…), nadzor i upravljanje u slučaju teškoća. Primjerice, ako je najavljeni olujno nevrijeme, temelju geodataska može se predvidjeti njegov smjer kretanja, procijeniti štetan utjecaj i u skladu s tim prirediti timove za popravak. Također, planiranje razvoja mreže može se predočiti na karti zajedno s prediktivnim podacima i poboljšati odlučivanje o otvaranju novih poslovnica ili širenju i optimiziranju distribucijske mreže. Osiguranje geovizualizacijom mogu unaprijediti svoje modele rizika. Primjerice, ako veći dio osiguranika živi na malome geografskom području uz rijeku, zbog čega postoji velika mogućnost poplave premije za te osiguranike mogu se prilagoditi kako bi se zrcalo povećani rizik.

Vlasnik trgovačkog društva nije i vlasnik stvari koje društvo ima niti njima može raspolagati kako mu se prohtije, pa ni onima koje je kao svoje unio u imovinu društva. Trgovačko društvo koje tijekom poslovanja stječe imovinu stječe je u svoje ime i za svoj račun, a ta je imovina različita od imovine članova društva.

Često se pogrešno poima odnos ‘vlasništva’ nad trgovačkim društvom i imovine koja je u vlasništvu trgovačkog društva, koje se obično iskazuje formulacijom: ‘Vlasnik firme (poduzeća) je i vlasnik stvari koje firma (poduzeće) ima.’ U toj rečenici sadržan je niz netočnosti. Prvo, ne može se govoriti o vlasniku firme ili poduzeća, već o imatelju poslovnih udjela ili dionica trgovačkog društva (koje su svojevrsno utjelovljenje članstva u društvu). Ako je član (imatelj dionica ili udjela) u društvu unio određene stvari ili prava, ta imovina više nije u vlasništvu člana društva, već postaje imovinom i vlasništvom društva.

Primjerice, Marko Marković je jedini član (stopostotni vlasnik) trgovačkog društva Marko promet d.o.o. u koje je kao temeljni kapital osim financijskih sredstava unio i tri stroja. Unosom strojeva na ime uplate društvu za stjecanje dionica ili poslovnih udjela društva oni postaju vlasništvo Marko prometa d.o.o., kao i sva prava i imovina koje to društvo stekne naknadno svojim poslovanjem.

U slučajevima trgovačkih društava sa samo jednim članom (često kod d.o.o.-a, a rjeđe, ali moguće i kod d.d.-a), radi načina vođenja društva (skupština, a često i upravu predstavlja upravo taj jedini član), moguće je miješanje imovine društva i člana društva. Ne-rijetko je pri tome riječ i o brojnim kaznenim djelima. Da bi se umanjile moguće zloporabe, zakonom je uvedena obveza osnivača da pri osnivanju prilože registarskom sudu i izjavu da osnivač nema nepodmirenih dugovanja na osnovi poreza te doprinosa za mirovinsko, odnosno zdravstveno osiguranje, kao ni dugovanja za neto plaće radnicima. Društvo koje tijekom svoga poslovanja stječe imovinu stječe je u svoje ime i za svoj račun, a to je vlasništvo društva.

Smatra se da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva osobito: ako se koristi društvom za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen, ako se koristi društvom da bi oštetio vjerovnike, ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina, ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze. Zakonom su nabrojeni samo neki od mogućih primjera zloupotrebe, pa općenita zakonska formulacija pruža maksimalnu zaštitu vjerovnicima.