D oista nije uobičajeno da bivši sportaš završi među poslovnim ljudima i k tome ih uspješno savjetuje kako voditi tvrtku. Upravo je Gordan Kožulj (40), veliki hrvatski plivač, osvajač mnogih rekorda i naslova, primjer kako se nakon sportske karijere može voditi i poslovna. Već je četiri godine u Deloitteu, a prije toga bio je savjetnik u Madison Consultingu. Pisao je i za Lider te predavao na poslovnim konferencijama, a nedavno mu je izišao i romansirani životopis ‘Priča o pobjedi’. U sretnom je braku sa stomatologinjom Ivanom (40) s kojom ima sinove Tomu (11) i Luku (12). Toma je plivač, a Luka rukometna, i Gordan smatra da su ti sportovi poticajni za njihov razvoj. I dalje prati sport, uvijek mu je blizu, ali trenutačno ne obnaša nijednu funkciju u sportskim organizacijama osim u udruzi Europske sveučilišne igre Zagreb – Rijeka 2016. koja se pak uskoro gasi nakon uspješne provedbe Igara. Prvotno je bio predsjednik kandidature, a zatim potpredsjednik Izvršnog odbora udruge. O današnjem stanju u hrvatskom plivanju nije želio govoriti zato što misli da je to vrlo opširna tema, pa bi kratak odgovor ostavio dojam površnosti. I dalje pliva, i to dvaput na tjedan, to mu je sredstvo protiv nakupljanja suvišnih kilograma.
-
Rijetki su primjeri da se bivši sportaši tako dobro snadu u poslovnom svijetu. Kako ste to postigli? – Osvojene nagrade prije svega su potvrda prije uloženog truda, ali nipošto i jamstvo ostvarivanja toga u budućnosti. Tako je bilo i u sportu, u kojemu svaka sezone ide iz početka, pa ako zaspite na lovorikama, probudite se u bolovima. Rezultat se ne prenosi, mora se ispočetka stvarati. Kad sam se prije osam godina počeo baviti novom profesijom, bio sam svjestan da ću se morati ponovno dokazivati. Načela ostvarivanja ciljeva u sportu i drugim profesijama slična su, samo su potrebni drukčiji alati i vještine. Stoga je pri iskoraku u poslovni svijet trebalo krenuti od početka, od nule, bez obzira na to kakav ste pedigre imali. Izgradnja takvih temelja preduvjet je opstanka, a hoćete li i kako dalje profesionalno rasti, ovisi o disciplini, kvaliteti rada i otvorenosti prema stjecanju novoga znanja, bilo formalnog bilo neformalnog.
-
Brinuli ste se čime ćete se baviti nakon plivanja. Zašto ste otišli u poslovne vode? – Prije bih rekao da nikad nisam gajio iluziju da ću živjeti od plivanja, i zbog komercijalnog statusa tog sporta i zbog drugih interesa koje sam imao.
-
Uvijek ste ostavljali dojam smirene i usredotočene osobe s ciljem. Jeste li to naučili baveći se sportom i kako vam to danas koristi u poslu? – Iz psihološke perspektive vrhunski sport vrlo je intenzivan i stresan. Naime, za razliku od drugih profesija profesionalni sportaši, posebice u Hrvatskoj, vrednovani su isključivo prema uspjesima na međunarodnoj sceni. U većini sportova za prvake Hrvatske gotovo se i ne zna tko su jer se u javnosti priznaju samo medalje na europskim i svjetskim prvenstvima ili Olimpijskim igrama. Međutim, da bi se kontinuirano ostvarivali takvi rezultati na vrlo konkurentnoj globalnoj sportskoj sceni, to zahtijeva usredotočenost i visok intenzitet na svakodnevnim treninzingima te sposobnost funkcioniranja pod stresom na mnogim međunarodnim natjecanjima. Zato su vještine razvijene za potrebe ostvarenja vrhunskih performanca u vrlo izazovnim i nepredvidivim uvjetima sporta sjajan alat primjenjiv i u drugim profesijama.
-
Koje se sportsko znanje može primijeniti u poslovnom svijetu? – Mnogo je lekcija naučenih u sportu koje se mogu primijeniti da bi se ostvario uspjeh u bilo kojoj drugoj profesiji. Spomenuo sam kako kvalitetno raditi pod stresom. Od drugih lekcija istaknuo bih da biti vrhunski sportaš znači prihvatiti poseban stil života koji ne zna za fiksno radno vrijeme. Biti profesionalni sportaš znači suživjeti se sa svojom profesijom. Život i sve dnevne aktivnosti treba organizirati tako da budu podređene neprestanom profesionalnom unapređivanju. Zato i danas kao konzultant ne očekujem profesionalni rad isključivo unutar standardnog radnog vremena, kao ni da moja razmišljanja o profesionalnim obvezama ostanu ograničena.
Mnogo je predrasuda o sportašima i njihovim sposobnostima izvan sportskih borilišta. To kad osjetim, ali ne doživljavam kao problem što se možete obvezati i isporučiti te biti neopterećen onime što ne možete promijeniti.
-
Kako ste se odlučili na to da uz plivačku karijeru sami pronalazite sponzore, što je u tome bila novost? – Vrlo sam rano shvatio ograničenja individualnog sporta kao što je plivanje u Hrvatskoj. Da bi individualni sportaš mogao plaćati račune i živjeti od sporta, drugim riječima, imati održivu profesionalnu karijeru, nije dovoljno davati sve od sebe na treninzingima i pobjeđivati na natjecanjima. To su osnovni preduvjeti, ali ne i jamstvo održivosti karijere. Posebice ne u plivanju, u kojemu su nagrade rijetke i zanemarive. Treba se istaknuti i izvan sportskih borilišta, u interakciji s medijima, sudjelovanjem u aktivnostima zajednice, kontaktima s gospodarstvom. Tek onda istinski počnu navijati za vas i proživljavati s vama uspjeha i neuspjehe. Tad su spremni uključiti televizor ili kupiti ulaznicu za vaš nastup, što je jedino jamstvo održivosti karijere sportaša. Sportskim menadžerom kod nas se uglavnom nazivaju preprodavači igrača. Menadžer koji bi se u pravom smislu bavio razvojem karijere sportaša, obuhvaćajući pri tome sportski razvoj, interakciju s navijačima, komunikaciju s medijima i širom zajednicom te povezivanje i njegovanje odnosa sa sponzorima, iznimna su rijetkost bili i prije dvadeset godina i danas. Stoga nije bilo druge opcije nego s roditeljima i starijom sestrom pokušati uspostaviti svoj sustav vođenja cjelokupne brige za karijeru.
