Dodjelu koncesije na pomorskom dobru treba doraditi

Ako jedan sudionik natječaja podnese žalbu na odluku o koncesiji, tada ni pobjednik neće dobiti koncesiju dok se žalba ne riješi. U takvoj situaciji koncesija je dugoročno zamrznuta.

Nedavno poništena odluka o dodjeli koncesije za plažu Zlatni rat na Bolu na Braču bila je povod jednom mom sugovorniku koji mi je ukazao na probleme rješavanja žalbi u postupcima dodjele koncesije na pomorskom dobru. To regulira Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama te Uredba o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru, a koje, prema mišljenju moga sugovornika, treba doraditi.

S ogromnim upitnikom iznad glave, gledajući ga pomalo tupo jer nisam imao pojma o čemu priča, rekoh mu da napiše pismo nadležnim nadajući se da ćemo promijeniti temu, jer, iskreno, nije mi se dalo slušati nešto u što bih morao dublje ulaziti. No problem je vrlo jednostavan i dobro je da moj sugovornik nije shvatio moju poruku te je nastavio priču.

Stvar je u nedodjeljivanju koncesije za vrijeme žalbenog postupka. Kaže mi da u slučaju kada starom, tj. dotadašnjem koncesionaru istekne pravo na koncesiju i kada u novom natječaju koncesiju dobije nova tvrtka, dotadašnji koncesionar uloži žalbu i od tada pa do rješavanja žalbe nijedna se od te dvije tvrtke ne može koristiti pomorskim dobrom.

To nije dobro jer na taj način davatelj koncesije gubi naknadu za koncesiju, Porezna uprava gubi prihode od djelatnosti na pomorskom dobru, gubi i turizam, a da ne govorimo o onome tko će zaista ostvariti prihode od dobivanja koncesije. Zato moj sugovornik smatra da bi taj zakon i uredbu trebalo u tom smislu doraditi i ima i prijedlog kako to riješiti. Prema njemu, pravo na korištenje pomorskim dobrom u slučaju da stari koncesionar podnese žalbu trebao bi imati upravo taj koncesionar, a ovaj koji je pobijedio na najnovijem natječaju za koncesiju morao bi čekati pravomoćnost presude.

Ako se na kraju odbaci žalba staroga koncesionara, novi bi koncesionar imao pravo na naknadu štete sa zateznim kamatama zbog gubitka prihoda ili dobiti. Štetu bi morao platiti, kaže sugovornik, stari koncesionar kojemu žalba nije usvojena.

Nisam siguran koliko je dobra ta ideja da naknadu plaća stari koncesionar ako mu žalba bude usvojena. Mnogo toga se tu lomi, mnogo je i kombinacija i nije samo stari koncesionar kriv, nego i oni koji donose odluke. Jer, što bi se dogodilo da, primjerice, stari koncesionar izgubi na natječaju, a ne žali se, nego da se žale neki drugi natjecatelj koji su također izgubili na natječaju.

Jedno je sigurno, kako sada stvari stoje, kada bi se netko žalio, nitko ne bi počeo iskorištavati pomorsko dobro dok se žalbeni postupak ne riješi. No kad bi ga dodijelili privremeno pobjedniku natječaja dok traje žalbeni postupak i kad bi žalba bila usvojena, pitanje je tko bi onda nadoknadio gubitak prihoda žalitelja.

To je vječno pitanje, jer bi trebalo naći rješenje koje će predvidjeti i mogućnost da onaj tko podnese žalbu snosi posljedice ako mu se ona ne prihvati, ali da posljedice nose i oni koji su donijeli pogrešnu odluku, a to znači i institucija koja organizira natječaj, ali i oni u instituciji koji su donijeli krivu odluku.

No u jednoj stvari mislim da je moj sugovornik u pravu. Treba omogućiti jednom od sudionika natječaja, ili pobjedniku ili starom koncesionaru, da nastavi raditi dok se žalba ne riješi. A za plaćanje eventualne štete neka zakonodavac razmotri sve mogućnosti koje mu stoje na raspolaganju.