Hrvatske tvrtke premalo pozornosti posvećuju starijim potrošačima, a njih će svake godine biti sve više u Hrvatskoj. Pogotovo je prilika privlačenje bogatih umirovljenika iz Europske unije.
Kopenhagenu nema starijih ljudi, nema umirovljenika. Možda žive u predgradu? Ne, nego u Španjolskoj, Portugalu, Italiji… Naime, kako je napisala Kristina Wol- sperger Danilovski, autorica knjige ‘Danci i stranci’, Danci u mirovini nemaju dovoljno novca za pokrivanje troškova života, pa odlaze živjeti u druge države Europe. Da se razumijemo, prosječna mirovina u Danskoj je oko 2000 eura. Usporedbe radi, prosječna plaća u Danskoj je 5120 eura, pa je jasno zašto nema starijih ljudi u Kopenhagenu.
To su odlučile iskoristiti Španjolska i ostale države toplijih područja Europe. One znaju koji je gospodarski potencijal umirovljenika. A Hrvatska? U teoriji znamo, tu i tamo se priča o tome, no nitko nije napravio sustavnu analizu umirovljenika kao generatora potrošnje. Naime, umirovljenike se u Hrvatskoj smatra gotovo pa socijalnim slučajevima koji nemaju dovoljno novca za preživjeti. Međutim, takozvana silver generacija u svijetu, pa sve više i kod nas, jedan je od ključnih gospodarskih faktora, ako ne i pokretača.
Sredinom prošloga stoljeća u svijetu je 200 milijuna ljudi imalo više od 60 godina života. Jedno stoljeće kasnije, dakle 2050. godine predviđa se da će ih na Zemlji biti deset puta više! Jednom kada odrasla osoba dosegne 60. godinu života može očekivati još 13 godina života u Indiji, 15 godina u Kini, 19 godina u SAD-u, 21 godinu u Japanu. U Hrvatskoj može, ako je vjerovati statistikama, nakon navršene 60. godine, prosječni Hrvat očekivati još oko 15, a Hrvatica još 20 godina života. Stoga se sve više kompanija u svijetu isključivo usmjerava prema potrebama osoba starije životne dobi. Trgovine se prilagođavaju starijim osobama, online marketing izrađuje posebne strategije usmjerene isključivo za starije osobe i tako dalje. A kod nas u Hrvatskoj? Vrlo malo tvrtki izravno je usmjereno prema umirovljenicima.
Službenih procjena ili studija o hrvatskom umirovljeničkom tržištu nema, no iz ankete o potrošnji kućanstava znamo da umirovljenička kućanstva u potrošnji ne zaostaju za ostalima onoliko koliko bi se moglo slutiti samo na temelju omjera prosječne mirovine i prosječne plaće (oko 40%). To je logično jer u mirovini se troši ušteđevina, a primaju moguće i neki drugi transferi, službeni i neslužbeni (unutar obitelji) – objašnjava analitičar Velimir Šonje. Ukazuje i na činjenicu kako umirovljenici kod nas imaju imovine – uglavnom je riječ o kućama i stanovima, što je također potencijalni izvor dohotka, barem za dio njih.
Potrošnja umirovljeničkih kućanstava stoga vjerojatno, u prosjeku, ne zaostaje za prosjekom ostalih kućanstava više od 30 posto po članu kućanstva. S obzirom na to da imamo 1,23 milijuna umirovljenika, riječ je o barem petini osobne potrošnje u zemlji koju stvaraju umirovljenici – naglašava Šonje.
Prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku 26,5 posto ukupne populacije čine osobe starije od 60 godina, odnosno 19,4 posto su osobe starije od 65. To je trend koji zahvaća cijeli svijet, tako je primjerice 2015. godine u Zapadnoj Europi 20 posto populacije bilo starije od 65 godina.
Pri procjeni budućeg potencijala hrvatskog tržišta umirovljenika ostaje velika neizvjesnost budućnosti mirovinskog osiguranja odnosno financijske snage budućih umirovljenika, što je i sada ograničavajući faktor. No potencijali tog segmenta tržišta iz europske regije, ali i šire, svakako postoje i sada, a jedan su od elemenata koji mogu znatno smanjiti turističku sezonalnost u budućnosti – napominju iz HGK.
S obzirom na trend povećanja broja starijih osoba, začuđuje da nema više proizvoda i usluga koji su oblikovani i komunicirani specifično za umirovljeničku populaciju.
Bilo je akcija za umirovljenike, bilo je i proizvoda oblikovanih i komuniciranih za njih, ima specijaliziranih web-stranica, ali sve je to malo u odnosu na potencijal. A taj segment će rasti, dijelom prirodno i neizbježno, a dijelom eventualno, ako u budućnosti bude pametnih politika – zaključuje Šonje.
A temeljni je razlog zašto u Hrvatskoj nema većeg fokusa na umirovljenike kao generatore gospodarskog rasta, smatra Predrag Bejaković s Instituta za javne financije, taj što su oni kod nas kategorija za koju se smatra da je slabe kupovne moći. Prema podacima Europske komisije i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, prosječni mjesečni dohodak umirovljenog muškarca u Hrvatskoj je 409 eura, a umirovljene žene 310 eura. Od 28 članica EU, Hrvatska se na toj tablici nalazi na 22. mjestu. Najveći mjesečni dohodak ima umirovljeni muškarac u Luksemburgu, s prosječnim primanjima od 3970 eura.
Prema podacima HZMO-a oko 95.000 građana dobiva prosječnu mirovinu od 232,22 kune. Najveći dio umirovljenika, njih oko 320.000 prima prosječnu mirovinu od 2450 kuna, a mirovinu veću od prosječne hrvatske plaće (5894 kune) prima nešto manje od 15.000 umirovljenika. Ukupan mjesečni iznos svih mirovina je 2,57 milijardi kuna, a svi hrvatski zaposlenici, u prosjeku, na mjesec zarade 7,9 milijardi kuna. S time da zaposleni imaju veće opterećenje na plaću u vidu troškova kredita, bilo da je riječ o stambenim, potrošačkim ili kreditima za automobil, troškovima koji se odnose na djecu (školovanje, aktivnosti itd).
Pretpostavka je da građani ulaze u mirovinu s otplaćenim kreditima te da im ostaje plaćanje režija i liječenja, a što ostane, može se trošiti na putovanja, darove unucima i tako dalje. Upravo je segment putovanja iznimno jak u Europi. Hotelijeri brojnim ponudama pokušavaju privući europske umirovljenike da dođu upravo kod njih.
Dva su aspekta ponude u Hrvatskoj – turistička putovanja na koja odolaze automobilima, autobusima ili avionima u hotele, imaju izlete i slično. Drugi je zdravstveni turizam, ali light verzija – wellness i slično. Prvi dio ponude kod nas je dosta razvijen, pogotovo u Istri i na Kvarneru, koji su bliži zapadnoj Europi. Primjećuje se u posljednje vrijeme da ti gosti traže i turističke ture po Hrvatskoj. U ovome trenutku to je velik dio pred i postsezonog turizma. No, gledamo li na godišnjoj razini, to možda i nije veliki broj budući da oko 65 posto noćenja ostvarujemo u glavnoj sezoni – kaže Boris Žgomba, čelnik čovjek agencije Uniline i predsjednik Udruge putničkih agencija (UPA). Ističe kako nismo dovoljno iskoristili potencijale te generacije, pogotovo u zdravstvenom turizmu, koji je tek u povojima. – Ogroman je prostor za produljenje sezone u silver generaciji. Problem je i međudržavnih ugovora i naše regulative koja komplicira razvoj te vrste turizma. Ministarstvo turizma mora preuzeti ulogu koordinatora – napominje Žgomba.