Igre rekonfiguracije prijestolja

Ne smijem ni pomisliti koliko sam godina (kolektivno) izgubio u svojim više od pola stoljeća. Jer, svake godine nekakvi veliki događaji, izbori, reizbori, krize vlada i oporbe odgađaju odlučne ekonomske poteze koje, eto, baš treba napraviti, ali… Jedne godine tek smo dobili novu vlast koja se, naravno, najprije mora konsolidirati, pa se ne stigne baviti reformama (ili po novome – reformama), ili se pripremamo za neke nove izbore pa ne talasamo da ne bismo izgubili. Ili se bavimo nekim drugim stvarima, lijevima i desnima, ustašama i partizanima – samo da se ne bismo morali baviti pojefinjenjem države, odnosno olakšavanjem poslovanja. Pada mi na pamet glasoviti srpski književnik Borislav Pekić i njegova memoarska trilogija ‘Godine koje su pojeli skakavci’. Istini za volju, Pekićevo vrijeme i godine karakterizira zatvor, gdje je proživio pet godina jer je bio član ilegalne studentsko-gimnazijalne organizacije. I bez zatvorskih dana, eto osobnog izbora godina koje su moj generaciji u samostalnoj Hrvatskoj pojeli skakavci. A ostavili su ekonomsku i poslovnu pustoš u bar 15-ak od dosadašnjih 27 godina.

1. – pad Berlinskog zida srušio je i Jugoslaviju, i uzrokovao dizanje novih zidova 1991. – 1992. – u sjeni srpske agresije pokrenut je prvi val pretvorbe, uslijedila je privatizacija po mjeri podobnih i uništena je jaka hrvatska industrija 1995. – kraj rata, od Bljeska i Oluje do Daytonskog sporazuma 1999. – uvođenjem eura i konverzijom (dva DEM za jedan euro) izgubili smo godinu prilagođavajući se dvostruko skupljim proizvodima 2001. – islamski teroristi rušenjem WTC-a u New Yorku proglasili novu globalnu eru izgubljenog vremena 2002. – druga Račanova koalicija vlada (bez HSLS-a i IDS-a) bila je putokaz za sve dosadašnje neuspješne koalicije 2006. – nagovještaji korupcijske hobotnice odredili su aktualna zbivanja u biznisu i buduću u pravosuđu 2008. – izgubljena u negiranju recesije, sve dok Sanader nije priznao da smo ipak u banani 2012. – prva izgubljena godina Zorana Milanovića i njegovih iznevjerjenih obećanja 2013. – druga izgubljena godina Zorana Milanovića 2014. – treća izgubljena godina Zorana Milanovića 2015. – predizborna godina u kojoj je Milanović uzalud pokušao novim obećanjima nadoknadi nerad 2016. – prva izgubljena godina koalicije HDZ-a i Mosta 2017. – druga izgubljena godina koalicije HDZ-a i Mosta.

Već u vremenu velike potrage za tankom saborskom većinom pozicija Milorada Pupovca pri vlasti bila je kontroverzna za desne dijelove vladajuće koalicije. Još je veću nervozu izazvala Pupovčeva najava ozbiljnije rekonstrukcije Plenkovićeve vlade. Prvi je oštro reagirao Milijan Brkić, što je pak izazvalo val oporbenih obrana Pupovca, koji je još pri vlasti. Hoće li tu i ostati? I Plenković i Pupovac učinit će sve da ostanu skupa (na i pri vlasti), pa je izgledan kompromis koji se proširio i po društvenim mrežama: Vlada će pristati na dvojezične ploče, a prvu će postaviti u Jasenovcu, s natpisom ‘Za dom spremni! /za dom spremni!’.

Zoran Šprajc na osebujan je način proslavio netom uručenu titulu novinara godine. Ugostio je ‘najstručniju političku analitičarku u Hrvatskoj’ – vidovnjakinju Veru Čudinu, koja je za Šprajcov ‘Direkt’ na RTL-u dosad točno predvidjela da će se prošla vlada raspasti, da ćemo nakon toga imati izbore, a onda je nakon izbora i nove vlade Mosta i HDZ-a opet točno predvidjela da će se taj par opet razići. Sad ju je pitao hoće li i Plenković završiti kao Karamarko. ‘Pa ne baš tako, ali dosta slično, ali uz odgodu. Mislim da je on dovoljno inteligentan čovjek da će znati kad treba reći sada je dosta i potražiti neko drugo svoje mjesto’, poručuje Vera Čudina.

A sad ipak dosta o rekonfiguraciji. Nema tog IT meštra koji nije u svojoj kompaniji zilijun puta ponovio svim zaposlenicima da se nepoznati mailovi ne smiju otvarati da se računalo ne zarazi nekim virusom. Sad je došlo slično upozorenje iz HT-a – da se ne uzvraćaju pozivi koji dolaze s čudnih međunarodnih telefonskih brojeva. Naime, zabilježeni su slučajevi kada se na mobitelima prikazuje informacija o propuštenom pozivu. Uzvraćanje poziva na takve nepoznate brojeve (koji su najčešće međunarodni ili satelitski) može rezultirati visokim troškovima. U konkretnom slučaju, riječ je bila o broju koji pripada geografskom području Samoe i počinje s +68584935xxx, a pozivi prema tim brojevima blokirani su nakon što je utvrđeno da je riječ o pokušaju prijevare. No najstravičnija priča u ovoj eri globalne povezanosti ne odnosi se na sigurnost kompjutera ili novčanika, nego na sigurnost djece. Riječ je o ‘igri’ ‘Plavi kit’, koja se sastoji od 50 dnevnih zadataka. Svaki bizarniji i morbidniji od prethodnog, i sve su opasniji, do samoozljedivanja i kočnog zadatka – samoubojstva. Nema potvrde, ali spominje se 130 mrtvih tinejdžera povezanih s tom online ‘igrom’. Sreća je što Lider ne čitaju djeca, ali je stravično što ‘Plavi kit’, čak i ako je samo urbana legenda, već za koji dan može imati žrtve u susjedstvu. Žalosno, ali i s takvim prijetnjama treba naučiti živjeti.

Osijek je ovih dana pravosudno najzanimljiviji grad u Hrvatskoj. U njemu se sudi Zdravku Mamiću zbog navodnih malverzacije u Dinamu, a također Velimiru Bujancu, kojeg tuži Ranko Ostojić zbog klevete i uvrede. I dok je Mamić napravio scenu već na hodniku, pa nije ni ušao u sudnicu, Bujanca je sudac izbacio zbog nepoštovanja suda.

Danas, kad Vlada vlada, a oporba kuka jer nema većinu, dobro je prisjetiti se nedavnih događaja. Prije godinu dana pukla je afera s lobiranjem Ane Karamarko za Mol, što je nježina supruga stajalo fotelje i omogućilo mu studijsku godinu na putu oko svijeta. U međuvremenu se iz politike povukao i Karamarkov anti-pod Milanović. Treći u nizu, Plenković, danas grčevito pokušava održati poziciju kancelara i stranačkog šefa. Jer, bez kancelarske moći, lako bi mogao preko noći postati treći za preferans. I čekati Bernardića kao četvrtog za belot.