Zadruge u prednosti

Novi pravilnik o potporama u poljoprivredi daje prednost onima koji se već bave preradom i mogu dobiti veća sredstva od onih koji se klasificiraju kao početnici i koji ne mogu računati na potporu za veća ulaganja. Međutim, pitanje je tko je zapravo početnik.

Uljare za preradu maslinova ulja u socijalizmu su bile ‘socijalne zadruge’, a posljednjih su godina nastale velikim dijelom s pomoću sredstava iz fondova Europske unije i uz objektivno veliki doprinos zadruženja i svih korisnika. Takve zadruge prema spomenutom pravilniku (ali i natječaju koji se ravnja prema tom pravilniku) nisu početnici i njima idu velike potpore, bez ograničenja za početnike. Svi drugi koji preradjuju maslinovo ulje u zadružnim uljarama, koji svakako nisu početnici u tom poslu, nego ljudi s višegodišnjim iskustvom u preradi i organizaciji proizvodnje, početnici su i osuđeni na potporu u visini koja objektivno ograničava visokvalitetan projekt. Taj pravilnik tako negira iskustva i povijesno znanje mnogih poljoprivrednika i mnogih (praktično svih) OPG-ova te nas nekako vraća unatrag, svakako na veselije naše mediteranske i druge konkurencije. Iako je to već samo po sebi velik problem i propust države koja se odlučila za takvo rješenje i sama sebi na neki način oduzela određeni broj važnih projekata, potrebno je uočiti i širi kontekst. Brojni maslinari sav su svoj kapacitet do sada usmjeravali samo na proizvodnju, a masline su prerađivali kod drugih, vrlo često kod sljednika bivših zadruža jer drugu opciju nisu ni imali. Sada bi htjeli učiniti korak naprijed i sami prerađivati za sebe, možda i za tržište, a država to (prema kriteriju potpore) sprječava.

Na kraju, zar netko ozbiljan može izjednačiti kupnju npr. traktora (gdje je uobičajeno takvu nabavu obaviti i više puta) s gradnjom postrojenja za proizvodnju vina, ulja i sl., što se doista vrlo rijetko radi više puta? Jednakost, koja je mantra svih naših propisa, jest jednakost pod jednakim uvjetima, a u ovom slučaju jednakosti nema. Jasno je dana prednost onima koji su već u prednosti jer se bave preradom i jamči im se (jer zapravo se nitko neće upustiti u to bez velike novčane potpore) povećanje te prednosti i stvaranje određenih monopolja. Ostaje otvoreno pitanje kako dokazati da nisu početnik i hoće li se dogoditi da početnik nije onaj koji je bio ‘vidovit’ i kupio pristojbu i prijavio preradu administraciji prije dvije godine, a početnik je onaj koji pedeset godina radi u zadružnoj uljari (možda je bio i direktor), a sada se drznuo zamisliti modernu uljaru veću od početničke. Naravno da je moguće da se natječaj poništi i spomenuti pravilnik promijeni, no druga je stvar koliko je to uopće realno.