Pojam ‘duboka država’ označava strukture koje imaju moć utjecati na političke odluke bez izborne legitimnosti. U Hrvatskoj se spominje mnogo (nekad) utjecajnih imena. No možda tu vrijedi ona: Ako znaš tko su – onda nisu.
Američki predsjednik Donald Trump pokušao je prvi put provesti jednu od svojih kontroverznih ideja, zabranu ulaska u Ameriku državljanima probranih muslimanskih zemalja, sudario se s pravosudnim sustavom koji mu je tu ideju vrlo brzo srušio. Kad je pak pokušao poništiti zakon o zdravstvenom osiguranju svojega prethodnika Baracka Obame, igre bez granica u Kongresu jednako su tako završile neuspjehom novog predsjednika. Oba ta slučaja objašnjena su djelovanjem ‘duboke države’. U domaćim okvirima taj je pojam upotrijebljen u kontekstu Agrokora i prelamanja interesa koje se ondje odigralo. Pomalo misteriozan koncept ipak nije posebno dubok: označava skupine ljudi ili pojedince koji pokušavaju utjecati na odlučivanje u državi mimo institucionalnih postupaka, a mogu ili ne moraju biti dio države. Pojam tako obuhvaća dvije strane novčića: modernu demokratsku državu koja je oblikovana da se zaštiti uhodnim procedurama, javnim mnijenjem, izborima, građanskim društvom i podjelom vlasti od takvih neželjenih uzurpacija vlasti i utjecaja, ali i skupine ili pojedince od kojih ti pokušaji uzurpcije dolaze.
Neki od prvih primjera uspjeha koji padaju na pamet jesu Istočnoindijska kompanija u Ujedinjenome Kraljevstvu, privatna kompanija koja je stoljećima bila isprepletena s Krunom; u nedavnoj pak povijesti hladni rat nudi bogatu paletu preuzimanja elemenata vlasti od sigurnosnog i poslovnog aparata, i u Americi i u nizu drugih zemalja. Općenito, tijekom tih hladno-vrućih 45 godina malo je zemalja na planetu uspjelo izbjeći neki oblik uzurpacijske institucija u korist partikularnih interesera, a krajnje ciničan pogled primijetio bi da je svaka država u svakom trenutku meta takvih pokušaja. Netko stalno pokušava oblikovati pojedinu politiku prema vlastitom kalupu, i to se vrlo često događa netransparentno i mimo zamišljenih procedura. Politički analitičar Davor Gjenero podseća na primjere Francuske i Njemačke u kojima su pomno osmišljeni izborni model i politički sustav kako bi se spriječile zloporabe kakve su se događale u povijesti. Te su države razvile sustave koji čuvaju sustav, s tim da početke promišljanja ‘duboke države’ i takvih mehanizama vidi u stvaranju američke države oblikovane u samim počecima tako da se spriječi uzurpiranje i koncentracija moći.
Kao još donekle nestabilna demokracija turbulentne nedavne povijesti i mala država bez relevantnog utjecaja Hrvatska je posebno pogodno tlo za djelovanje raznih skupina iz obavještajno-sigurnosnoga, poslovnog, kriminalnog, crkvenog i vanjskopolitičkog miljea. Ili, kao što je rekao prof. Josip Kregar u intervjuu za prošlostjedni Lider, u Hrvatskoj odlučuju klike s janjetine, nogometa i Alke: – Skupinama koje odlučuju pristup imaju samo ljudi koji uz opuštenu kravatu nakon janjetine pjevaju domoljubne pjesme, a onda se nakon trećeg ili četvrtoga gemišta dogovore gdje će se graditi most ili kuda će ići trasa ceste – rekao je Kregar.
Posljednji je primjer Agrokor, u kojemu je hrvatska država u zadnji čas intervenirala kako bi spriječila dublji ulazak ruskoga kapitala premda je, prema nekim izvorima, u pitanju prije bilo djelovanje američke duboke države negoli hrvatske. Izvori bliski Veleposlanstvu kažu kako je zabrinutost ondje zavladala još kad je Ivica Todorić prvi put uzeo novac banaka koje Zapad smatra ponajprije ispostavama ruske državne politike, a tek onda komercijalnim entitetima. Donošenje ‘lex Agrokora’ bila je reakcija u duhu takvih razmišljanja i mnogima nova potvrda utjecaja vanjskih sila na odlučivanje u Hrvatskoj premda u ‘mainstreamu’ taj Vladin potez većina ljudi pozdravlja. – Čini mi se da se na primjeru Agrokora više aktera ‘usuglasilo’ o načinima rješavanja iako nema jasna dogovora o ključnim parametrima. Upravo bi to mogao biti razlog usporavanja nekih procesa jer će ovaj slučaj prouzročiti mnogo nezadovoljnih – vjeruje Cvrtila. Njegov kolega Gjenero tvrdi kako domaći politički i društveni sustav nije dovoljno razvijen da bi se djelotvorno branio od uzurpacija jer nemamo snažnu javnost, a imamo loš izborni sustav i političke stranke koje ne ispunjavaju svoje funkcije u kontekstu liberalne demokracije. To pak, u kombinaciji s lošim ekonomskim uvjetima, otvara širok prostor skupinama izvan sustava za preuzimanje dijela kolača.