U sjeni Agrokora ovih je danas načeta još jedna (moguća) velika afera. Nekadašnji Vindijin zaposlenik Rajko Dondur u emisiji ‘Nedjeljom u 2’ iznio je teške optužbe na račun Dragutina Drka – zbog privatizacije u kojoj je malverzacijama povećao vlasnički udjel s 50-ak na 80-ak posto, zbog navodnog mita od 20.000 njemačkih maraka za tadašnjega šefa Fonda za privatizaciju te utaje PDV-a od 70-ak milijuna kuna u 4,5 godina. Uobičajeno zakopčana Uprava Vindije tu je priču prešutjela iako su je s HTV-a zvali za komentar, ali tvrtkin je odvjetnik odmah u nedjelju sve demantirao, izjavio kako je Vindija usredotočena na razrješenje krize s Agrokorom, da ju je Dondur i prije ucjenjivao te da će protiv njega odmah podnijeti kaznenu prijavu.
Sljedeća dva dana mediji su prilično sramežljivo i suzdržano prenijeli aferu koja bi bez Agrokora zasigurno okupirala sve naslovnice i udarne minute informativnih emisija. Što bi bio logičan epilog te afere? Očito, kaznena odgovornost Dragutina Drka ili Rajka Dondura. Drk je ošteto državu kriminalnim djelima koja mu na dušu stavlja Dondur, i sâm sudionik u lažiranju, prilagođavanju i prepravljanju službenih knjiga; ako vjerujemo Donduru. A jednako je moguće da je Dondur iz nekih svojih razloga neutemeljeno optužio Drka pa bi trebao snositi poprilično skupe posljedice klevetanja cijele Vindije.
No postoji još jedan krivac, već i od te dvojice protagonisti, koji je prešutio čak i nedjeljnu provokaciju. To je Dinko Cvitan, hrvatski prvak u ladičarenju, odnosno držanju dokumenata u ladicama. Današnji glavni državni odvjetnik u vrijeme kad je Dondur prvi put podnio prijavu Uskoku, u travnju 2014., upravo je avansirao iz Uskoka u Odvjetništvo. Godinu dana poslije Dondur je po(d) sjetio Cvitanovo Državno odvjetništvo. Otada ništa, do prije dva tjedna, kad dobiva obavijest da su izvidi u tijeku, ali da su tajni. I to je sasvim dovoljno da se pokrene postupak za Cvitanovu smjenu kad već on sâm ostavku sigurno neće dati.
Imao je tri godine da istraži prijavu i da je odbaci – zbog neutemeljenosti ili zbog zastare – ili da pokrene kazneni postupak protiv Dragutina Drka. Ovako, ja jednostavno nemam povjerenje u pravosuđe koje nakon tri godine ladičarenja pokreće ‘tajne izvide’. Cvitane, odlazi!
Kraljevići i prosjaci, izgleda, imaju mnogo toga zajedničkog. Osim što kupuju u istim trgovačkim lancima, jedu iz istih lanaca brze prehrane, opremaju stanove recikliranim namještajem, odijevaju i vrlo slične komade odjeće. Samo što, naravno, ona na sirotinji zaista i stoji kako izgleda. Ma koliko se god onaj razumni djeličak svijeta sablažnjavao, u popularnoj kulturi posljednjih godina vlada jedan prilično kontroverzni i, rekla bih, krajnje neko-rektan trend – ‘poverty chic’. Sljedbenici tog, u slobodnom prijevodu, ‘sirotinskih šika’ imitiraju ili usvajaju dijelove životnog stila i estetiku niže klase, jer ona odiše nečim životnim, uzbudljivim, sirovim…
Za njih su oskudnost i skromnost trenutačni izbor, a ne sudbina, svakodnevna borba predstavnika niže ili niže srednje klase. Ti privilegirani bijelci dubljeg džepa koji najčešće usvajaju ‘poverty chic’ ne shvaćaju da siromaštvo i nečije osobne tragedije pretvaraju u modni ‘statement’ ili alat za samopromociju. Preuzimaju formu bez ikakvog sadržaja, imitiraju bez ikakvog promišljanja o posljedicama ili značaju takvih postupaka. Važno im je samo da izgleda dobro.