Sad je jasno da je svoju posljednju kolumnu ‘Iz Maksimirskih šume’ Tomislav Židak objavio u Jutarnjem od 4. ožujka. Tada, iz bolesničke sobe, napisao je svom australskom prijatelju iz Sv. Jakova na Malom Lošinju: ‘Prije čete vi doživjeti Rijekin naslov prvaka, nego ja Dinamovo proljeće u Europi.’ I tada je uobičajeno autoironično zapisao da je njegov život zašao u duboku sudačku nadoknadu. Eto, nema više obvezne subotnje lektire svih nas zagriženih dinamovaca koji smo dijelili sreću u pobjedama i tugu u porazima s posljednjim Dinamovim medijskim romantičarem (prvi je bio neponovljivi radijski reporter Ivo Tomić). Čitali su ga i oni koji vječito skandiraju sa sjevera protiv svih uprava, kao i mi koji već godinama zaobilazimo Maksimir. Sanjao je Tomo desetljećima sa svima nama o tom europskom proljeću, kao što je prije toga, sa svima nama 24 godine sanjao o Dinamu kao prvaku Jugoslavije. Dijelili smo frustracije kad nismo smjeli biti prvaci – zbog politike u bivšoj državi – kao i nelagodu jer smo – opet zbog politike, ali u ovoj državi – morali biti prvaci.
Pa, iako je bio jedan od najvećih dinamovaca, napisao je najviše kritika na račun toga kluba; više od bilo kojeg Zvezdinog i Partizanovog navijača (nekad) ili Hajdukovog i Rijekinog navijača (danas) među novinarima. Možda zato vijest o njegovom odlasku nije ni objavljena na Dinamovim službenim stranicama. Imao je Tomo svoj, tako rijedak autorski integritet, bez obzira na politički sustav, novine ili vlasnika. Ponosan sam što sam nekoliko godina dijelio redakciju s najboljim hrvatskim (sportskim) novinarom i utoliko mi je teže što zbog obveza u Lideru nisam mogao Tomi odati posljednju počast na oproštaju ovog utorka. No utjeha je što ćemo nas dvojica opet jednog dana skupa navijati za Dinamo. I dočekati proljeće u Europi. Ma, kakvo proljeće, gledat ćemo odozgo (ili odozdo?) Dinamo i u finalu Lige prvaka!
No tko je Miroslav Hreljac? Bio je tajnik Varaždinskih Toplice za vrijeme HSLS-ova gradonačelnika Kranjčeca – do 2013. Bio je i direktor Radio Varaždina. Dakle, moglo bi se reći da je kvalificiran. No Hrelja je Vlada imenovala povjerenikom u siječnju, u njegovoj 72. godini?! Da nije pogledao u dno čašice, taj bi podatak ostao nezamiješen u javnosti. Jadna je Vlada i jadan je grad kad povjerenik mora biti čovjek izvučen iz duboke mirovine. Ovaj slučaj dovodi u pitanje netransparentno kadroviranje na zatvorenim sjednicama Vlade. Javnost dobiva samo štura priopćenja s imenom i prezimenom imenovanih, ali bez spominjanja ikakvih kvalifikacija i biografskih podataka. Tako su tek novinari otkrili da je za šefa Hrvatskih šuma bio imenovan Krešimir Žagar, koji je morao odstupiti jer je kao gradonačelnik Đakova bio u sukobu interesa.
