Home / Informacije / Solarnim panelima cijenu energije spuštat ću prema nuli po uzoru na cijenu informacija

Informacije

Solarnim panelima cijenu energije spuštat ću prema nuli po uzoru na cijenu informacija

Autor: Lider

14 travnja, 2017

U 90-ima smo se bavili tehnologijom proizvodnje mikročipova kako bi informacija postala dostupna cijelom svijetu i bila što jeftinija dok ne postane besplatan. Time se danas ljudi zahvaljujući današnjoj tehnologiji koriste bez razmišljanja, svima je dostupno i normalno. Ako netko želi provjeriti neki podatak, pogleda na Googleu i ne razmišlja zašto je i kako ta usluga besplatna. Cilj da informacija bude besplatna u IT industriji već je uvelike postignut. Naravno, i dalje se gleda da bude savršena i brža, ali temeljni je cilj dostignut. Na tržištu energije još smo zaostali u tom smislu. Kad bismo razmišljali je li moguće poistovjetiti cijenu megabajta s cijenom megavata, vidjeli bi se velika razlika, ali mogućnosti tehnologije približavaju se mogućnosti besplatne energije zbog upotrebe Sunčeve energije. Zašto još nemamo besplatnu, odnosno pod prihvatljivim uvjetima dostupnu energiju? To je drugi par rukava. Misija tvrtke Sunčeko jest upravo to da energija bude dostupna svim ljudima i da cijena kilovata teži prema nuli.

Gdje je onda prostor za zarađu? Golem je. Zamislite samo kako bi dostupna energija mogla utjecati na cijenu transporta, proizvodnje hrane. Dakle, cijena kilovata koji teži prema nuli posve mijenja sliku svijeta.
U kojoj je fazi vaša ideja da u Hrvatskoj otvorite proizvodnju solarnih aplikacija s tvrtkom Sunčeko? Upravo razmatramo uvjete i moguće lokacije za proizvodni pogon. Očekujem da će se ove godine raščistiti sve dvojbe u vezi s tim. Tražimo lokacije na sisačkom području. Prostori stare željezare ugodni su za rad, ondje već radi ispostava Applied Ceramicsa, kadar je odlično obrađivan. Ondašnji nas uvjeti zadovoljavaju.
Koliki je obujam ulaganja? Još se ne bih izjasnio o tome, dosta ovisi o tome koju ćemo lokaciju odabrati i koju ćemo liniju proizvodnje postaviti. Kao i u AC-u trudim se da se organski rasti, odnosno jednostavno početi s jednom linijom proizvodnje pa s razvojem dodavati nove, prema tržišnim zahtjevima. S promjenama tehnologije lako se nosimo jer naša tvrtka u Silicijskoj dolini sudjeluje u unapređivanju tehnologije, među prvima imamo priliku vidjeti koje tehnologije dolaze i jasno nam je kakvi su trendovi. U Silicijskoj dolini treća je zgrada od nas Solar City, a četvrta Tesla Motors. Kad se događaju velike promjene u tehnologiji, oni traže našu pomoć u izradi proizvodnih alata.
Što Hrvatska može naučiti od Amerike? Sve što se odnosi na poduzetništvo, tržište nekretnina, politiku, tehnologiju… kao i to kako Hrvat postaje prvak u američkom nogometu poput Billa Belichicka.
Kakve su poslovne razlike između Silicijske doline i Hrvatske? Razlika je, naravno, velika. Primjerice, da registrirate tvrtku, treba vam dvanaest dolara i posjet gradskom poglavarstvu, još trebate provjeriti je li se netko koristio željenim nazivom u Kaliforniji. S potvrdom otvorite poslovni račun – i to je to za otvorenje posla. Međutim, pravi napor treba uložiti da biste izronili iz mase tvrtki u Kaliforniji i postali subjekt koji nešto znači na tržištu, netko komu se vjeruje.
Kako ste uspjeli doći do tog položaja u Americi? Otišao sam 1985., s 28 godina, i počeo raditi u tvrtki koja se bavila proizvodnjom kvarcnih dijelova za poluvodičku industriju. Vlasnici su bili dvojica naših ljudi iz Zagreba i Daruvara, s njima sam radio dvanaest godina. Kad smo se uključili u nove tehnologije, prestali smo ovisiti o ciklusa i stalno smo rasli. Naši su kupci zatim postavili zahtjev za druge vrste materijala, uključujući aluminijski oksid, keramiku, silicij, safir i druge te smo gledali kako pokriti te potrebe. Kako se potražnja povećavala, zajedno smo otvorili novu tvrtku – Applied Ceramics. Poslije su moji partneri, koji su bili stariji od mene, otišli u mirovinu i ostavili me da se sâm bakćem s budućim izazovima. To je bilo 1994.
Kako je tekao razvojni put vašeg biznisa u Americi? Naš biznis od početka je koncipiran na tome da se potrebe, pa tako i proizvodi, usluge i cijene, stalno mijenjaju. Ako se i vaš biznis mijenja jednakim ritmom, onda je to tango.
Kad ste se vraćali posljednjih desetak godina, kako ste doživljavali Sisak i Hrvatsku? Sisak mi je i dalje vrlo lijep i ugodan grad za život. Ne nedostaju mi industrijski mastodonti. Problem je što te velike stare dinosaure nisu zamijenile mlade tvrtke koje se bave budućim tehnologijama. To je i jedan od razloga zbog kojih smo pokrenuli Poduzetnički inkubator Sisak – PISAK. Simpatično mi je uvijek kako se ljudi čude da je Sisak lijep i zelen grad na tri rijeke i zašto novine stalno pišu o ekološkim bombama.
Kako ste se odlučili na ulaganje u Hrvatsku? Početkom ovog tisućljeća trend u Silicijskoj dolini bio je da se tvrtke globaliziraju i osnivaju prekomorske proizvode, uglavnom u Azijama, tigrovima, dakle Tajvanu, Južnoj Koreji, Maleziji, Singapuru i Kini. Mi smo bili inovativni pa smo se odlučili za Hrvatsku ne samo iz emotivnih razloga nego i iz poslovnih: transfer tehnologije dugogodišnji je posao koji zahtijeva moj angažman, a privlačnije mi je bilo prenositi poslove u Hrvatsku, u kojoj su obitelj i prijatelji, negoli u neku azijsku zemlju.
Imali ste i teško razdoblje tijekom globalne krize, ali ipak niste zatvorili tvrtku. Možete li objasniti zašto ste i kako donijeli tu odluku? Da, 2008. i 2009. mnoge su tvrtke zatvorile vrata zbog tzv. svjetske bankarske krize. Najprije su se zatvarala tzv. strana ulaganja jer se većina ulagača povlačila kući. Ja nisam imao taj luksuz jer je meni kuća i u Silicijskoj dolini i u Hrvatskoj, zato je valjalo izdržati…

Osim u proizvodnju u AC-u još ste uložili u Kulinarski institut i PISAK, privatni si- sački poslovni inkubator. Donose li ti projekti novac? Svaki projekt u Hrvatskoj pokrenuli smo zato što je takva aktivnost nedostajala jer se njome nitko nije bavio: Applied Ceramics proizvodi tehničke dijelove od egzotičnih materijala kao što su keramika visoke čistoće, safir, silicij, kvarc i slični materijali. Kulinarski institut Kul In odgaja mlade chefove kulinarstva, slastičarstva i sommelierstva, a PISAK omogućava mladim poduzetnicima da svoje ideje oživote. Financijski prihodi samo su posljedica dobre ili loše procjene nedostaju li planirani proizvodi ili usluge te velikog truda nakon toga.

Zašto baš škola kuhanja? Kulinarski institut osnovan je kako bi odgovorio na sve veću potražnju za dobrim glavnim kuharima u jadranskim hotelima, na kruzerima, jahtama i skijalištima u Europi. Mislimo smo da bi bila šteta na hrvatskom Jadranu promicati samo talijansku, francusku ili tursku kuhinju zato što nema sustavnog obrazovanja naših chefova.

Niste tipičan iseljenik. Rado ste vratili zajednici putem svojih tvrtki. Zašto doći natrag u svoju sredinu? Kad investirate u Kinu ili Vijetnam, nemate emocionalnu poveznicu i jedino vas zanima profit, što je legitimno. Mi radimo s profitom, ali gledamo da sav ostane u Sisku i da se iskoristi za poticanje novih tvrtki jer ne vidim bolje mjesto u koje bi se trebalo ulagati.

To je lijepo čuti. Za osobnu potrošnju pak ne treba mi mnogo. Dovoljan mi je jedan kaput, ne mogu ni pojesti više od onoga što mogu – i što mi onda više treba? Ostaje mi dovoljno za ulaganja. Zadovoljstvo mi je da mogu napraviti nešto što ljudi inače ne čine. Primjerice, nisam imao veze s keramikom kad sam počeo s tim, a nemam veze ni s kuhanjem, ali u Sisku smo pokrenuli kulinarstvo institut s ljudima koji su vrlo dobri u tome. Danas u Kul Inu imamo studenata iz Australije, Brazila, Amerike, JAR-a, Izraela, Argentine… Na istoj osnovi pokrenuli smo školu stranih jezika u Sisku. Zaključili smo da je škola za engleski kao drugi jezik jako zanimljiva, osobito na azijskom tržištu jer se ondje razvijaju nove društvene klase kojima je to potrebno. Roditelji ondje nastoje djecu nakon srednje škole poslati nekamo da dobro nauče engleski, jasno im je da bez toga jezika ništa u biznisu neće moći napraviti. Te škole pokretala su američka i engleska sveučilišta, ali s krizom 2008. velik dio tih ljudi to si više nije mogao priuštiti pa su uskočile škole s Filipina. Posljednjih je nekoliko godina politička situacija na Filipinima nešigurna pa se otvorio prostor za druge lokacije. Europa, a posebno Hrvatska, mnogo je sigurnija. Hrvatska je k tome postala prepoznato i poželjno odredište zbog televizijskih serija. I odlučili smo zato ponuditi nešto više od jednog tjednog boravka pa smo osnovali Kul In Language Academy.

U Hrvatskoj je danas teško to zamisliti, naime da takav tip kuharske i jezične škole postoji u Sisku, a ne u nekomu većem urbanom centru. Kako privlačite studente? Otvorenošću i kvalitetom. Ljudi koji su se koristili vašim proizvodima ili uslugama uvijek su najveća preporuka. Sve drugo manje je važno.

Kakav biste savjet dali novim poduzetnicima koji tek počinju u Hrvatskoj, Sisku posebno? Živimo u informacijskom dobu u kojemu čovjek i njegov karakter imaju presudnu ulogu u poduzetničkoj uspješnosti. Stare tehnologije treba ostaviti ondje gdje pripadaju – u 20. stoljeću. Trebamo potpomagati obrazovanje i inovativnost.

Koje karakterne osobine smatrate posebno važnim za poduzetnika? Jako je važno naučiti slušati. Kažu da je zato Bog čovjeku dao dva uha, a jedna usta. Jednostavno morate čuti i vidjeti što se traži na tržištu, što vaš klijent od vas očekuje te zatim biti dovoljno fleksibilni da možete ispuniti i možda nadmašiti ta očekivanja. Nije važno usredotočiti se na profit, mnogo je važnije fokusirati se na zadovoljstvo potrošača. Profit će doći sâm po sebi ako je vaš klijent zadovoljan onime što je dobio. Klijenti Applied Ceramicsa stalno nam se vraćaju, nema veze koliko su veliki: u Europi npr. Infinium, Robert Bosch, Philips, Texas Instruments, u Americi Intel, Advanced Microdynamics, Global Foundries, u Aziji Toshiba, Sony. Naši klijenti svi su važniji svjetski proizvođači iako nismo veliki. Kad napravite nešto vrlo dobro, onda se lako sazna za to. To je najbolji način za prodaju bilo čega. Kad sami pokušavate utjerati prodaju nečega što ste nagomilali na skladištu, vrlo ćete teško to uspjeti. Proizvodi i usluge, ako su kvalitetni, sami će si proizvesti posao.

Što biste istaknuli kao pogreške koje poduzetnici nikad ne smiju činiti? Nikad ne smijemo klonuti pred zapreka.

A koje ste vi možda napravili ili koje ste predvidjeli i zaobišli? Katkad klonem pred zapreka… (Smijeh.)