Europljani predugo gledaju svuda osim u vlastito dvorište

Izjava Angele Merkel nakon ‘samita razdora’ da se Europa mora osloniti na sebe možda je izrečena samo za domaću, predizbornu upotrebu, a opravdano je i pitanje ima li Berlin iskrenu želju surađivati, a ne namjeru nastaviti koristiti se Europskom unijom kao ekstenzijom isključivo vlastitih gospodarskih interesa.

Dugo samit G7 nije ponudio toliko sadržaja kao onaj održan u talijanskoj Taormini ovog vikenda, najviše zahvaljujući, dakako, Donaldu Trumpu. Osebujni američki predsjednik najzad služniji je da Europa, kojoj je trebalo nekoliko desetljeća da dođe do tog zaključka, napokon shvati da se treba osloniti na samu sebe. Trump je već tijedna na turneji koja obiluje neugodnim trenucima i gafovima, od odgurivanja crnogorskog predsjednika, preko neodređenosti u pogledu za-jamčene međusobne obrane unutar NATO-a, do izjave kako su Nijemci zli, ali kulminacija je bio sastanak šefova država i vlada sedam najrazvijenijih zemalja na kojem su temeljne razlike u razmišljanju postale bjelodane čak i Euroljanima, sklonima živjeti u nijekanju.

Nakon očitog sudaranja oko slobodne trgovine, novi razdor nastao je zbog klimatskih promjena, prema kojima je Trump otvoreno skeptičan. Za njemačku kancelarku Angelu Merkel posljednje poniženje, nakon što je američki predsjednik u razgovoru s predsjednikom Europske komisije Jean-Claudeom Junckerom rekao da su ‘Nijemci zli, zaista zli’, prelišo je izgleda času, pa je, sasvim netipično za nju, ubrzo nakon sastanka ustvrdila kako Amerika više nije pouzdan partner te da se Europa mora početi sama brinuti o svojim interesima. Za političarku poznatu po umjerenim izjavama i često rezerviranom stajalištu, to je bila bomba, što mediji nisu propustili prepoznati.

Iako si je dao vremena donijeti konačnu odluku o nastavku sudjelovanja SAD-a u Pariškom sporazumu o klimatskim promjenama, na koji je pristala premoćna većina zemalja svijeta, postalo je jasno da Trump svoju zemlju misli odvesti u drugom smjeru. Čak i ako odluci prihvatiti odluku svog prethodnika Baracka Obame, sporazum omogućuje Americi znatno razvodnjavanje onoga na što je pristala i ne treba sumnjati da će tu mogućnost iskoristiti. Lideri su jednako teškog sugovornika u Trumpu našli u vezi s trgovinom, Amerika je već dala naslutiti na sastanku ministara financija G20 da ne želi potpisivati zajedničke izjave koje se zalažu za poticanje slobodne trgovine, stajalište koje je iskazao i Trump tom prilikom.

Dosadašnje strpljenje drugih lidera i izjave u kojima se pokušavao dati vremena novoj administraciji da ‘nađe svoje noge’, iscrpljeno je nakon što je postalo jasno da Trump zaista ne zna što želi i svojim razmišljanjima zbunjuje sve oko sebe. U naknadnom objašnjavanju njegove izjave Junckeru, Gary Cohn, glavni ekonomski savjetnik američkog predsjednika, rekao je da Trump nema problema s Nijemcima kao takvima, već s njihovom trgovinom. Posebno ga muči, toliko je odavno jasno, kako ta europska država uspijeva prodati toliko automobilu u Americi i ostvariti toliko trgovinski sufit.

Silno želi da Njemačka prestane izvoziti toliko automobilu i počne ih više proizvoditi u američkim tvornicama, rekao je izvor iz Bijele kuće Financial Timesu. No jasno stajalište o slobodnoj trgovini Amerika trenutačno nema, htjela bi prema svemu sudeći da se ta sloboda smanji u njezinu korist, ali joj je neugodno to otvoreno reći. Ne bi ni previše vremena i novca trošila na tu priču s klimom, ali je opet nezgodno baš jedini izaći kada su praktički svi unutra.

Trump je tako tijekom cijelog sastanka vijugao, odbijajući se nedvosmisleno izjasniti o gotovo svim relevantnim pitanjima.

Na prošlotjednom predstavljanju godišnjeg izvješća za 2016. europska ombudsmanica Emily O’Reilly objavila je i popis preporuka europskim dužnosnicima kako se ponašati u interakcijama s lobistima, odnosno što je dopušteno, a što nije. Cilj je tog skupa praktičnih savjeta spriječiti nenamjerno kršenje etičkih pravila, ali i pomoći lobistima i drugim zagovornicima razjašnjavanje onoga što je prikladno, čime se osigurava da su interakcije pozitivne i otvorene za sve uključene strane, stoji u priopćenju Ureda europskog ombudsmana.

Preporuke koje su sastavljene u suradnji s europskim institucijama produbljuju dosadašnji rad ombudsmanice u području lobističke regulativi, a važne su i u kontekstu skorašnjih pregovora s Ujedinjenim Kraljevstvom o napuštanju Europske unije (Brexit), s obzirom na očekivano intenziviranje kontakata s lobistima.

Dužnosnicima nije uvijek očito što konstituiraju prihvatljivo lobiranje. Kakve interakcije zaista pridonose javnom interesu za efikasno donošenje politika, a što je nedopušteno utjecaj? Ta lista pomoći će javnim službenicima navigirati kroz te ponekad varljive vode. Time se službenicima daju alati kojima se osigurava prikladno lobiranje. Većina dužnosnika je vrlo savjesna u tom pogledu, ali u brzom tempu, u kojem je velik broj sastanka i interakcija uobičajen, pomaže imati razjašnjenja o tom problemu tako da njihov posao nije potkupan lošim razumijevanjem standarda etike i transparentnosti – rekla je O’Reilly.

Što se izvješća tiče, problemi transparentnosti u europskoj administraciji bili su najbrojniji segment rada ombudsmanice u prošloj godini (29,6 posto svih slučajeva).

Isto tako, ured je u 2016. pokrenuo strateške istrage i inicijative o ključnim problemima, poput načina na koji Komisija odrađuje pročrne konflikta interesa u slučaju njezinih Specijalnih savjetnika i kako se Komisija odnosila prema odluci svog bivšeg predsjednika Joséa Manuela Barrosa da se pridruži banci Goldman Sachs nakon odlaska iz Komisije. Ombudsmanica je predložila i poboljšanja dijaloga između Komisije, Parlamenta i Vijeća, kao i u sustavu stručnih skupina, a dala je i preporuke Komisiji u vezi s autorizacijom pesticida te zatvorila istragu o javnom pristupu kliničkim studijama vezanimi uza slučaj Humira (Europska agencija za lijekove odbila je dati potpun pristup spornim studijama o lijeku za reumatoidni artritis i druga obojena). Osim toga, pokrenuta je Nagrada europskog ombudsmana za dobru administraciju, koja je privukla čak 90 nominacija, te je održana prva godišnja konferencija Europske mreže ombudsmana.