Posao stoljeća Jake Andabaka

Kad se makne jalovina ispraznosti povezana s reformom institucija, spoznaje se da većina afera koje završe na naslovnicama dnevnih novina proizlazi upravo iz nedostatka kvalitetnih institucija.

Moram priznati da već godinama ne posvećujem preveliku pozornost tekstovima ili TV priložima u kojima se govori o ‘izgradnji institucija’ ili ‘jačanju kapaciteta institucija’. Jedan od razloga jest što su ti pojmovi kompromitirani poštalicom zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića ‘neka institucije rade svoj posao’. Lako je tu poštalicu shvatiti kao obezvjeđivanje institucija koje bi trebale raditi neki važan posao. Drugi je razlog što, kad uglavnom pojmova ‘izgradnja institucija’ ili ‘jačanje kapaciteta institucija’, iskoče stotine i stotine naslova iz kojih je vidljivo da netko na seminarima ili natječajima EU mažnjava lovu za programe koji su krajnje nerazumljivi i, prema svemu sudeći, neće poboljšati kvalitetu i jedinice institucije. Ali kad se makne jalovina ispraznosti povezana s reformom institucija, spoznaje se da većina afera koje završe na naslovnicama dnevnih novina proizlazi upravo iz nedostatka kvalitetnih institucija. Definicija pojma ‘institucije’ otkriva da one imaju moć pristupi nad pojedincima, da im nameću određena pravila ponašanja, a za kršenje tih pravila izriču sankcije i kazne.

Posebno je dojmljiv dio koji kaže da ‘institucije svoju moć ne zasnivaju samo na prisili, već se njihov dugoročni opstanak temelji na povjerenju članova društva u valjanost njihovih normi i opravdanost sankcija. Institucije, dakle, posjeduju legitimnost kojom nastupaju kao moralni autoritet, zbog kojega se pojedinci redovito dobrovoljno podvrgavaju njihovim pravilima i zahtjevima’. E, sad, bilo bi zanimljivo vidjeti koje institucije u Hrvatskoj mogu biti moralni autoritet. U slučaju po mnogočemu sumnjivog odabira koncesionara za Zlatni rat u pitanje je došla institucija Splitsko-dalmatinske županije. A institucija župana u liku HDZ-ova Zlatka Ževrnje već je politički stradala.

Ali jesu li te dvije institucije same krive za aferu? U Zakonu o koncesijama zaista nijedne nema osigurača da tvrtka bez prometa i zapošlenih dobije posao vrijedan stotine milijuna kuna. Što se radilo u instituciji ministarstva koje je pisalo Nacrta zakona o koncesijama? Što je s institucijom Vlade koja je prihvatila Nacrta i kao prijedlog prosljedila ga u Sabor? Što je s institucijom mjerodavnoga saborskog odbora? Sabornici tvrde da nisu na plenarnom zasjedanju jer naporno rade po odborima. Zar nitko nije vidio rupu u zakonskom prijedlogu? I, na kraju, što je s institucijom Sabora koji je izglasao sporni Zakon o koncesijama? Tu dolazimo do situacije s početka kolumne. Izgubljeno povjerenje u Sabor obični ljudi vizualiziraju putem prazne saborske dvorane. Pa sad vodstvo Sabora misli da će ojačati instituciju tako što će zastupnici, pod prijetnjom gubitka 150 kuna na dan, ubuduće pred TV kamerama glumiti gljive u klupama. I, na kraju, priča o razdjelnicima topline. Kakva je to institucija ministarstva u kojemu se pripremi odluka da se ide u ugradnju skupe opreme stranih proizvođača a da se nije napravila studija korisnosti? I opet, tu su institucije Vlade, saborskih odbora, Sabora…

Često se da ipak treba prihvatiti rasprave o jačanju institucija. Moram priznati da sam počeo pomnije čitati radove profesora Josipa Kregara, koji se kvalitetom institucija bavi već godinama. Zanimljiva je njegova teza da su u ovih četvrti stoljeća tranzicije u većini slučajeva izgrađene fasade institucija. A iza kulisa nema prave kuće.

Često se u nekomu drugom dijelu grada punom kulisa nalaze ‘institucije’ interesnih skupina kojima formalne institucije demokratskog i tržišnog društva služe samo kao kanal za ozakonjivanje parcijalnih interesa. A korupcija u kombinaciji s birokratizmom jest supervodič. Nema druge nego ozbiljnije se posvetiti ‘izgradnji i jačanju kapaciteta institucija’. Jer, inače, kako kaže definicija, u pitanje dolazi dugoročni opstanak institucija.

Ivan Vrdoljak jedan je od junaka ovotjedne političke scene, čak ispred splitskog HDZ-ovca Blaženka Bobana, koji će pokušati osvojiti župansku fotelju umjesto kompromitiranog župana Zlatka Žebrnjak. Čim je ustanovljeno da je krnuni Vrdoljakov ministarski projekt – uvođenje razdjelnika – neisplativ, HNS-ova medijska radionica plasirala je u javnost svoje istraživanje prema kojem je pravi šef oporbe upravo Vrdoljak. Tako ga, naime, bolje od Bernardića, percipiraju birači izabranih oporbenih stranaka, odnosno ujedinjeni birači dviju oporbi – one koja je ostala u manjini u Saboru (SDP, HNS i HSS) i one koja je ostala u manjini u vladajućoj koaliciji (Most). Istini za volju, agencije angažirane za istraživanje javnog mnijenja vole ako rezultati idu na ruku naručiteljima. No ako i cijelo istraživanje Promocije plus – iz kojeg je novinariku Jutarnjeg predočen samo dio – potvrđuje tezu o Vrdoljaku kao šefu oporbe, onda je Hrvatska u popriličnoj banani. Naime, stranka oporbenog lidera, prema najnovijem istraživanju Crobarometra – uživa podršku famoznih 2,3 posto birača?! To podsjeća na sjeverokorejsku situaciju ili rezultate albanskih izbora iz vremena Envera Hodže. No ispred stranke oporbenog lidera su, osim vladajućeg HDZ-a (32,2%), SDP (22,7%), Živi zid (7,9%), poluoporbeni Most (7,7%), pa čak i IDS (3,2%), Bandić (3%) i HSS (2,4%). Tako HNS prema rejtingu dijeli vrlo dobro osmo mjesto sa strankom Pame. A šef oporbe? Naravno da to nije Bernardić, koji srlja iz jedne političke pogreške u drugu. (Najnovija je ignoriranje subotnjeg HNS-ovog sabora.) Ali, još manje je to Vrdoljak, jer njegova stranka na parlamentarnim izborima teško može sama uhvatiti jedan mandat. A najšireni u svemu tome može biti Plenković. Njemu je na lokalnim izborima najveći oporbeni protivnik – vlastiti koalicijski partner. Zato oporba, sve do SDP-ovog debakla na lokalnim izborima i očekivane Bernardićeve smjene, neće imati pravog lidera.

Čini se da Jake Andabaka ovih dana zaključuje posao stoljeća. Od grčkog investicijskog fonda Marfin otkupljuje pola svog hotelijerskoga koncerna Sunce za 43 milijuna eura. Prije devet godina isti im je udjel prodao dvostruko skuplje – za 95 milijuna eura. No posao je još bolji jer Sunce je 2015. ostvarilo konsolidirane prihode od 309 milijuna kuna, 26 posto više nego 2010. godine. Prema pisanju T-portala, Marfin je zapao je u probleme tijekom financijske krize u Grčkoj, zbog čega je morao prodati udjele u raznim tvrtkama koje mu nisu temeljno poslovanje. Grci su svoj udio u koncernu Sunce pokušavali prodati već nekoliko godina. Sama transakcija trebala bi biti zaključena do 15. lipnja. Nakon toga Andabak najavljuje dokapitalizaciju posredstvom…

0,8% deficit je u 2016., što ulazi u maastrichtske kriterije od 3%, ali je dug još visokih 84,3% BDP-a, što je još daleko od 60% koliko propisuje Maastricht.

3,5% porastao je lani broj vozila na hrvatskim cestama i za 35.350 vozila probio granicu od dva milijuna vozila. Osobnih je zadnjeg dana 2016. bilo 1,552,904.

1,6% porastao je obujam građevinskih radova u prva dva mjeseča. Neznatno u odnosu na veliki porast izdanih građevinskih dozvola od 39,1%.

Izvori: DZS.

Prema prvim procjenama, tražit će 60 do 70 milijuna eura.

Pitaju me kolege što ću napisati o splitskim prosvjedima zbog kazališne predstave. Ma, najradije ne bih napisao ništa. Predstavu nisam gledao. No nerviraju me tipovi koji bi zabranjivali (po njima) nepočudne predstave, knjige, filmove… Pa ne moraju ulaznicu za Frljićevo ‘Naše nasilje i vaše nasilje’ kupiti oni koje će predstava uvrijediti. Kao što svojedobno nitko nije tjerao jednog političara da gleda porniće na svojoj kabelskoj televiziji, ali je on svejedno tražio da se to zabrani unatoč opciji ‘roditeljske zaštite’. Daljinski upravljač jedno je od najdemokratskih dostignuća u povijesti. S druge strane, podjednako me nerviraju tipovi kojima je glavna ‘umjetnička’ preokupacija – politika, koji ne žive od provokativnoga kazališta, nego svoj uspjeh i imidž zasnivaju na jeftinoj provokaciji. A smeta me i kad se onda cijela ‘lijeva’ javnost dignje frontalno u obranu provokacije koja je sama sebi svrha, proglašavajući sve kojima se takvo kazalište ne sviđa – nekulturnima. Sve u svemu, Frljićevu predstavu niti ću gledati niti bih je zabranjivao. No u svemu je najštetniji upravo autor. Dignuo je prašinu i dobio dodatni PR pa će pod egidom provokatora dobiti još koji inozemni angažman.

Prije točno godinu dana objavili smo tekst o jačanju kune pod naslovom ‘Država kažnjava izvoznike zbog dobrih rezultata’. Što se promijenilo? Izvoznici imaju još bolje rezultate, a državno kažnjenje tečajem još je rigoroznije. Tečaj je s tadašnjih 7,45 kuna za euro podebljan na 7,43, a potkraj ožujka bio je i niži od 7,41. Kuna nije bila toliko jaka još od ljeta 2011. No prije pet godina tečajem su kažnjavani izvoznici 9,6 milijardi eura, a do lani je ta nova kažnjenička bojna naslađena izvoznike teške 12,3 milijarde eura.