Mislimo da su kamate od devet ili deset posto za Agrokor nezamislivo visoke. Pritom zaboravljamo da smo na neki način svi mi Agrokor. Ukupne kamate koje plaćaju građani, kompanije i država iznose oko 35 milijardi kuna na godinu, što je više od 10 posto BDP-a.
Porezna reforma koju je pokrenuo ministar financija Zdravko Marić počela je s prvim danima ove godine. Bilo je dosta promjena za poduzetnike i građane. Porezni stručnjak i konzultant Hrvoje Zgombić iznimno se kritički osvrnuo prema Vladi i potezima koje (ne) potječe. Još prije sedam godina objavio je tekst ‘Zašto Hrvatska propada i zašto taj proces neće stati’. Razmišljao je četiri godine poslije da je trebao napisati tekst ‘Kako je Hrvatska propala i zašto još svi o tome šute’. Razgovor počinjemo pitanjem koji bi tekst sada napisao?
-
Kod nas se događaju procesi koji nisu uvjetovani samo internim faktorima, nego i vanjskim. Kada postavljate pitanje o propadanju, onda se čovjek pita koji su to događaji prema kojima bi se to moglo procijeniti. Trenutačno su medijska hit-tema događaji u Slavoniji, odnosno iseljavanje. Inače sam iz Požege i taj je grad od 2001. do 2011. izgubio šest posto stanovnika, a županija devet posto. Stanje je danas vjerojatno još lošije. Situacija u Hrvatskoj možda nije katastrofalna, ali stalno smo u nekoj agoniji. Imamo sreće što imamo rentni položaj (turizam) kakav imamo i što smo na geopolitičkom području velikog slijeva ljudi. I to je razlog zašto situacija nije lošija. To su vanjski utjecaji, a na domaćem planu malo je toga učinjeno. Mislimo da je Agrokor ugrožen velikim dugovima, a pritom se zanemaruje da smo svi jako zaduženi.
-
Da sam na premijerovu mjestu, zabranio bih i sebi i ministrima izgovaranje bilo koje rečenice u kojoj se ne spominje riječ zapošljavanje. Na tome radimo vrlo malo, na poticanju investicija još manje. Volio bih da mi netko kaže zašto bi itko poželio investirati u Liku ili Slavoniju. Kada govorimo o konkurentnom okružju, što to nudi Slavonija, a ne nude bolje Srbija, Bugarska, Mađarska i Slovačka. Nema investicija, ništa se ne gradi, greenfield ulaganja jako su rijetka. I prije sam govorio i opet ću reći – Vlada sve karte koje ima mora staviti na zapošljavanje. Samo zapošljavanje osigurava veći prinos novca u proračun, financiranje zdravstva, mirovina. Naša situacija i perspektiva nisu obećavajuće. Zapravo, začuđujuće je koliko se malo govori i radi na zapošljavanju.
-
Rekao bih – ‘Hrvatska i dalje propada’.
-
Da država iz proračuna financira neke vrste privremenog zapošljavanja u osnovi je pogrešno. To nije stvarno zapošljavanje, nego vrlo kratkoročno sporno premošćivanje jednog jaza koji pada na teret sada zaposlenih. Ne samo da nisu stvorene pretpostavke za ulaganje, nego je interes za ulaganje uglavnom samo deklaratoran.
-
Tako je, vrlo jednostavno i očito. Ulaganja su nam potrebna, sve ostalo bi se riješilo, postoje programi fondova EU za prekvalifikaciju radnika. Ne možete reći da nemamo radnu snagu, pa da tržište ne može naprijed. Imate 200.000 ljudi na zavodu za zapošljavanje koji primaju naknadu, oko tri milijarde kuna na godinu. Zašto im nitko ne kaže da dok primaju tu naknadu ne odrade za državu jedan radni tjedan na…
-
I dalje to mislim, a čini se da nisam jedini. Prema posljednjim ispitivanjima, čini se da više od 70 posto građana smatra da nam država ne ide u dobrom smjeru. Pitanje je vremena ako se ništa ne učini, a ne vidi se da se nešto radi, što će za pet godina učiniti našu Hrvatsku boljom. Od 2008. do 2014. broj zaposlenih u jedinicama lokalne samouprave porastao je 13 posto, i to u vrijeme najvećeg pada zaposlenosti u privatnom sektoru. Pa to plaćaju radnici iz proizvodnog i uslužnog sektora i zato nam porezi stalno rastu. Imate situaciju da pati zaposlenost u privatnome sektoru, a raste zaposlenost u birokraciji. Može li itko tvrditi da se javna usluga poboljšala? Kada se od 1. lipnja uvede mogućnost da se s interneta mogu dobiti dokumenti poput izvadaka vjenčanih, umrlih i tako dalje, hoće li itko tko sada izdaje te dokumente dobiti otkaz? Od ovih 200.000 ljudi na burzi rada je li itko iz javnog sektora? Ali misli se da država iz nekog svog džepa plaća te viškove, odbija se vidjeti da država uvijek mora nekom uzeti da bi nekom dala.
-
To je potpuno pogrešna teza. Te ljude netko mora platiti. Dva su izvora plaćanja radnika iz državne uprave – država se može zadužiti ili porezima uzeti dio primanja radnika i poslodavaca iz privatnog sektora. Ako ste povećali plaće javnom sektoru iz poreza koje ste ubrali, to će povećati potrošnju, ali neki tada moraju manje trošiti, a to su radnici iz proizvodnog i uslužnog sektora.
-
Svako porezno rasterećenje dobar je korak i potez i to svakako pozdravljam. Jedan od glavnih razloga zašto se išlo u tu reformu jest transparentnost propisa i povećanje pravne sigurnosti. To se nije dogodilo. Čitao sam neki dan jedan porezni propis i zapeo na jednom od prvih članaka, tripot sam ga pročitao i stao, a ja sam ovlašteni porezni savjetnik. Prosječnom korisniku i čitatelju poreznih propisa jako je teško to razumjeti. Mnogo je barijera ulaganjima, samo se desetak milijardi kuna na godinu slijeva u proračun od parafiskalnih nameta, za koje je rečeno da će se smanjiti, a sada to više nitko ne spominje. Da bi se smanjili za 1,5 milijardi kuna, trebalo bi izmijeniti brojne propise. Da se htio postići taj fiskalni učinak, zašto se jednostavno nije smanjio PDV za jedan postotni bod ili dodatno stopa poreza na dobit. Sve skupa je nepodnošljivo. Jedan primjer – zaštita na radu. Nije stvar u tome da se neki obrazac pojednostavi i stavi na internet. Morate imati komisije od tri člana koje se moraju redovito sastajati, to morate platiti i organizirati, baviti se time. A za koju korist? Ni za kakvu. Pogledajte primjerice u ovoj zgradi imate plan evakuacije. Kazne za nepoštovanje takvih pravilnika jako su velike. Koga zanima plan evakuacije dok nema potresa ili požara. Da ga danas pogledate, nećete ga do sutra zapamtiti, a kad se takva nesreća dogodi, svako će samo trčati prema prvom izlazu. Takvih su stotine propisa i stotine kazni koje se ubiru i hrane birokraciju.
