Vjerovnici su obično spremni na djelomičan otpis dugova ako je nesposobnost plaćanja proizašla iz duga nastaloga lošim poslovnim odlukama u prošlosti, a ne iz lošeg poslovnog procesa. A u kvalitetu Agrokorova novog poslovanja vjerovnike treba uvjeriti izvanredni povjerenik Ante Ramljak koji duguje, do onoga koji potražuje bilo da je riječ o banci bilo da je riječ o dobavljaču. Dakle, Odak je iznio primjer imaginarno tvrtke koja banci duguje pet milijuna kuna. Nekretnine koje je ta tvrtka stavila u kolateral vrijedne su oko četiri milijuna, na godinu ostvaruje dobit prije kamata od 500.000 kuna, a negativan kapital od pola milijuna kuna. Dva su scenarija moguća – prvi i najčešći je sudsko naplata duga – ovrha.
Situacija u vezi s Agrokorom vrlo je jednostavna, u načelu, i koraci su jasni – prvo se sva financijska izvješća trebaju dovesti u red. Ako, naravno, postoji neka veća dubioza, a svi zapravo očekuju najgore i nadaju se najboljemu, ona treba biti što prije objavljena zajedno s rješenjem problema. No činjenica ostaje – Agrokorovi dobavljači ne bi trebali očekivati stopostotnu naplatu svojih potraživanja. Nažalost, jer situacija je takva kakva je. Slučajno ili ne, na konferenciji o hrvatskom novčanom tržištu prošloga je tjedna održan vrlo zanimljiv okrugli stol na temu oprosta duga. To je jedna bankarska tabu-tema, uvijek je prisutna, a nikada se o njoj ne priča. Uglavnom, čelnici banaka u Hrvatskoj zajedno s čelnicima Hrvatske narodne banke dali su svoje viđenje o toj temi.
Damir Odak, viceguverner HNB-a, iznio je jedan plastičan primjer problema od kojeg bi svi mogli imati koristi. Iako je taj primjer rađen s bankarskog stajališta, može se promatrati iz svih kutova gledišta – od onoga koji duguje, do onoga koji potražuje bilo da je riječ o banci bilo da je riječ o dobavljaču. Dakle, Odak je iznio primjer imaginarno tvrtke koja banci duguje pet milijuna kuna. Nekretnine koje je ta tvrtka stavila u kolateral vrijedne su oko četiri milijuna, na godinu ostvaruje dobit prije kamata od 500.000 kuna, a negativan kapital od pola milijuna kuna. Dva su scenarija moguća – prvi i najčešći je sudsko naplata duga – ovrha.
Najbrža sudsko naplata u Hrvatskoj je tri godine, to je podatak koji su jedva u HNB-u mogli naći kao najbrži. Sudski troškovi su 300.000 kuna, a banka procjenjuje da će naplatiti dva milijuna kuna, odnosno da gubi tri milijuna. Poduzetnik dužnik u tom je procesu prekinuo poslovanje jer mu tvrtka ima negativan kapital i ne isplati mu se raditi samo za banku kojoj duguje. Pokreće novi biznis, gubi godinu-dvije na reorganizaciji i vraćanju tržišta. Procjena iznosa njegova gubitka je oko 800.000 kuna. Kada bi se s druge strane išlo u djelomičan otpis, u tom slučaju postoji mogućnost nastavka rada. Naime, banka ili za potrebe naše priče dobavljač, otpisuje 1,5 milijuna kuna (podsjetimo ukupni dug je pet milijuna), što je 30 posto, u zamjenu za urednu otplatu ostatka na rok od deset godina i kamatnu stopu od sedam posto. U tom slučaju taj je ‘deal’ vrijedan 3,1 milijuna kuna, odnosno 1,1 milijuna kuna više nego u ovrhi. Dužnik tada nastavlja poslovati i ne trpi štetu. Izbjegava gubitak od 800.000 kuna, a neto vrijednost tvrtke prestaje biti negativna i postaje milijun kuna. Na neki način, kada se ti iznosi zbroje, dužnik ‘zarađuje’ 1,8 milijuna kuna, ali zarađuje i država i to putem poreznih prihoda, doprinosa i ostalih davanja za zaposlenika. Ukupno, izravna društvena korist od takvog dogovora je oko 2,4 milijuna kuna. U slučaju Agrokora dug iznosi oko 50 milijardi kuna, iako još nitko nema točan podatak. Dio duga koji otpada na kredite je 27 milijardi, a na dobavljače otpada 16 milijardi. Pretpostavimo da bi jednokratan otpis mogao biti 30 posto kao i u viceguvernerovom primjeru, što bi bio ukupan iznos od oko 15 milijardi kuna. Tada bi ukupan dug iznosio 35 milijardi. Odnosno tada bi kreditne obveze, nakon takvog otpisa, bile oko 18,9 milijardi, a potraživanja dobavljača oko 11,2 milijarde. Postavlja se pitanje hoće li kreditori i dobavljači biti spremni na takav scenarij ili ne. Ako se pita bankare, naravno, sve ovisi o mnogo stvari. No jedno je sigurno, čak i da se, promatrajući na razini cijeloga bankarskog sustava, otpuštu svi sadašnji nenaplativi krediti (ne samo oni plasirani Agrokoru), sustav bi ostao stabilan.