VARADKAR Prvi irski gej premijer zapravo je prava ‘konzer

Kanadski premijer Justin Trudeau upravo je skinut s trona političke zvijezde. Strani mediji raspisali su se o osmome svjetskom čudu, gej premijeru k tome indijskog podrijetla, i to u Irskoj, utvrdi konzervativnoga katoličanstva. Varadkar je socijalno liberalan, ekonomski konzervativan i proeuropski političar. Ima sve one ključne osobine koje se danas traže: mlad je, arogantan, ‘nov’, vješt samopromotor, ovisan o društvenim mrežama.

Kanadska politička rock-zvijezda, premijer Justin Trudeau, dobio je prošli tjedan ozbiljnu konkurenciju u novoizabranome šefu irske konzervativne stranke Fine Gael koji će u idućih nekoliko tjedana postati i irski premijer. Dok je kanadski premijer samo strahovito liberalan i moderan u razmišljanjima i ponašanju, ali ubitačno heteroseksualan i bijel, Leo Varadkar sin je indijskog imigranta, sasvim otvoreno homoseksualan i sada šef stranke desnog centra u navodno izrazito katoličkoj zemlji. U usporedbi s njim Trudeau djeluje beskrajno dosadno i već viđeno, iako mu to ne treba zamjeriti – konkurencija na političkoj estradi u posljednje je vrijeme uistinu nesmiljena, a ovo je zaista standard s kojim se teško natjecati.

Nije stoga nimalo čudno što su strani mediji poput napaljenih šiparica poludjeli za svojom novom političkom zvijezdom i raspisali se o tome osmom svjetskom čudu, imigrantskom gej premijeru u utvrđi konzervativnoga katoličanstva, pri čemu mnogi nisu zaboravili spomenuti da u Irskoj, očito za razliku od cijelog svijeta, malotko spominje njegovu seksualnu orijentaciju jer su svi zauzeti dubokom analizom njegove politike. Naravno da je aktualni ministar socijalne skrbi i budući premijer među ostalim i neizdrživo mlad, ima krhkih 38 godina naspram okoštalih 45 upravo svrgnutoga šampiona političkog marketinga iz Kanade, što znači da će biti i najmlađi irski premijer. – Diljem svijeta ljudi gledaju prema Irskoj kao zemlji u kojoj nije važno odakle si došao, nego kamo želiš ići – komentirao je svoju pobjedu Varadkar.

Veliki favorit otpočetka, novi šef vladajuće stranke na unutarstranačkim izborima potukao je Simona Coveneyja komotnom većinom glasova na dvije od tri razine glasovanja (članovi parlamenta čiji glasovi nose 65 posto rezultata, članovi stranke s 25 posto utjecaja i lokalna vijeća stranke s 10 posto), nasljedivši tako vetrana Endu Kennyja koji je stranku vodio čak 15 godina, a državu šest. Sasvim je stoga izgledno da će Kenny tijekom ovog mjeseca prepustiti i upravljanje najzadnjom članicom Europske unije nasljedniku, ispisujući tako novu stranicu političke povijesti. Dosadašnji premijer na odlazak se odlučio prije svega zbog loših izbornih rezultata u veljači prošle godine zbog kojih je morao pristati na manjinsku vladu u suradnji s Fianna Fáilom.

Varadkar će zato u ruke dobiti veoma nestabilnu vladu čija je sudbina neizvjesna i potencijalno kratka vijeka pa bi se test općenitalne popularnosti toga političkog noviteta mogao dogoditi ubrzo, prema nekim predviđanjima već sljedeće godine. Izvješća su zabilježila i da je Varadkar jedan od rijetkih šefova vlade podrijetlom iz Dublina. Iako je relativno lako osigurao potporu lokalnih vijeća i parlamentarnih zastupnika, nije pridobio i stranačko članstvo koje se većinski izjasnilo za njegova konkurenta. Njegovi prijašnji smatraju ga najinteresantnijom osobom u suvremenoj irskoj politici zbog njegove pozadine, ali to i nije neka preporuka. Em irska politika do ovog trenutka i nije nudila posebno uzbudljive osobe, em u konzervativnoj katoličkoj stranci sin indijskog imigranta i deklarirani homoseksualac mora biti kuriozitet najvišeg kalibra sâm po sebi.

Njegova politika, ona koja je u očima prosječnog Irca potpuno zasjenila njegovu seksualnost, malo je manje originalna ili netipična za irske prilike i jednu stranku desnog centra. U ekonomskom smislu Varadkara najviše zanimaju ‘oni koji ustaju rano ujutro’, što sugerira da se ne zabrinjava previše onima koji, iz raznih razloga, nemaju razloga ustajati rano. Gospodarska situacija u zemlji općenito je vrlo dobra, tako da se kao prioritet za novog premijera nameće vanjskopolitička tema izlaska Ujedinjenoga Kraljevstva iz Europske unije. Irska u tom smislu ima poseban problem zbog granice koju će trebati nekako definirati u sklopu šireg dogovora Unije s UK-om, kao i sudbine Sjeverne Irske, koja je glasovala za ostatak u Uniji.

Dogovor kojim su regulirani odnosi između dviju zemalja u toj spornoj regiji omogućuje referendum i eventualno pripajanje pokrajine Republici, no tamošnje stanovništvo jako je podijeljeno. Poznavatelji su ga Politicu opisali kao tvrdoglava, sramežljiva čovjeka koji uglavnom vjeruje da uvijek ima pravo, a svi drugi krivo, ali koji komunicira otvoreno i nedvosmisleno. Kao što posljednja stavka programa sugerira, politički je u pitanju istinski torijevac, odnosno pripadnik konzervativne stranke u engleskom smislu, okrenut ponajprije interesima bogatih slojeva i kapitala, što neki njegovi potezi u prošlosti i dokazuju.

Štoviše, budući premijer ima sve one ključne osobine koje se danas traže: mlad je, arogantan, ‘nov’, vješt samopromotor, ovisan o društvenim mrežama i spretan u naknadnu oblikovanju svojih neuspjeha izjava. Ipak, za razliku od Emmanuela Macrona u Francuskoj i Trudeaua u Kanadi, Varadkar nudi mnogo tvrđa, klasičniju politiku koja ne mari previše za radnike i prava žena. U mnogočemu slična Hrvatskoj, Irska je politički skloni primarno desnom centru i uglavnom zazire od ekstremnih rješenja u službenoj politici, ali društveno je znatno napredovala i svjetlosnim je godinama od Hrvatske koja se kreće u suprotnom smjeru.

Kao ministar se nije iskazao previše. Varadkar je profesionalni političar koji od mladih dana uči ‘igru’ i zna sjajno kako funkcionira. Trenutak je, očito, dobro procijenio i vrlo suptilno iskoristio šire okolnosti koje preferiraju mladost, kuriozitet, pozu, aroganciju i privlačnu ambalažu da bi sebe ponudio kao utjelovljenje traženih osobina suvremenog političara. Iz dosad viđenoga može se nagađati da će donekle nastaviti društvenu liberalizaciju, iako samostalan proces kojemu se stranke samo prilagođavaju, a ekonomski Irsku očekuje odavno poznata i iskušana politika orijentirana prema tržištu, tipična za stranke desnog centra. Jedno je sigurno: preuzimanje vlasti ubrzo će se pokazati najlakšim dijelom, najteže je tek pred njim.