Kad je riječ o dobroj poslovnoj prilici, sve drugo pada u drugi plan

Za razliku od prethodnika novi američki predsjednik obnovio je veliku ljubav sa Saudijskom Arabijom. Kao i mnoge druge, i ta se očituje u dolarima, i to milijardama. Trumpov posjet završio je ugovorima u području obrane i sigurnosti vrijednima između 280 i 380 milijardi dolara. I to nije bilo sve.

U propalom pokušaju američkog predsjednika Donald Trumpa da zabrani ulaz u državu građanima određenih muslimanskih zemalja zbog opasnosti od terorizma vrlo je upadljiv bio izostanak Saudijanske Arabije, jednog od najgorljivijih rasadnika radikalnog islama u čijim se nje-drima islamski terorizam i razvio. Njegov prošlosti posjet toj zemlji u sklopu devetodnevne turneje po Bliskom istoku i Europi pokazao je i zašto: poslovni odnosi s arapskim zemljama u regiji jednostavno su previše unosni da bi zapeli na tricama kao što je terorizam, a strateški položaj Amerike previše betoniran da bi se olako promijenio. Jednako su malo Amerikanci zabrinuti za stanje ljudskih prava u tim zemljama kao i zbog toga da, vođene Saudijskom Arabijom, već neko vrijeme vojno interveniraju u jednoj od najsiro-mašnijih zemalja Bliskog istoka, Jemenu. Štoviše, potonje je sjajna poslovna prilika, pokazao je Trumpov posjet koji je završio ugovorima u području obrane i sigurnosti vrijednima između 280 i 380 milijardi dolara, javlja Financial Times (110 milijardi potpisano je u samo u subotu).

To obilno opremanje vojski koje se i nisu previše iskazale protiv vrlo slabo opremljenih Hutija u susjednom Jemenu (iako je Saudijka Arabija treći najveći kupac vojne opreme na svijetu, što pokazuje da se neke stvari ipak ne mogu kupiti), objašnjeno je ponajprije željom ograničavanja regionalne prisutnosti velikoga, zločestog Irana i borbom protiv terorizma. Domaćinima je kontroverzni predsjednik, naravno, došao kao melem na ranu; s njegovim prethodnikom Barackom Obamom i nisu se najbolje razumjeli jer im je smetao njegov pokušaj normalizacije odnosa s Iranom i ugovor o nuklearnom programu, ali i općenito malo rezerviranije stajalište prema bliskoistočnim saveznicima.

Trump zato nema tih problema. Dočekan je s oduševljenjem gdje god se pojavio, a kako i ne bi kad je sa sobom donio hrpicu ‘predivne vojne opreme’, kako je rekao prije sastanka s katarskim emirom Tamimom bin Hamadom. ‘Jedna od stvari o kojoj ćemo govoriti jest kupnja velikih količina predivne vojne opreme kakvu nitko ne proizvodi bolje od Sjedinjenih Država.’ Jasno, ugovori o naoružavanju dio su šire priče u kojoj će zahvalni Saudijci i svi drugi potpisnici ugovora vrijednih stotina milijardi dolara u zamjenu za takvo dobročinstvo uložiti malo novca u Ameriku, odnosno njezinu infrastrukturu, ali i potražiti američku pomoć u pomicanju fokusa svoje ekonomije s nafte na održive koncepte razvoja.

Posjet stoga nije bio ograničen samo na vojnu suradnju; nacionalna naftna kompanija Saudi Aramco potpisala je ugovore ‘teške’ oko 50 milijardi dolara, a britanski dnevnik ističe da je nakon posjeta saudijskoga prijestolonasljednika Mohameda bin Salmana Washingtonu ove godine dogovoreno 200-tinjak milijardi dolara investicija u Ameriku (državni investicijski fond tom je prigodom najavio ulaganje 20 milijardi dolara u infrastrukturni fond ‘private equity’ tvrtki Blackstone).

Boeing je uz obrambene ugovore načelno dogovorio i prodaju 16 širokotrupnih civilnih zrakoplova, a Washington Post procijenio je ukupnu vrijednost svih ugovora i izraženih namjera na nekih 400 milijardi dolara. Šire gledano, prvi izlazak američkog predsjednika iz države pokazao je da zapaljiva retorika iz kampanje može nestati u sekundi, pa je tako njegov govor o islamu, od kojega su mnogi strepili imajući na umu sve što je govorio i radio posljednjih mjeseci i godina, bio prilično mlak i konvencionalan, sasvim očito uzimajući u obzir stvarnost.

Trump je, naime, pokazao da mu smetaju samo siromašne muslimanske zemlje od kojih Amerika ne može izvući posebnu korist i nepočudne muslimanske zemlje koje ne sudjeluju u američkoj politici. Dok Obama nije bio naklonjen arapskim zemljama iz nešto načelnijih razloga poput njihove teokratske i fundamentalističke prirode, Trump općenito ne gaji previše simpatija za muslimane, ali i jedan i drugi kapitalirali su pred stvarnošću američke politike na Bliskom istoku i odigrali uloge kao što se od njih očekivalo.

Osim toga, Trump je poslovni čovjek čiji je bog novac, a posjet regiji donio je konkretne plođove u tom smislu kakve može dati malo koji drugi. Kad je riječ o borbi protiv terorizma, učinak će, naravno, biti sasvim suprotno: opremanjem arapskih zemalja i pomaganjem njihovim intervencijama po regiji američki predsjednik samo će pomoći održavanju kaosa u kojem ISIL i slične ekstremističke organizacije cvjetaju, ali to za neke strukture ionako nije nužno loša stvar, sasvim suprotno.

Dok se američki predsjednik rukovao sa svojim prijateljima po Bliskom istoku, Iranci, kojih se taj posjet u velikoj mjeri ticao, odlučili su predsjedniku Hasanu Rohaniju dati drugi mandat pokazavši tako sklonost umjerenijem kandidatu koji nudi veće otvaranje svijetu umjesto, kako je rekao, nasilja i ekstremizma. – Iran danas stoji ponosniji nego ikad prije i spreman je proširiti svoje odnose sa svijetom utemeljene na uzajamnom poštovanju i nacionalnim interesima – rekao je pobjednik izbora u otvoreno pomirljivu tonu. – Danas svijet zna da su Iranci izabrali put suradnje sa svijetom, a ne ekstremizam i nasilje.

Uvjerljiva pobjeda predsjednika koji je potpisao povijesni ugovor sa Obamom otpočevši tako ukidanje sankcija i povratak Irana u međunarodne odnose posebno je snažna poruka građana vjerskoj vlasti i vojnim krugovima čiji je tvrdolinijaški kandidat Ebrahim Raisi dobio samo 38,5 posto glasova.

Nasuprot najavama jačanja islamskih vrijednosti i izražene skupse prema dogovoru sa Zapadom Rohani je ponudio stabilizaciju ekonomije, poboljšanje odnosa s drugim državama, više slobode u protoku informacija te namjeru ukidanja preostalih sankcija. Velik dio toga ovisit će i o drugima, i kod kuće i vani, ali nijedna od te dvije fronte ne obećava previše. Naprotiv, teško je utvrditi gdje ima manje prijatelja – u državnim strukturama u Iranu ili na međunarodnoj sceni.