Liječnik po struci i potomak obitelji medicinara (otac i dvije sestre liječnici, majka medicinska sestra), u politiku je ušao 90-ih godina prošlog stoljeća kao član mladeži Fine Gaela. Prvu političku funkciju obnaša 2004. kao član lokalne skupštine Fingala, ali već tri godine poslije ulazi u nacionalni parlament. Na prvo mjesto u vladi morao je pričekati četiri godine, kad postaje ministar pometa, turizma i sporta, zatim prelazi na mjesto ministra zdravstva, a ministarski niz završava u resoru socijalne skrbi. O svojoj spolnoj orijentaciji prvi je put javno govorio 2015. na nacionalnom radiju, netom prije referenduma o legalizaciji homoseksualnih brakova.
Film ‘War Machine’ dosad je najambiciozniji Netflixov filmski projekt, no, nažalost, riječ je o vrlo lošem uratku. Brad Pitt u glavnoj ulozi i David Michôd za kormilom obećavali su barem solidno ostvarenje, ali ovo je prije svega predug, neduhovit, zamoran film koji ne zna što želi biti: kreće prema svim pravcima, a ne staje nigdje. Premda nijedan film australskog sineasta do sada nije bio bez nedostataka, bilo da je bila riječ o žanrovskom djelu bilo o distopiji, uvijek je bilo živopisnih likova i divnih vizualnih rješenja. Ovdje toga ni u natruhama. Vizualno i narativno nemaštovito djelo zamišljeno je kao križanac legendarnoga ‘Pattona’ sa suputnim parodijama poput ‘Čovjeka koji je buljio u koze’, no tako zadana premisa u okviru zahtjevne teme kao što je izrazito kompleksan vojni sukob u Afganistanu bila je prevelik za logaz za Michôda. ‘War Machine’ je ono što Netflixovi odgovorni ljudi jedino nisu željeli da bude – prosječan televizijski film. S malo većim budžetom i holivudskom zvijezdom, doduše.
