Pogrešno je dosadašnje koncentriranje Hrvatske na poticanje zapošljavanja. Potrebno je potaknuti tehnološki razvoj gospodarstva, i to velikim financijskim fondovima, a onda će se posljedično pojaviti potreba za novim radnim mjestima.
Roboticar prof. dr. sc. Bojan Jerbić, redoviti profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu i voditelj Katedre za projektiranje izradbenih i montažnih sustava Zavoda za robotiku i automatizaciju proizvodnih sustava, jedan je od sudionika izrade Nacionalne platforme za razvoj hrvatskoga gospodarstva u okvirima i4.0 (četvrte industrijske revolucije), koja bi trebala potaknuti tehnološki razvoj i konkurentnost, a predstavljena je potkraj prošle godine. Jerbić je odavno u i4.0 jer kirurški robot RONNA koji je sa suradnicima izumio već operira, a Jerbić priprema i nove slične projekte. Prema njegovim riječima, tko ne uskoči na ‘jureći vlak 21. stoljeća’ postat će tehnološka kolonija razvijenih i na globalnoj i na lokalnoj razini. Ističe da bi Hrvatska, umjesto što usredotočeno potiče zapošljavanje, trebala poticati tehnološki razvoj gospodarstva jer će time otvoriti nova radna mjesta.
-
Koji su temelji i4.0 i kako ta tehnološka revolucija utječe na gospodarski razvoj i konkurentnost? – Industrija 4.0 odgovor je na ubrzani znanstveno-tehnološki razvoj društva, koji otvara nove mogućnosti inteligentne proizvodnje i digitalnoga gospodarstva, nalazući razvoj novih ekonomskih modela i društvenih odnosa. Četvrta industrijska revolucija jednostavno podrazumijeva ‘informatizaciju svega’. To znači stvaranje svojevrsnog ekosustava koji integrira sve; od proizvoda, proizvodnje, preko poslovnog sektora do tržišta i kupca. U svijetu industrije 4.0 ljudi, strojevi, oprema, logistički sustavi i proizvodi komuniciraju, posjeduju neku razinu inteligencije i surađuju izravno jedni s drugima. Stoga su ključni omogućujući elementi koji se vežu uz i4.0: pametni strojevi (eng. information things, cyber-physical systems), aditivne tehnologije, veliki podaci, umrežavanje (eng. internet of everything, cloud computing, cyber-physical markets) i energetska učinkovitost. Pojednostavnjeno, u budućnosti bi svaki pa i najjednostavniji proizvod trebao posjedovati određenu količinu informacija ili pak inteligenciju o sebi i svojoj funkciji te mogućnost komunikacije. Umrežavanjem na horizontalnoj i vertikalnoj razini, korisnik se uključuje u lanac, od ideje o proizvodu pa sve do reciklaje, sudjelujući u nizu povezanih usluga. Sve to olakšava stvaranje lanaca ‘pametnih’ dodanih vrijednosti u svim fazama životnog ciklusa proizvoda – od početne ideje proizvoda i njegovog razvoja, proizvodnje, uporabe i održavanja do recikliranja. To omogućuje proizvodnim tvrtkama bolje prilagođavanje individualnim zahtjevima kupaca i tržišta općenito.
