Znaju tek da više ne vjeruju starom establišmentu. Do prije nekoliko mjeseci najzbiljnijeg predsjedničkoga kandidata, republikanca Francoisa Fillona, pokopala je uoči kampanje afera fiktivnog zapošljavanja vlastite suprige, čime je oštetio državni proračun za nekih 300 tisuća eura. Može se reći i da mu je afera netko servirao u pravom trenutku.
I tako se bitka svela na dva kandidata, zapravo politička projekta: Macrona, kojeg smatraju projektom financijskog sektora i establišmenta EU, i Le Pen, koja je kao svojevrsni OPG – obiteljsko političko gospodarstvo Le Penovih – politička pobornica nacionalnog suverenizma koji graniči s izolacionizmom, protivnica EU i eura kao zajedničke valute, politička prijateljica Vladimira Putina (govori se i Trumpa), koja je kampanju gradila na antiimigracijskoj politici. Priklonila bih se onim analitičarima koji Macrona drže praktički sigurnim pobjednikom i budućim predsjednikom Francuske, što je u francuskom polupredsjedničkom sustavu ključni položaj u državnoj administraciji. Jer, u drugom krugu svi igraju za Macrona: i republikanac Fillon (19,94 posto), koji je pozvao svoje birače da u drugom krugu glasuju za Macrona. Za njega igra i radikalni ljevičar Mélenchon, koji je odbio pozvati svoje birače (19,62 posto) da učine isto i tako sačuvao Macronu centristički imidž, a njegovi birači ionako ni u snu ne bi glasovali za Le Pen. Macron će, dakako, dobiti i glasove na izborima potučenoga kandidata socijalista (Benoît Hamon, 6,35 posto) jer moglo bi se reći da Macron i jest njihov prikriveni, ali istinski kandidat.
Naime, mladi ministar gospodarstva u Hollandovoj vladi E. Macron prije godinu dana osnovao je svoju stranku (pokret) En marche, potkraj kolovoza napustio je vladu najavivši samostalnu predsjedničku kandidaturu. Tri mjeseca kasnije aktualni predsjednik Francois Hollande, inače najnepopularniji u novoj povijesti, objavio je da se neće kandidirati na predsjedničkim izborima, a njegov bivši ministar uz odličan PR i medijsku potporu predstavljen je kao nova nada, koja je sad uistinu na korak od Elizejske palače. Što Francuska i EU dobivaju Macronovom pobjedom? Francuzi dobivaju status quo koji nisu željeli, ali on je u novom pakiranju. Za EU i njegov proces restrukturiranja Macron je idealno rješenje, osobito u usporedbi s potresom koji bi neizbježno izazvao izbor Marine Le Pen. Ostane li Merkel i nakon jesenskih izbora na čelu njemačke vlade, s globalistom Macronom svakako će lakše naći zajednički jezik nego što bi ga našla s republikancem Fillonom. Iako bi svjetonazorski s Fillonom trebala biti bliža. Ali ni svjetonazori više nisu što su bili. Macronov izbor za francuskog predsjednika svojevrsno je jamstvo postupnog prijelaza EU u novu organizacijsku fazu, nakon Brexita, a u svakom slučaju izbjegavanje šoka zvanog Le Pen.
