piše Luka Fišić /// [email protected]

Novi pravilnik o potporama u poljoprivredi daje prednost onima koji se već bave preradom i mogu dobiti veća sredstva od onih koji se klasificiraju kao početnici i koji ne mogu računati na potporu za veća ulaganja. Međutim, pitanje je tko je zapravo početnik.

Uljare za preradu maslinova ulja u socijalizmu su bile ‘socijalne zadruge’, a posljednjih su godina nastale velikim dijelom s pomoću sredstava iz fondova Europske unije i uz objektivno veliki doprinos zadruženja i svih korisnika. Takve zadruge prema spomenutom pravilniku (ali i natječaju koji se ravn prema tom pravilniku) nisu početnici i njima idu velike potpore, bez ograničenja za početnike. Svi drugi koji prerađuju maslinovo ulje u zadružnim uljarama, koji svakako nisu početnici u tom poslu, nego ljudi s višegodišnjim iskustvom u preradi i organizaciji proizvodnje, početnici su i osuđeni na potporu u visini koja objektivno ograničava visokvalitetan projekt. Taj pravilnik tako negira iskustva i povijesno znanje mnogih poljoprivrednika i mnogih (praktično svih) OPG-ova te nas nekako vraća unatrag, svakako na veselije naše mediteranske i druge konkurencije. Iako je to već samo po sebi velik problem i propust države koja se odlučila za takvo rješenje i sama sebi na neki način oduzela određeni broj važnih projekata, potrebno je uočiti i širi kontekst. Brojni maslinari sav su svoj kapacitet do sada usmjeravali samo na proizvodnju, a masline su prerađivali kod drugih, vrlo često kod sljednika bivših zadruža jer drugu opciju nisu ni imali. Sada bi htjeli učiniti korak naprijed i sami prerađivati za sebe, možda i za tržište, a država to (prema kriteriju potpore) sprječava.

Na kraju, zar netko ozbiljno može izjednačiti kupnju npr. traktora (gdje je uobičajeno takvu nabavu obaviti i više puta) s gradnjom postrojenja za proizvodnju vina, ulja i sl., što se doista vrlo rijetko radi više puta? Jednakost, koja je mantra svih naših propisa, jest jednakost pod jednakim uvjetima, a u ovom slučaju jednakosti nema. Jasn je dana prednost onima koji su već u prednosti jer se bave preradom i jamči im se (jer zapravo se nitko neće upustiti u to bez velike novčane potpore) povećanje te prednosti i stvaranje određenih monopolja. Ostaje otvoreni i pitanje kako dokazati da nisu početnik i hoće li se dogoditi da početnik nije onaj koji je bio ‘vidovit’ i kupio pristojbu i prijavio preradu administraciji prije dvije godine, a početnik je onaj koji pedeset godina radi u zadružnoj uljari (možda je bio i direktor), a sada se držnuo zamisliti modernu uljaru veću od početničke. Naravno da je moguće da se natječaj poništi i spomenuti pravilnik promijeni, no druga je stvar koliko je to uopće realno.

Vijest da su Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Egipat i Bahrein izolirali Katar zbog veza s terorističkim skupinama dočekana je više-manje kao posljedica Trumpova posjeta Saudijcima i pritiska na Iran. No ako ovakva situacija potraje, problemi bi se mogli osjetiti mnogo šire od Katara i Bliskog istoka i opasno bi ugrozila mnoge države.

Pomalo kao u osnovnoj školi, skupina predvođena popularnim klincem odlučila je prekinuti odnose s članom skupine koji im nije više simpatičan. Ujedinjeni Arapski Emirati, Egipat i Bahrein, predvođeni Saudijskom Arabijom, naglo su prekinuli diplomatske odnose s Katarom prije nekoliko dana zbog ‘prihvaćanja različitih terorističkih i sektaških skupina usmjerenih na destabilizaciju regije’, što uključuje Muslimansko bratstvo, Al-Kaidu, Hamas, ISIL i skupine koje podupire Saudijskoj Arabiji omraženi Iran. Blokadi male, ali iznimno bogate zemlje potom su se pridružile vlade u Libiji te Maldivi. Saudijci su toliko kivni na nekadašnjeg prijatelja, da su ga potpuno blokirali, što otkriva brzi pogled na kartu, znači da Katarci nemaju previše opcija omeđeni Perzijskim zaljevom i Saudijskom Arabijom. Svatko tko je ikad otvorio novine ili neki portal zna koliko je to objašnjenje smiješno, otprilike kao da Mao Ce-tung proziva nekog zbog previše komunizma.

Odgovor treba potražiti u zadnjem dijelu objašnjenja, Iranu, s kojim se Saudijci natječu za premoć u regiji i čiju varijantu islama preziru (šijiti i suniti itd.), ali i Muslimanskom bratstvu, koje je protuzakonito u KSA i UAE jer ugrožava sustav nasljedne vlasti u tim zemljama. Nestašni Katar malkice se previše osokolio i počeo previše solirati u svojim često vrlo zbujujućim međunarodnim politikama, pa je kažnjen zbog druženja s Iranom, onim klincem s kojim popularna djeca u regiji nikad nisu bila u dobrim odnosima, ali i drugima (s kojima se i Saudijci zapravo potajno vole podružiti). Tenzije su rasle godinama, a razmahanom Kataru zamjera se sada podupiranje islamističkih pokreta na Bliskom istoku tijekom Arapskog proljeća, premda je to tek zgodna PR priča.

Saudijska Arabija staklenik je vjerskog radikalizma i jedna od dvije zemlje u kojima su današnje udarne igle islamskog terorizma pažljivo uzgajane (druga je isto američki saveznik Pakistan), tako da je navođenje bratimljenja s terorističkim organizacijama samo prikladan spin dodan s ciljem dodvoravanja SAD-u, koji je tijekom nedavnog posjeta predsjednika Donald Trumpa širom otvorio vrata svojih skladišta i arsenala. Svaki sukob u regiji u nekoj je varijanti sukob Saudijske Arabije i Irana, koji se redovito mogu naći na suprotnim stranama i to je ključna riječ u ovoj priči, ostalo je samo aranžman. Analitičari naglašavaju kako je povod za neočekivano žestok potez Saudijaca Trumpovo nedvosmisleno svrstavanje protiv Irana, čime je očito ohrabrio spomenute države na obračun s neistomišljenikom Katarom. Sa svoje strane, Katar je osupnut potezom susjeda i odbacuje optužbe. U svojoj je izjavi tamošnje Ministarstvo vanjskih poslova izrazilo ‘duboko žaljenje i iznenađenje potezima Kraljevstva Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Kraljevstva Bahreina koji su zatvorili granice i zračni prostor i prekinuli diplomatske veze s Katarom, imajući u vidu da su te mjere neopravdane i temeljene na lažnim tvrdnjama i pretpostavkama’. Sve ono što mu se stavlja na teret, Katar energično odbacuje i smatra proizvodom kampanje laži kojom se želi destabilizirati države.

U cijeloj aferi nije nimalo nevažna informacija da je Katar, kao uostalom i sve te zemlje, istovremeno dom oveće količine američkih vojnika, ali i islamskog radikalizma (samo u Kataru Amerikanci drže oko deset tisuća vojnika i jednu od najvažnijih baza u regiji, al-Udeid).

Što se tamo događa, stoga je iznimno važno Washingtonu, koji arapske zemlje upotrebljava kao izravno i neizravno sredstvo pritiska na Iran, ali i za sve ostale dnevne politike u regiji. Trumpov prethodnik Barack Obama počeo je povlačiti poteze kojima bi se težište odmaknulo od radikalnih arapskih režima, poput dogovora s Iranom i uklanjanja dijela sankcija, ali novi je predsjednik čvrsto odlučio vratiti se staroj politici bliskih odnosa sa zemljama poput Saudijske Arabije i kinjenja Irana. Nije nikakva tajna da je veliki protivnik bilo kakvog dogovaranja s Irancima, čija je varijanta islama, iako prema zapadnim standardima isto ekstremna, znatno manje militantna i agresivna.

Iako na prvi pogled sve izgleda kao komično natezanje djece u školskom dvorištu, posljedice odluke vrlo su opipljive. Zračni promet prema i iz Katara uvelike je prekinut (Qatar Airways bi prema procjenama mogao izgubiti oko trećinu prihoda), burza u Kataru izgubila je ubrzo nakon odluke oko osam posto vrijednosti, a postoji i strah od nestašica osnovnih potrepština s obzirom na ovisnost države o protoku robe kroz Saudijsku Arabiju (oko 40 posto hrane dolazi iz Saudijske Arabije, pa su građani trenutačno ispraznili police trgovina).

Naravno, kada je riječ o toj regiji, prvo pitanje koje se postavlja je što će se događati s cijenom nafte. Efekt se u tom pogledu zasad i nije osjetio, cijena barela je malo skočila u početku, ali se ubrzo vratila na prijašnju razinu, što i ne čudi jer je Katar najmanji proizvođač nafte unutar naftnog kartela OPEC. Sasvim bi druga priča mogla biti s ukapljenim plinom, tu je Katar na vrhu, a Egipt i UAE glavni kupci. Plinovod Delfin, od Katara do Emirata opskrbljuje tu zemlju četvrtinom dnevne potrošnje ukapljenog plina, zato nije nikakvo iznenađenje da su pomorski putovi ostali otvoreni za izvoz nafte i plina. Ako ovakva situacija potraje, problemi bi se mogli osjetiti mnogo šire od Katara i Bliskog istoka. Državica u pitanju nekritično razbacuje novac gdje god stigne toliko da je prilično zbuđujuće koga i što sve financira, od raznih ekstremističkih skupina po svijetu do infrastrukturnih projekata u Americi i Europi, a ne treba zaboraviti i Svjetsko nogometno prvenstvo 2022. za koje se gradi potrebna infrastruktura, u čemu sudjeluju razni interesi. Plin, idu procjene, ne bi trebao biti žrtva jer bi to predstavljalo eskalaciju koja bi opasno ugrozila cijeli niz država, među njima i neke koje sudjeluju u blokadi.