Nikad nisam gajio iluziju da ću živjeti od sporta

Rijetki su primjeri da se bivši sportaši tako dobro snadu u poslovnom svijetu. Kako ste to postigli? – Osvojene nagrade prije svega su potvrda prije uloženog truda, ali nipošto i jamstvo ostvarivanja toga u budućnosti. Tako je bilo i u sportu, u kojemu svaka sezone ide iz početka, pa ako zaspite na lovorikama, probudite se u bolovima. Rezultat se ne prenosi, mora se ispočetka stvarati. Kad sam se prije osam godina počeo baviti novom profesijom, bio sam svjestan da ću se morati ponovno dokazivati. Načela ostvarivanja ciljeva u sportu i drugim profesijama slična su, samo su potrebni drukčiji alati i vještine. Stoga je pri iskoraku u poslovni svijet trebalo krenuti od početka, od nule, bez obzira na to kakav ste pedigre imali. Izgradnja takvih temelja preduvjet je opstanka, a hoćete li i kako dalje profesionalno rasti, ovisi o disciplini, kvaliteti rada i otvorenosti prema stjecanju novoga znanja, bilo formalnog bilo neformalnog.

Brinuli ste se čime ćete se baviti nakon plivanja. Zašto ste otišli u poslovne vode? – Prije bih rekao da nikad nisam gajio iluziju da ću živjeti od plivanja, i zbog komercijalnog statusa tog sporta i zbog drugih interesa koje sam imao.

Uvijek ste ostavljali dojam smirene i usredotočene osobe s ciljem. Jeste li to naučili baveći se sportom i kako vam to danas koristi u poslu? – Iz psihološke perspektive vrhunski sport vrlo je intenzivan i stresan. Naime, za razliku od drugih profesija profesionalni sportaši, posebice u Hrvatskoj, vrednovani su isključivo prema uspjesima na međunarodnoj sceni. U većini sportova za prvake Hrvatske gotovo se i ne zna tko su jer se u javnosti priznaju samo medalje na europskim i svjetskim prvenstvima ili Olimpijskim igrama. Međutim, da bi se kontinuirano ostvarivali takvi rezultati na vrlo konkurentnoj globalnoj sportskoj sceni, to zahtijeva usredotočenost i visok intenzitet na svakodnevnim treninzingima te sposobnost funkcioniranja pod stresom na mnogim međunarodnim natjecanjima. Zato su vještine razvijene za potrebe ostvarenja vrhunskih performanca u vrlo izazovnim i nepredvidivim uvjetima sporta sjajan alat primjenjiv i u drugim profesijama.

Koje se sportsko znanje može primijeniti u poslovnom svijetu? – Mnogo je lekcija naučenih u sportu koje se mogu primijeniti da bi se ostvario uspjeh u bilo kojoj drugoj profesiji. Spomenuo sam kako kvalitetno raditi pod stresom. Od drugih lekcija istaknuo bih da biti vrhunski sportaš znači prihvatiti poseban stil života koji ne zna za fiksno radno vrijeme. Biti profesionalni sportaš znači suživjeti se sa svojom profesijom. Život i sve dnevne aktivnosti treba organizirati tako da budu podređene neprestanom profesionalnom unapređivanju. Zato i danas kao konzultant ne očekujem profesionalni rad isključivo unutar standardnoga radnog vremena, kao ni da moja razmišljanja o profesionalnim obvezama ostanu ograničena unutar uredskih zidova. Sport također uči o kreiranju jasna dugoročnog plana i njegova razvoja nizom kratkoročnih planova i aktivnosti. Planove tijekom sportske karijere temeljili smo na četverogodišnjim olimpijskim ciklusima koje smo zatim razrađivali na godišnje, kvartalne te tjedne mikrocikluse. Tu je i spoznaja stečena na stotinama natjecanja da uspjeh ne znači svaki put pobijediti. Više znači dosljedno, svaki put, davati sve od sebe, bez obzira na okolinu koja vam katkad ne mora biti naklonjena. Tako se usredotočujete na ono što možete kontrolirati, na što se možete obvezati i isporučiti te biti neopterećen onime što ne možete promijeniti.

Kako ste se odlučili na to da uz plivačku karijeru sami pronalazite sponzore, što je u tome bila novost? – Vrlo sam rano shvatio ograničenja individualnog sporta kao što je plivanje u Hrvatskoj. Da bi individualni sportaš mogao plaćati račune i živjeti od sporta, drugim riječima, imati održivu profesionalnu karijeru, nije dovoljno davati sve od sebe na treninima i pobjeđivati na natjecanjima. To su osnovni preduvjeti, ali ne i jamstvo održivosti karijere. Posebice ne u plivanju, u kojemu su nagrade rijetke i zanemarive. Treba se istaknuti i izvan sportskih borilišta, u interakciji s medijima, sudjelovanjem u aktivnostima zajednice, kontaktima s gospodarstvom. Tek onda istinski počnu navijati za vas i proživljavati s vama uspjeha i neuspjehe. Tad su spremni uključiti televizor ili kupiti ulaznicu za vaš nastup, što je jedino jamstvo održivosti karijere sportaša. Sportskim menadžerom kod nas se uglavnom nazivaju preprodavači igrača. Menadžer koji bi se u pravom smislu bavio razvojem karijere sportaša, obuhvaćajući pri tome sportski razvoj, interakciju s navijačima, komunikaciju s medijima i širom zajednicom te povezivanje i njegovanje odnosa sa sponzorima, iznimna su rijetko bili i prije dvadeset godina i danas. Stoga nije bilo druge opcije nego s roditeljima i starijom sestrom pokušati uspostaviti svoj sustav vođenja cjelokupne brige za karijeru.

Koliko vam je ime i ono što ste postigli u plivanju pomoglo ili možda odmoglo u poslu? – Uspjesi i prepoznatljivost proizišli iz sportske karijere podjednako pomažu i odmažu, ovisno o tome tko je ‘s druge strane’. U jednu ruku ima mnogo predrasuda o sportašima i njihovim sposobnostima izvan sportskih borilišta. To katkad osjetim, ali ne doživljavam kao problem. Kad je u pitanju klijent, treba se stalno dokazivati; ako vas podcijeni na početku, ugodno je završnim rezultatima premašiti početna očekivanja. U drugu ruku, tijekom intenzivne sportske karijere imao sam priliku upoznati mnogo uspješnih ljudi u Hrvatskoj i izvan nje te se ne libim pokucati na njihova vrata ako mislim da mogu ponuditi rješenja na obostrano zadovoljstvo. Ne zloupotrebljavam prije stečen status ili odnose, no vjerujem da prethodni rezultati, korektnost u ophođenju i dokazana radna etika pomažu u prvom otvaranju pojedinih vrata.

Što kao menadžer u odjelu poslovnoga savjetovanja najčešće savjetujete klijentima? – U Deloitteu sam zadužen za planiranje, prodaju i provedbu poslovnih projekata. Usredotočen sam na pružanje potpore ustanovama i poduzećima pri planiranju rasta i restrukturiranja rješavanjem ključnih pitanja poput strategije, operativnih unaprijedjenja te upravljanja promjenama. Konkretno, svaki klijent angažira nas zbog specifična izazova za čije rješavanje treba profesionalnu pomoć: od pomoći pri evaluaciji i izboru strateških mogućnosti, analize stanja i prijedloga za unaprijedjenje organizacije i pojedinih poslovnih procesa do modeliranja troškova kako bismo klijentima prikazali stvarnu profitabilnost po pojedinim kategorijama poslovanja, da izdvojim samo neke projekte…

Kako to da ste odlučili izdati romansiranu biografiju? – Knjiga je proizišla iz razgovora s književnicom Rosie Kugli s kojom sam se družio na školskom igralištu čekajući djecu koja idu u istu osnovnu školu s njezinom. Nekako smo se zajednički potužili i složili koliko je danas, kad je svaka krepost banalizirana, pa čak i izvrnutu ruglu, kad pomodnost i nemoral drže lekciju temeljnim vrijednostima i idealima, zahtjevno stvoriti zdravo obiteljsko okružje te odgajati i usmjeravati djecu da budu ljudi od vjere i poštenja. Stoga je motivacija za pisanje knjige proizišla iz želje da prije svega svojoj djeci pokušamo prenijeti neke poruke za koje smatramo da su važne na temelju iskustva i primjera iz stvarnog života. Knjiga je okarakterizirana kao romansirana biografija ne zato što uljepljava sliku stvarnosti, nego jer je opisima i naglasima pojedinih događaja prilagođena ciljnoj skupini, tinejdžerima.

Je li vam uz profesionalno bavljenje sportom uz obrazovanje u Hrvatskoj i SAD-u stvaralo ikakve teškoće? – Najzahtjevnije je bilo tijekom studija u SAD-u, kad su i akademski i sportski ciljevi bili visoki. Mnogo mi je pomoglo što sam bio dio ekipa koja je kroza sve to prolazila zajedno. Bilo nas je dvadeset koje je podjednako kvalitetno i akademski i sportski, a jedan od elemenata ocjenjivanja bili su mi i klimatski uvjeti. Na kraju je izbor pao na Sveučilište u Kaliforniji, Berkeley. Prije odlaska na nj trebalo je osim završenoga četvrtog razreda i maturalnog rada položiti i američku maturu, tzv. SAT, te testove znanja engleskoga, tzv. TOEFL. Okolina kalifornijskoga sveučilišta bila je pravi izazov. Iz tog razdoblja imam krasna sjećanja, vjerojatno kao i većina ljudi kad se prisjeti studenskih dana. Dobio sam ono što sam tražio: živo sam punim plućima, vrlo intenzivno i akademski i sportski, a bilo je malo vremena i za druženja, izlaske.

Izbivali ste mnogo iz Hrvatske, ali ostali se ovdje. Što mislite o odlasku mladih i na gospodarsko stanje u Hrvatskoj? – Napuštanje zemlje može se sagledati iz barem dva konteksta: jedan se odnosi na odlazak mladih radi neke vrste usavršavanja, nadogradnje, traženja načina oplemenjivanja talenta i znanja. Naime, iluzorno je vjerovati da se u Hrvatskoj mogu posložiti odgovarajući uvjeti za razvoj svih talenata koje mladi imaju. Stoga u tom kontekstu ne smatram da je problem odlazak mladih u inozemstvo. Ako pak na njihov odlazak gledamo iz konteksta njihove frustriranosti zbog nefunkcionaliranja institucija i poremećenog sustava vrijednosti u našem društvu, to je problem koji možemo riješiti jedino kao zajednica. Za to je potrebna neka vrsta katarze društva i njegovo sazrijevanje. Možemo li proći kroz takav proces i kada? Ne znam… Oba konteksta upućuju na to da će se trend odlaska mladih nastaviti.