Brendovi

Šesti gospodarski forum Splitsko-dalmatinske županije održat će se 3. svibnja u Ekonomskom fakultetu Split. Tradicionalni forum organizira javna ustanova RERA SD, a ove je godine tema vrlo aktualna ‘Ekonomija doživljaja – kulturne i kreativne industrije u turizmu’. Govornici, stručnjaci za to područje govorit će o tome što je ekonomija doživljaja, kako je pokreće kreativnost, kako postići sinergiju između ekonomije doživljaja i turizma, a sve to popraćeno primjerima poput ‘Kreativne ulice’ ili ‘Kako hrana može biti više od hrane’.

Mapa znanja organizira Drugu konferenciju o web-prodaji 9. i 10. svibnja u hotelu Sheraton u Zagrebu. Na konferenciji sudionici mogu saznati kako u skladu s propisima osmisli privlačnu web-trgovinu koja će svojim dizajnom, nadogradnjama i sadržajima privući kupca i potaknuti ga na kupnju. Na konferenciji će govoriti neki od vodećih stručnjaka online prodaje iz Markera, Arbone, Degordiana, Bazzara, Hrvatske pošte, Hangara 18, MojaTrgovina.net-a i Alternative za Vas.

Udruga MBA Hrvatska organizirala je međunarodni okrugli stol o upravljanju gradom. Sudionici okruglog stola pokušali su definirati i otkriti najbolje prakse upravljanja zajednicom, podijelili su iskustva različitih profila te raspravljali o društvenoj svijesti o kvaliteti života među različitim gradovima i društvenom djelovanju u podizanju, implementaciji prošlih i aktualnih otkrića te budućih izazova.

U ponedjeljak je u Zagrebu predstavljena aplikacija Otvoreni proračun čiji je cilj omogućiti građanima uvid u potrošnju proračunskih sredstava na regionalnoj razini i pridonijeti transparentnosti djelovanja svih 20 županija. Aplikacija je nastala na inicijativu Hrvatske zajednice županija, koja je angažirala tvrtku Coin za njezinu izradu, te na vrlo jednostavan i transparentan način omogućuje pregled svih stavki županijskog budžeta, načina na koji se akumuliraju i troše sredstva, u koje se projekte novac ulaže, ali i pokazuje rezultate raspodjele novca u konkretnim primjerima. Otvoreni proračun aplikacija je koja u realnom vremenu pokazuje sve stavke jednog proračuna.

Odabirom 15 novih domaćih proizvođača čije će proizvode uvrstiti u svoj stalni asortiman putem brenda Okusi svoj zavičaj, trgovački lanac Lidl ušao je u završnu fazu projekta ‘Okusi svoj zavičaj’. Lidlov stručni tim analizirao je nekoliko stotina prijava pristiglih za taj projekt, realiziran u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom, a 40-ak proizvođača prošlo je u drugi krug natječaja. Sukladno pravilima natječaja, odabrano je 15 dobavljača iz svih krajeva Lijepe. Naše čiji će se proizvodi na policama Lidlovih trgovina moći pronaći već sredinom 2017. godine.

Trgovina obućom Deichmann prije 10 godina otvorila je prve podružnice u Hrvatskoj. Tijekom 2016. godine tvrtka je prodala rekordan broj od 1,69 milijuna pari obuća. Prihod tvrtke porastao je za 7,2 posto i iznosi 319 milijuna kuna. Tvrtka koja pripada grupaciji Deichmann sa sjedištem u Essenu i dalje raste, a 2017. godine otvara još jednu podružnicu u Hrvatskoj.

S početkom nove sezone i novim valom autobusnih linija FlixBus širi mrežu linija u kontinentalnoj Hrvatskoj. Od 27. travnja u mrežu linija prvi put ulazi Čakovec, a Osijek i Vukovar dodatno se povezuju s novim odredištima u Sloveniji i Njemačkoj. FlixBus je ujedinio gotovo stotinu odredišta diljem Hrvatske s gotovo tisuću njih diljem Europe.

Tvrtka svojoj zaposlenici nije mogla isplati plaću zbog duga za doprinose od 2,51 kune. Sve bi bilo u redu da zakon vrijedi jednako za one s dugom od nekoliko lipa i one s milijunskim. Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisa, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravamo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatele Lidera kao pojedine u njihovim neravnopravnim sporovima s glomaznom državnim upravom.

Poduzetnik Marko Teodorović osnivač je Lider optika, obiteljskih optika udruženih s ciljem pružanja novih pogodnosti i usluga u području očne optike. Njegov primjer svjedoči kako su u Hrvatskoj neki ‘jednakiji’ (kako se ono kaže, mada mi je taj izraz bezvezan) u odnosu na druge, a sve bi bilo drukčije kada bismo imali podatak koliko je netko dužan državi. Nažalost, taj podatak ne možemo dobiti iako ja, kao i mnogi drugi, ne vidimo ama baš nikakvo opravdanje za takvo što. Teodorovićeva je tvrtka za jednu zaposlenicu ostala dužna 2,51 kunu na ime doprinosa zaštite na radu. Riječ je o zateznoj kamati vjerojatno nastaloj zbog slučajnoga kašnjenja (pokazao mi je poreznu karticu iz koje se vidi da sve obveze državi uredno plaća), a zbog toga svojoj zaposlenici nije mogao na vrijeme isplati plaću. Naravno, taj je dug brzo riješen i plaća je isplaćena, ali Teodorović kaže da poduzetnici u takvim situacijama mogu doći u moralnu dilemu, jer ne mogu isplati plaću zbog siće koju su nemanjerno dužni, a mogu sebi isplati, primjerice, dividendu.

O tome se da raspravljati, kao i o tome bi li zakonodavac mogao uglaviti u Zakon o doprinosima fleksibilniju odredbu pa da se ipak dopusti isplata plaće radnicima ako je riječ o malom dugu vjerojatno nastalom nepažnjom ili zbog nekog opravdanog razloga. I svakako možemo uvažiti da kod poslodavaca postoje i moralne dileme kako isplati dividendu, a ne isplati radnika. No ja bih to ostavio po strani, za neku drugu priliku, a ovdje bih podsjetio na mnogo veći problem s kojim smo suočeni, jer se i na ovom primjeru može vidjeti kako mali i veliki imaju nejednak tretman. Zakon je jasan, ako se ne uplate doprinosi, ne može se isplati ni plaća radnicima, a ako postoji dug iz prethodnog razdoblja, onda Porezna uprava šalje popis tvrtki dužnika Fini, koja ga onda prosljeđuje bankama (čl. 4. Uredbe o načinu provedbe plaćanja doprinosa). Riječ je o crnoj listi s podacima o nazivu i OIB-u tvrtke, ali ne i o visini duga i služi samo kao podatak bankama da ne mogu isplati plaće radnicima tvrtke dužnika, bio taj dug deset lipa ili milijun kuna.

Tvrtka Marka Teodorovića do sada je redovno uplaćivala sve obveze prema državi i ipak je stavljen na crnu listu zbog duga od 2,51 kune koji je nastao, da ponovim, ponajprije pogreškom; vjerojatno su prilikom uplate zakasnili par sati, pa je uplata sjela sutradan i tako su obračunavane zatezne kamate a da toga u tvrtki nisu bili svjesni. Taj iznos govori nam da nije bilo namjernoga kašnjenja, pa ipak, Zakon i Uredba su takvi i moraju se poštovati, a to vrijedi i za Teodorovićevu tvrtku. On tu ni ne vidi problem, ali to ne znači da problem ne postoji. Kada bismo imali vremena i kada bi nam Porezna uprava dopustila pretresti obveze svih tvrtki u Hrvatskoj prema državi, vjerujem da bismo naišli na neke od njih koje imaju privilegiju da ne budu na crnoj listi. Što je najgore, najčešće je riječ o tvrtkama koje duguju daleko više od 2,51 kune. Kako je to moguće ako Zakon tako nalaže? To se ne bi moglo dogoditi kada bi dug svake tvrtke prema državi bio javan. Onda bismo lako i sami mogli znati tko treba biti na crnoj listi. Ovako, uvijek će postojati sumnja da je taj podatak tajan jer se neke privilegirane štiti.

Ima jedna interesantna stvar koju sam primijetio dok sam pisao ovaj tekst. Svaki poslodavac s kojim sam razgovarao vezano uz porezni dug od nekoliko lipa ili kuna koji je nastao pogreškom nikad nije krio koliki je taj dug. Naprotiv, s ponosom je to isticao jer je to pokazivalo da redovno uplaćuje svoje obveze prema državi i da nema neki veći dug. Pa evo, iako je podatak tajan, i ja se mogu pohvaliti da imam dug prema državi za nekoliko stavki. Kreće se od par lipa do par kuna (ne da mi se sad kopati po poreznoj kartici), za koje ne znam kako su nastali, ali uzimam sebi za pravo tumačiti da sam vjerojatno i ja kasno tog dana uplatio novac za te obveze, koji je sjeo tek sutradan na račun države. I to ću platiti, iako će me vjerojatno transakcija kod banke stajati više nego što sam dužan državi. A veliki dužnici pak o svom dugu šute.