Pod ‘sudskom odlukom’ pravo EU podrazumijeva samo odluku koju donese sud neke članice, bez obzira na to zove li se presuda, rješenje, nalog… No iznimke za skraćene postupke imaju Švedska i Mađarska, u kojoj u vezi s platnim nalozima izraz ‘sud’ uključuje i ‘javne bilježnike’. Hrvatska se, međutim, nije potrudila zatražiti iznimku.
Europski sud je 9. ožujka ove godine odgovorio jednom hrvatskom sudu na upit što je inače pravni put kada hrvatski sud nije siguran kako pravilno tumačiti neki europski akt. U konkretnom slučaju to su akti koji uređuju pitanje nadležnosti sudova te priznanja i ovrhe odluka iz država članica EU i to baš dvije uredbe, jedna iz 2013. i druga iz 2012. One pod pojmom ‘sudska odluka’ podrazumijevaju samo i isključivo odluke koje donese sud neke države članice, bez obzira kako se zove (presuda, rješenje, nalog…). No u te dvije uredbe je kao iznimka navedeno da u Švedskoj, kada je riječ o skraćenim postupcima koji se tiču naloga za plaćanje i pomoći, izraz ‘sud’ uključuje ‘švedsku službu za izvršenje’, te u Mađarskoj u skraćenim postupcima u svezi s platnim nalozima izraz ‘sud’ uključuje i ‘javne bilježnike’. Međutim, nikakva iznimka nije određena za Hrvatsku, a baš nama bi zbog uloge javnih bilježnika u nizu postupaka (a posebno kod ovrhe na temelju vjerojatnosti isprave) bila potrebna takva iznimka, odnosno ekstenzivno tumačenje pojma ‘sud’ u određenim slučajevima.
S obzirom na to da takvu iznimku nismo na vrijeme unijeli, Europski sud odlučio je da javni bilježnici u Hrvatskoj, kada postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju vjerojatnosti isprave, nisu obuhvaćeni pojmom ‘sud’. Činjenica je da postoji mnogo ovrha na temelju vjerojatnosti isprava i da je mnogo potencijalnih ovršenika s prebivalištem u inozemstvu (u EU posebno) neovisno o državljanstvu, što znači da će biti mnogo postupaka u pat-poziciji. To znači da bi svatko tko želi ovršiti dužnika taj postupak trebao pokrenuti pred sudom, a ne pred javnim bilježnikom. No tu slijedi problem s domaćom normativom i pravnom praksom, prema kojima se mora najprije iscrpiti pravni put preko javnog bilježnika (pod prijetnjom odbacivanja tužbe), a samo iznimno je dopušteno ići izravno na sud. Ostaju sporni i slučajevi kada javni bilježnik izradi svoju odluku prije nego ta osoba promijeni prebivalište izvan Hrvatske, a sve to dodatno je usloženo stalnom praksom prema kojoj se baš i ne vodi mnogo računa o urednosti promjene prebivališta.
