Posla ima za te ljude na sve strane, a da pri tome nikome ne bi konkurirali. Pa to je 12 milijuna radnih dana na godinu. Da samo svaki od njih na dan podigne jedu plastičnu čašu sa zemlje, to je 12 milijuna komada plastičnog otpada manje. Ali naš mentalitet traži što više zapreka za realizaciju te ideje.
- Ali to su klasične radne akcije? - Ne bih rekao. Ako netko prima novac kao potporu za nezaposlenost, zar zaista ne bi trebao biti u obvezi odraditi barem nekoliko dana za novac koji prima, zašto se dopušta da samo tako sjedi doma?!
- No pretpostavka je da pola nezaposlenih već radi na crno. - Taj koji radi na crno odbit će raditi tih pet radnih dana, izgubit će potporu, a proračun će manje trošiti.
- U Nacionalnom programu reformi koji je nedavno donijela Vlada stoji da se zapravo podizanje PDV-a ugostiteljima uvelo kako bi se amortizirala porezna rasterećenja s druge strane. - Ono što je naročito smanjeno jest porez na dobit. Što se stvarno dogodilo s ukupnim poreznim teretom, ne znamo. Naša fiskalna politika jedan je od glavnih krivaca zašto nam zapošljavanje stagnira. Morate gledati krupnu sliku – moramo biti konkurentni. Zašto u Srbiji imaju porez na dobit od 10 posto? Zašto ga ne dignu na 20 pa onda više financiraju svoje zdravstvo ili mirovine?
- Kojih biste pet stvari izdvojili kao najbolje u našem poreznom sustavu, a kojih pet kao apsolutno najlošije? - Dobru stranu ne mogu izdvojiti. A od loših? Prvo, nečitkost, netransparentnost i neuskladenost poreznih propisa. Drugo, potpuna pravna nesigurnost. Faktički smo zemlja bez sudskih vlasti. Toj izjavi ne možete jednostavno suprotstaviti činjenicu da imamo brojne sudove ili suce.
- Možete li to malo objasniti? - Jeste li čuli stranca u Hrvatskoj, bilo da je investitor bilo da je državnik – predsjednik ili premijer, da se nije požalio na pravnu sigurnost u Hrvatskoj? Jesmo li čuli takvo što od domaćih ulagača? Nije ih bilo. Nije normalno da imate sudski sustav u kojemu ne možete ni približno procijeniti ishod spora i njegovo trajanje.
- Kako komentirate situaciju u Agrokoru? - Nema sumnje da je situacija u Agrokoru posljedica niza faktora. Jedan od bitnih su visoke kamate i trošak Agrokorova financiranja poslovanja u odnosu na konkurenciju. To je bilo teško izdržati. Ali, s druge strane, nije Agrokor nikakva iznimka. Mislimo da su kamate od devet ili deset posto nezamislivo visoke. Pritom zaboravljamo da smo na neki način svi mi Agrokor. Ukupne kamate koje plaćaju građani, kompanije i država iznose oko 35 milijardi kuna na godinu, što čini više od 10 posto BDP-a. Jednako tako, nitko ne misli o tome koliko je ova država pridonijela Agrokorovim teškoćama. Što su naše vlade mislile kada se povećava stopa PDV-a, tko će progutati razliku između 22 i 25 posto? Pa ako Agrokor samo jedan postotni poen nije uspio prevaziti na svoje kupce (što mi se čini mogućim, osim ako želimo zanijekati funkcioniranje zakona ponude i potražnje), riječ je o smanjenom novčanom tijeku od možda nekoliko desetaka milijuna eura na godinu, pa sve to onda puta ‘n’ godina. Isto učinci fiskalne politike pogađaju i ostale poduzetnike. Ali naša država ne prestaje povećavati poreze, uvođiti nove i nove. Prvi put od 1990. dogodilo se da je jedna HDZ-ova vlada uvela ili ostavila porez na dividendu kad je došla na vlast, što me je jako i neugodno iznenadilo. Od 2011. naše vlade povećale su PDV s 23 na 25 posto, uvele porez na dividendu, porez na kamate, porez na kapitalnu dobit, od iduće godine porez na nekretnine i tko zna što nas još čeka. A baš me zanima da netko demonstrira kakvo je dobro učinjeno s tako dodatno ubranim porezima. Donosimo ‘lex Agrokor’, a nitko ne vidi da smo već odavno trebali donijeti ‘lex država’! Ta golema hrabrost pri uvođenju novih poreza potpuno nestaje kad jednako hrabre mjere trebamo poduzeti na rasprodajnoj strani proračuna.
- Jedan ste od najpoznatijih konzultanata u Hrvatskoj. Konzultantski biznis kod nas je velik i unosan. Konzultantskim uslugama koriste se Vlada, razna ministarstva, pogotovo velike kompanije. Koji su vaši najveći klijenti i kako se konzultirate s njima? - Konzultantski biznis u Hrvatskoj razmjeran je većini hrvatske ekonomije. Radimo za najveće kompanije, bilo strane bilo domaće. Zašto je nekome potreban konzultant? Riječ je o specijalističkim poslovima za koje kompanije rijetko imaju potrebu i pre-skupio je za tako povremene poslove zapošljavati osobe. Prednost je poreznog savjetnika u tome što naši klijenti u pravilu do zadnje lipa mogu procijeniti naš učinak, što i nije tako kod ostalih konzaltinskih usluga. Uloga poreznog savjetnika nije samo sma-njenje poreznog tereta za klijenta, nego i upozorenje na porezne rizike koje klijenti često ne vide. Iako kompanije danas plaćaju mnogo poreza, u dnevnim aktivnostima uglavnom je to njima periferna aktivnost. Osim u porezima, pogotovo u poreznim postupcima i sporovima, savjetujemo klijente i u različitim fazama postupaka javne nabave.
- Kakvima biste procijenili sadašnja pravila javne nabave u odnosu na ona od prije godinu dana? Je li najniža cijena i dalje ključna? - Moramo znati što je to uopće najniža cijena. Nažalost, često kompanije koje nude svoje proizvode i usluge putem sustava javne nabave nisu upoznate sa svojim pravima. Recimo, imate dva ponuđača kemijskih olovaka. Jedan nudi cijenu od pet kuna po komadu, drugi sedam. Nije točno da je ovaj s cijenom od pet kuna jeftiniji ako njegova kemijska olovka može potegnuti crtu od 500 metara, a ova od sedam kuna crtu od 1000 metara. Natjecatelji u postupcima javne nabave moraju se izboriti da se cijena koju nude za svoju robu ili usluge u po-stupcima javne nabave ne gleda samo kao uspo-redba nekoliko apsolutnih iznosa.
- Najniža cijena i dalje je najjednostavniji kriterij, zar ne? - Tako je, ali ipak, ona olovka koja je skuplja dvije kune na kraju je jeftinija od one od pet.
