Koliku će kaznu platiti Agrokor?

Čudna je bila ta 2016. U toj smo godini imali rekordne tri vlade – mandat je završavao Milanovićeva, većinu godine premijerovao je Orešković, a od listopada na Markov trg zasjedao je Plenković. I on je u međuvremenu izgubio glavnog koalicijskog partnera i pokušava skupiti novu saborsku većinu. Političkoj nestabilnosti usprkos poduzetnici su ostvarili visoke stope rasta: 5,1 posto veće prihode, 5,2 posto više zaposlenih. Izvoz je rastao 6,2 posto, samo je uvoz imao veći rast – 8,7 posto. Oni koji posluju pozitivno povećali su dobit čak za 13,9 posto, a gubitaši su iskazali 15,8 posto manje minusa, pa je neto dobit hrvatskih poduzetnika porasla za čak 38,3 posto.

No kad se ovi optimistični podaci, utemeljeni na financijskim izvještajima koje su Fini podnijeli poduzetnici, fokusiraju na 1000 najvećih kompanija, slika je manje optimistična. Najveće kompanije, koje bi trebale povući razvoj, ostvarile su lošije rezultate. Istini za volju, ove godine ostali smo (zasad) uskraćeni za rezultate poslovanja Agrokorovih tvrtki. Ante Ramljak zaustavio je već napisane ‘Todorićeve’ izvještaje posumnjavši u njihovu vjerodostojnost i naručio reviziju. Tako 27 Agrokorovih tvrtki nije podnijelo izvještaje, za što bi upravo ministar financija Zdravko Marić (čija je prošlost u Agrokoru bila okidač za raspad koalicije HDZ-a i Mosta) svakoj tvrtki trebao odrezati kaznu između deset i sto tisuća kuna. To će Agrokorovu upravu, tko god bude sjedio u njoj – nakon isteka Ramljakova mandata kao Vladina povjerenika – stajati između 270 tisuća i 2,7 milijuna kuna.

Kako god, 1000 najvećih bez Agrokorovih tvrtki zabilježilo je znatne podbaca, a lista ne odražava pravo stanje stvari. Na njoj nema vjerojatnog ‘pobjednika’ Konzuma, koji je, prema procjenama, trebao preskočiti Inu (koja je ostala bez 15 posto prihoda) na prvome mjestu. Stoga je zanimljivo usporediti podatke za ‘ostatak tvrtki’ – bez Agrokorovih. U toj konstelaciji 986 tvrtki s ove liste uspoređivali smo s 986 lanjskih – bez 14 Agrokorovih tvrtki. Ta skupina ostvarila je isti prihod kao i godinu prije (a ne pad od 6,6 posto kao 1000 najvećih), 5059 više zaposlenih (a ne 16,465 manje), dobit je povećana za 131 posto (a ne 119 posto), a izvoz je ipak rastao, minimalnih 0,52 posto (a ne 4,6 posto manje nego 1000 najvećih u odnosu na 2015.).

To znači da poslovanje najvećih kompanija – promatramo li ga i s Agrokorom ili bez njega – potvrđuje tezu koju je iznio Velimir Šonje u svojoj analizi na sljedećim stranicama. Hrvatsko gospodarstvo prošle su godine povukle male tvrtke, a posebno mikropoduzetnici. Lani su prema prihodu rasli za 25,5 posto, a veliki su pali za 1,7 posto. Mikropoduzeća i mala poduzeća također su pokretači zapošljavanja. Čak devet od deset novih radnih mjesta u 2016. otvoreno je u takvim poduzećima, a velike su tvrtke izgubile 1310 radnih mjesta.

Izvoznici su drugi važan generator rasta. Najveći izvoznik, Ina, još je veći uvoznik i ima najveći minus u vanjskoj razmjeni – 3,3 milijarde kuna. Stoga posebnu pozornost treba usmjeriti na 456 tvrtki s liste koje više izvoze nego što uvoze, a posebno na 429 tvrtki koje više od deset posto prihoda ostvaruju u izvozu. Najveći je neto izvoznik Valamar Riviera – s 1,24 milijarde kuna; slijede još dvije tvrtke s više od milijardu kuna izvoznog plusa, Končar – Energetski transformatori i Croatia Airlines, zatim Petrokemija, HS Produkt, Ameropa žitni terminal, Ericsson Nikola Tesla, Agencija Alan, Hrvatska kontrola zračne plovidbe i Dalekovod. Ohrabruje što je među deset najvećih neto izvoznika pet klasičnih proizvođača. Međutim, presporo pada broj tvrtki koje ne ostvaruju ni jednu jedinu kunu od izvoza. Takvih je lani bilo 279, a godinu prije 292.

No cjelokupna državna politika još je više usmjeren na rast osobne potrošnje nego na izvoz. Stoga se, primjerice, problem kroničnoga gubitaša Petrokemije u politici i javnosti percipira ponajprije s aspekta očuvanja radnih mjesta, pa tako i osobnih primanja potrošača, a ne kao mogući gubitak 1,26 milijardi kuna izvoza i još 670 milijuna povećanja uvoza umjetnih gnojiva (koliko je Petrokemija lani ostvarila na domaćem tržištu).

A kako će završiti ova godina? Vjerojatno će Agrokor povući dio gospodarstva u novi krug katarze. S druge strane, njegovi dobavljači već su prisiljeni pronalaziti nove prodajne kanale – na domaćem tržištu, ali i u inozemstvu. Zato bi iduće rang-liste 1000 najvećih mogle ipak pokazati ohrabrujuće trendove vanjskotrgovinske razmjene i znatnije povećanje neto izvoza s lanjskih sedam milijardi kuna.