Krajnje oprezno s isplatama predujmova dobiti fizičkim osobama! Tijekom tekuće porezne godine mogu se isplaćivati predujmovi dobiti ostvarene u toj godini. No ako se nakon obračuna pokaže da je isplaćeno više nego što je ostvareno dobiti, znatno raste porezna obveza. Tada stopa poreza više nije 12 posto, nego 36 posto.
Obveznici poreza na dobit svojim članovima odnosno drugim osobama tijekom tekuće porezne godine isplaćuju predujmove dobiti ostvarene u toj godini. Propisi koji uređuju poslovanje trgovačkih društava to ne zabranjuju, samo uređuju ograničavajuća pravila za dionička društva (ograničen je iznos koji mogu isplatiti kao predujam dobiti i isplata je dopuštena tek nakon proteka porezne godine u kojoj je dobit ostvarena, a prije utvrđivanja ostvarene neto dobiti).
Za društva s ograničenom odgovornošću, jednostavna trgovačka društva, za društva osoba i za fizičke osobe koje umjesto poreza na dohodak od samostalne djelatnosti plaćaju porez na dobit, nema propisanih formalnih ograničenja za isplatu predujmova dobiti.
Dobar će gospodar prije isplate oprezno procijeniti ima li za takvu isplatu osnove u ostvarenim rezultatima poslovanja. Uputno je, iako nije propisana obveza, prije donošenja odluke o isplati dobiti sastaviti račun dobiti i gubitka za dio poslovne godine i utvrditi ima li raspoložive dobiti za isplatu.
Kada se predujam dobiti isplaćuje fizičkoj osobi, isplatitelj je obvezan od isplaćenog iznosa usteznuti 12 posto poreza na dohodak od kapitala i možebitni prirez. Nakon proteka porezne godine obveznici poreza na dobit sastavljaju godišnju prijavu, najkasnije do 30. travnja sljedeće kalendarske godine. Ako se u godišnjoj prijavi poreza na dobit pokaže da je ostvarena neto dobit, tj. dobit umanjena za porez na dobit, dovoljna za podmirivanje već ranije isplaćenih predujmova učešća u dobiti, nema nikakvih poreznih posljedica ni za isplatitelja ni za primatelja isplaćene dobiti. Ako nije cijela neto dobit isplaćena putem predujmova, skupština trgovačkog društva odlučuje o isplati ostatka neto dobiti.
Problem nastaje ako se tijekom poreznog razdoblja, prije utvrđivanja ostvarene dobiti, putem predujmova isplati više neto dobiti nego što se istekom porezne godine utvrdi da je bilo raspoloživo za isplatu, tj. kad se primjerice 30. travnja 2018. utvrdi da je tijekom 2017. i u prvom mjesecima 2018. isplaćeno više dobiti za 2017. nego što je u toj godini ostvarena dobit nakon umanjenja za porez na dobit. Dogodi li se to, ono što je prekomjerno isplaćeno više se smatra udjelom u dobiti nego izuzimanjem.