Home / Biznis i politika / Čista kemija

Čista kemija

Europa ima 386 Michelinovih zvjezdica, Hrvatska jednu. Iz Michelinova novog vodiča, omiljenog putokaza za gladne i žedne, iščitava se kako se obične, lokalne namirnice isplati pretvoriti u zalogaje originalnog okusa i izgleda. I šokirati goste.

Medu 386 europskih restorana okrunjenih jednom, dvjema ili trima Michelinovim zvjezdicama prvi je put i jedan je hrvatski – Monte iz Rovinja. Sve ono što su Michelinovi stručnjaci u Monteu tajno jeli i pili ocijenili su jednom zvjezdicom. Taj je istarski restoran na Michelinovu listu uvršten ove godine, kao i još 51 europski restoran u 44 grada u 20 europskih država.

Ove godine u izboru Michelinova vodiča predstavljena su 2332 europska restorana, ali samo šestina od tog broja nosi zvjezdicu. Novi vodič predstavlja u Bruxellesu Michael Ellis, međunarodni ravnatelj za Michelinove vodiče, istaknuvši da je Europa veliko raskrižje kulturnih i gospodarskih tokova, što posljednjih godina utječe i na razvoj gastronomskih zemlja. Novi vodič predstavio je u Bruxellesu Michael Ellis, međunarodni ravnatelj za Michelinove vodiče, komentirajući život i raznolikost kulinarne scene u europskim velikim gradovima te ističući da je Europa veliko križanje kulturnih i gospodarskih tokova, što posljednjih godina utječe i na razvoj gastronomskih scena te kulinarne ponude.

Ellis je istaknuo i to da Michelinov popis restorana 2017. odražava tu život i raznolikost kulinarne scene u glavnim gradovima europskih država, koji prema broju restorana s Michelinovim zvjezdicama prednjače u odnosu na manje gradove. Među europskim gradovima posebno bogatim restoranima s Michelinovim zvjezdicama ističu se Pariz i Berlin. Michelinov gastrovodič slovi kao najvažniji na svijetu, a njegovi ‘istražitelji’ obilaze najpoznatije svjetske i lokalne restorane cijele godine i ocjenjuju ponudu.

Hranu koju obični čovjek očekuje na jelovniku kuhari u restoranima s Michelinovim zvjezdicama doživljavaju parnim strojem u odnosu na tehnološku današnjicu. Znatiželjnom gostu s minimalno 1500 kuna viška u novčaniku za plaćanje gastrodoživljava u takvom restoranu treba detaljno objašnjenje je li jestivo sve što se od umjetničko-kulinarne instalacije nalazi na tanjuru.

Nije novost da institucije državne vlasti u Hrvatskoj umnogome ne ispunjavaju svoju svrhu. Štoviše, taj sentiment dijeli većina građana. Istodobno, mnogo očekuju od institucija, ali i ne nadaju se previše jer u pravilu u dnevnoj interakciji s njima nemaju dobra iskustva. Osjećaju da su prema njima nepravedne, a pritom svakodnevno svjedoče kako u raznim situacijama štite one velike na štetu njih malih. Profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i bivši saborski zastupnik Josip Kregar smatra da je takva percepcija institucija opravdana jer su one samo kulise iza kojih vladaju neformalne političke i interesne klike. Potaknuti aktualnom političkom situacijom, razgovarali smo s Kregarom o njegovu viđenju državnih institucija.

Ovo je politička blokada iz koje se trikovima traži izlaz i kupuje vrijeme, počinje nova predizborna kampanja. Iz takvog stanja, neki ga zovu kaos, a neki cirkus, izlazi se samo novim izborima. Novi izbori mogu biti rješenje, no tek uz dopunski uvjet da se promijeni model izbora, granice izbornih jedinica, zabrane predizborne koalicije i kumuliranje funkcija. Bez tih uvjeta rezultat izbora bio bi samo novi ciklus stvaranja prividnih savezništava. Za prave reforme potrebna je jaka vlada koja će moći preuzeti rizike i odgovornosti, koja neće ovisiti o osobnoj kalkulaciji njih nekoliko. Dakle, ako nas možda čekaju novi izbori, napetosti sa susjedima i odnosima u EU, možda i stečaj Agrokora, to ne smije biti vlada palijativnih rješenja i odgađanja odluka za bolje i drukčija vremena. Nije ovo prepucavanje osoba, politički spektakl ili manjkavost normi, uzrok političke krize stvarni su raskoli, ekonomski problemi i zaostajanje u modernizaciji. Izbor nije tko će vladati, već što će učiniti.

Visoka očekivanja rezultat su prikazivanja institucija kao rješenja za pojedine konkretne probleme. Međutim, interes političkih elita za institucije u pravilu prestaje onog trenutka kad se donese zakon prema kojem se institucija osniva. Za bolje nema političke volje. Većina institucija u Hrvatskoj zadržala se na obećanju da će dati rezultate, a rezultata nema. U Hrvatskoj postoje brojna regulatorna tijela, institucije koje bi trebale regulirati ekonomske procese poput slobodnoga tržišnog natjecanja. Koliko smo institucija osnovali i pustili ih da se potiho uklope u sivilo, a trebale su poticati investicije, strane i domaće, i slično? Moderna ekonomska teorija zahtijeva da se izgradnja institucija i nove institucije fokusiraju na osnovne državne zadatke, a to su osiguranje vlasništva, sigurnost ljudi, zaštita vladavine prava, stabilan financijski okvir i rješavanje sporova. Međutim, kod nas nastaju institucije koje ne postižu te efekte.

U Hrvatskoj postoje dva sustava. Jedan koji čine formalne, zakonske i institucionalne kulise. A drugi je pravo upravljanje koje se provodi iza tih kulisa. U Hrvatskoj je danas potpuno očito kako postoje ta dva sustava upravljanja. Umjesto izgradnje institucija, što bi trebao biti jedan od temeljnih elemenata načelnog programa svih političkih stranaka, one rade na suprotnom, na razgradnji. Institucije nastoje podvrgnuti svojoj kontroli. One se doživljavaju kao plijen koji valja podijeliti, a nikako ne bi smjele biti dio političkog plijena. Postaju leno i sinekura za ljude koji ih nisu u stanju voditi. Takav kadar nije odabran prema iskustvu, znanju i sposobnosti, nego zato da se u podjeli plijena zadovolji politički ključ. U razgradnji nekadašnjeg socijalizma jedan od glavnih problema bila je nomenklatura i taj problem pojavljuje se ponovno, u pomalo drukčijem obliku. Političke stranke svoje ljude s lista postavljaju na bilo koju poziciju koja tim ljudima odgovara umjesto da biraju ljude koji su odgovarajući za instituciju.