Poduzetnicu Renatu Brkić Svjetski investicijski forum poslovnih anđela (WBAF) imenovao je povjerenicom za Hrvatsku. WBAF je međunarodna organizacija koja tvrtkama olakšava pristup financiranju od početka pa sve do poslovnog uzleta čiji je krajnji cilj stvaranje novih poslova i više socijalne pravde diljem svijeta. Povjereničina misija usredotočit će se na potporu suradnji te organizacije sa svim ključnim dionicima u sferi poduzetništva, a najavljuje i inicijativu za osnivanje prvog Social Impact Venture Funda za Hrvatsku i Sloveniju. Interes rizičnoga kapitala da i u Hrvatskoj krene za financijski perspektivnim i ujedno društveno odgovornim projektima Brkić je potaknula predanim lobiranjem u različitim svjetskim organizacijama poslovnih anđela. Kao vlasnica tvrtke Ultra link krenula je iz potrebe da olakša pristup financiranju zrelim društvom odgovornim poslovnim projektima koji su u posljednjih sedam godina izrasli iz projekta transformacije brenda Profesor Baltazar koji provodi njezina tvrtka. Taj projekt nagrađen je kao najbolje društveno odgovorno ulaganje u Jugoistočnoj Europi.
Što su vaši zadaci i što očekuje WBAF? Jeste li uspostavili suradnju s nekim dionicima u Hrvatskoj? – Moj je osnovni zadatak predstavljati WBAF u Hrvatskoj. Suradnja s dionicima iz biznisa dolazi prirodno i svakodnevna je jer nam je olakšavanje uvjeta poslovanja i ulaganje u Hrvatsku zajednički cilj. Osnovni je izazov mojega mandata povezivanje organizacije s državnim ustanovama kreatoricama javne politike – ministarstvima i mnogim državnim agencijama čiji je zadatak biti u službi poduzetništva – njihovom edukacijom o toj temi i senzibilizacijom za nju. Pokušat ću ih potaknuti da iskoriste znanje i iskustvo te umreženost svjetskih ulagača okupljenih u našu organizaciju te počnu razmišljati o razvoju pametne politike. S obzirom na svoju užu specijalnost posebno ću se baviti promidžbom socijalnog poduzetništva, pri čemu će moja prva kratkoročna aktivnost u suradnji s WBAF-om biti uspostava privatnog alternativnog investicijskog fonda koji će ulagati u potentne poslovne projekte sa snažnom i mjerljivom društveno odgovornom komponentom u Hrvatskoj i Sloveniji.
U kakve će projekte konkretno ulagati taj fond, u kojoj je fazi njegova uspostava, kolikim će kapitalom raspolagati i kad se očekuju prva ulaganja? – Vodim tim koji radi na uspostavi fonda. Veličinu kapitala i uvjete za plasman investicija moći ćemo objaviti nakon što se to napokon učini, što ambiciozno očekujemo napraviti do kraja 2017. Fond će ulagati u projekte koji su u razvojnoj fazi zrelosti za regionalno, europsko ili globalno lanširanje. Pri vrednovanju projekata osnovni uvjet ostaje atraktivan financijski povrat, koji je i razlog ulaska rizičnoga kapitala u bilo koji projekt, no drugi, jednako snažan uvjet koji ‘social impact venture’ fondove razlikuje od klasičnih jest da biznis mora dugoročno pozitivno utjecati na društvo. Projekti koji su odmah spremni za prihvat investicije iz toga potencijalnog izvora svi su oni koji zadovoljavaju tu sastavnicu, utjecaj na društvo, od znanosti i obrazovanja, alternativnih izvora energije, održivih gradova, turizma do industrije zabave.
Socijalno poduzetništvo postalo je vrlo trendi u svijetu, kakvo je stanje kod nas? – To je novi, pionirski trend koji se posljednjih pet godina jako razvio u ekonomskoj teoriji i praksi. Svi se pokušavaju transformirati u tom smislu i na neki način pozitivno utjecati na društvo te postaju svjesniji da društveno odgovorno poslovanje mora utjecati na održivost globalne ekonomije. U tom je smislu i Europski parlament još 2012. donio odluku o osnivanju Social Impact Venture Funda u sklopu Europskog investicijskog fonda (EIF). Plan je da EIF-ova sredstva budu znatan dio prvoga privatnog alternativnog investicijskog fonda za društveno odgovorne projekte. Hrvatska u tome malo kasni. Kod nas je socijalno poduzetništvo prevedeno kao ‘socijala’, pa je ovdje taj segment pod ingerencijom Ministarstva rada i mirovinskog sustava umjesto Ministarstva gospodarstva. Teško je naći i primatelje novca iz Social Impact Funda jer se obično javljaju razne nevladine organizacije, HZZ i slični koji ih troše kao ‘grantove’, a jedan od uvjeta jest profitabilnost projekta. Zato dosta potencijalnog novca iz tog fonda ostaje neiskorišteno. Bit je u tome da socijalno poduzetništvo mora zarađivati, samo ne mora imati tako velike pokazatelje rasta i profitabilnosti kao čisti biznis, nego se mjeri i pozitivan utjecaj na društvo. Ako je riječ o obrazovnoj tvrtki, gleda se, primjerice, utjecaj na promidžbu zanimanja s područja STEM-a, u kemijskom području to može biti dugoročan utjecaj na manje onečišćenje okoliša itd.