Mnogi hrvatski poduzetnici koji imaju transakcije s povezanim osobama isključivo u Hrvatskoj smatraju da se na njih ne odnose odredbe o transfernim cijenama. Ta obveza često se zanemaruje zbog neznanja, ali i troškova izrade dokumentacije. Međutim, porezne obveze koje mogu proizići iz nedokumentiranja transakcija s povezanim osobama mogu biti znatno veće od troškova izrade analize i elaborata.
Danas mnoge tvrtke posluju kao podružnica druge tvrtke, odnosno kao sastavni dio skupine povezanih osoba, bilo međunarodnih bilo domaćih. Veliki dio takvih društava ima međusobne transakcije kao što su plaćanje raznih naknada za znakove i licencije, kupnja i prodaja robe, administrativne usluge. Takve transakcije mogu omogućiti transferiranje dobiti s jedne tvrtke na drugu te tako i prebacivanje poreznih obveza na tvrtke koje su u povlaštenome poreznom položaju. Osim prebacivanja poreznih obveza na tvrtke koje su u povlaštenome poreznom položaju multinacionalne tvrtke tim transakcijama mogu prenijeti porezne obveze u zemlje u kojima je porez manji od poreza zemlje u kojima je prihod ostvaren.
Cilj poreznih uprava svih zemalja jest da propisima oporezivanje dobiti pokušavaju zadržati u svojoj nadležnosti, odnosno osigurati da se dobit ostvarena u određenoj zemlji u toj zemlji i oporezuje. Kako bi spriječile transferiranje poreznih obveza na društva u povlaštenom poreznom položaju ili u zemlje u kojima je porezna stopa niža i u kojima prihod nije ostvaren, porezne uprave većine zemalja primijenile su OECD-ove smjernice za multinacionalne tvrtke i porezne uprave. Te su odredbe u hrvatsko zakonodavstvo uvedene Zakonom o porezu na dobit (članak 13.) i Pravilnikom o porezu na dobit (članak 40.). Odredbama tog članka propisana je obveza utvrđivanja i procjenjivanja jesu li poslovni odnosi između povezanih osoba ugovoreni prema tržišnim cijenama te su propisane metode koje se mogu upotrebljavati u te svrhe: metoda usporedivih nekontroliranih cijena, metoda trgovacačkih cijena, metoda dodavanja bruto dobiti na troškove, metoda podjela dobiti i metoda neto dobitka.
Ako hrvatsko društvo ima poslovne odnose s povezanim osobama u inozemstvu, a dokumentacijom ne utvrdi da su transakcije među njima prema tržišnom načelu te Poreznoj upravi ne može pružiti podatke o povezanim osobama, poslovnim odnosima s tim osobama, metodama kojima se koristi za utvrđivanje usporedivih tržišnih cijena i razlogom odabira tih metoda, Porezna uprava ima pravo osporiti te transakcije. Mnogi hrvatski poduzetnici koji imaju transakcije s povezanim osobama u Republici Hrvatskoj smatraju da se na njih ne odnose odredbe o transfernim cijenama, ali to nije tako. Naime, osim multinacionalnih tvrtki obvezni utvrđivanje usporedivih tržišnih cijena povezana su društva koja su rezidenti u Hrvatskoj ako jedna od povezanih osoba ima povlašteni porezni status i/ili ima pravo na prijenos poreznoga gubitka iz prethodnih poreznih razdoblja.
