Kontroverzne plutajuće oružarnice

Gotovo 80 posto trgovačkih brodova koji plove područjima visokog rizika od pomorskih pirata ima naoružanu pratnju. Da ne bi prekršili zakone, često se služe plutajućim oružarnicama, no i tako izazivaju zabrinutost. Nema međunarodnoga tijela koje bi reguliralo sigurnost plutajućih oružarnica.

Vlasnici i brodari brodova koji iz sigurnosnih razloga ukrcaju oružanu pratnju moraju udovoljiti zahtjevima o ukrcaju oružja na trgovačke brodove, ne samo države zastave broda nego i obalnih država čijim morskim područjima plovi. Neke obalne države dopuštaju privatnim naoružanim zaštitarima da pohrane oružje u državne luke te da ga zaduže i razduže s broda koji su zaduženi čuvati, omogućavajući tako privatnoj naoružanoj pratnji nabavu i prijevoz. Neke pak imaju strože nacionalno zakonodavstvo koje zabranjuje naoružanje na njihovu području, a neke dopuštaju samo neke vrste oružja. Zbog složene mreže zakonskih zahtjeva koji se odnose na prijevoz oružja i streljiva privatne pomorske zaštitarske tvrtke sklene su ili baciti oružje preko palube ili upotrebljavati plutajuće oružarnice da ne bi prekršile pravila o naoružanju pri pristajanju u luke ili iskrcavanju na konačno odredište.

Zbog takvih regulatornih zapreka, koje uključuju i visoke troškove dozvola i skladištenja u kopnenim oružarnicama u državnome vlasništvu, privatne pomorske zaštitarske tvrtke sve se više služe plutajućim oružarnicama zbog praktičnosti i ekonomičnosti. Takve su oružarnice postale popularne jer privatnoj naoružanoj pratnji omogućuju da se ukrca na brod bez oružja i da ga nabavi kad brod isplovi iz teritorijalnih voda. Riječ je o brodovima koji se rabe za pohranu oružja, streljiva i pripadajuće opreme, a pružaju i ostalu logističku potporu, uključujući smještaj, hranu i ugostiteljske objekte te pohranu medicinskog pribora za privatne pomorske zaštitarske tvrtke koje sudjeluju u zaštiti. Obično su to komercijalni brodovi, često usidreni u međunarodnim vodama. Plutajuće oružarnice nisu namjenski građeni brodovi, nego prilagođeni i prenamijenjeni. Ne moraju imati standardizirana sigurnosna skladišta kao što su prostorije velike sigurnosti u brodskom trupu. Zasad nema međunarodnoga tijela koje bi reguliralo i vrednovalo sigurnost plutajućih oružarnica. Nedostaju i propisi o kapacitetu njihovih spremišta, nisu objavljena ograničenja o količini naoružanja i streljiva koje se smije pohraniti na takav brod. Zabrinutost izaziva i upotreba oružarnica i pomanjkanje propisa koji bi regulirali pohranu oružja na brodu.

Ta vrlo profitabilna djelatnost proširila se od pružanja usluga naoružanih pratitelja do iznajmljivanja oružja, streljiva i sigurnosne opreme. Privatne pomorske zaštitarske tvrtke danas kontroli- raju otprilike sedam tisuća komada oružja u optjecaju koji su ili u njihovu vlasništvu ili se iznajmljuju. Nedostatak kontrole i pregleda oružanih aktivnosti stvara priliku za zloupo- trebu i povećava rizik da beskru- pulozni kriminalci iskoriste industriju pomorske sigurnosti. Taj novi oblik djelatnosti privatnih pomorskih zaštitarskih tvrtki dodatni je zakonski i sigurnosni izazov za sve strane. Glavni problemi s osiguranjem koji se pojavljuju u tim slučajevima ponajprije se odnose na osiguranje od odgovornosti za štetu, osiguranje u slučaju smrti ili ozljede koju je prouzročila privatna naoružana pratnja te u poštovanju ugovornih odredaba o osiguranju koje pokriva brod i robu.